Sekte i ideologije kao uzrok devijacije u akidi kod Bošnjaka 2. dio
Treća: Stav da se ahad-predajama ne mogu dokazivati akidetska pitanja
Učenjaci maturidijske škole smatraju da ahad-hadisi nisu dovoljni da se na njima utemelji uvjerenje, te su zbog toga negirali rad po tim hadisima i dokazivanje njima.
Oni se oslanjaju samo na one hadise koji su od Poslanika preneseni sa mnoštvom ravija, tj. mutevatir-predaje, dok su veliku skupinu ispravnih hadisa odbili.
Te hadise su odbili samo zato što su u koliziji sa onim što su u pitanjima vjere inovirali. Zatvorili su sve puteve pred spoznajom Allaha, Njegovih imena i svojstava, dok su s druge strane ljude usmjerili ka onome što je imaginarno i nestvarno.
Mehmed Handžić kaže: „U pitanjima koja se odnose na poslovanje može se smatrati argumentom i sahih i hasen-hadis. Kod pitanja vjerovanja je drukčije, Tu je glavni dokaz Kur’an i mutevatir-hadisi, u sporednim pitanjima može se služiti i sa mešhur-hadisima.
Što se tiče ahad-hadisa, njih veliki broj učenjaka ne smatra dokazom u pitanjima vjerovanja, jer vele da se dokazom u vjerovanju može smatrati samo ono u čemu nemamo ni najmanje sumnje, i što nam daje sigurno znanje i potpuno uvjerenje.
Dočim ono što nam daje samo pretežno mišljenje nije dovoljno da se smatra dokazom za vjerovanje.“[26]
Šejh Ahmed Bejadi kaže: „Ali imajući u vidu da je to ahad-predaja koja na ovom mjestu nije dovoljna kao dokaz, Ata se nije oslonio na njega…“[27]
Na drugom mjestu kaže: „U tome su neke naznake. Prva: To je ahad-predaja, ahad-predaja ima status kao vanjsko značenje, tj. njeno tumačenje se vraća na jasne predaje.“[28]
Ovakav stav otvara vrata pojavi raznih mišljenja i prohtjeva, što je prouzrokovalo pojavu novotarija i raznih pogrešnih uvjerenja i postupaka.
Uvjerenje prvih generacija bilo je da se ahad-predaje prihvataju kao dokaz i da je po njima, u svim segmentima vjere, obaveza postupati.
Stav da takve predaje nisu validne za argumentovanje nije validan i nije bio poznat osim kod pobornika novotarija i njihovih sljedbenika.
Ukoliko bismo ostavili ahad-predaje i dokazivanje njima, Sunnet bi se zagubio, temelji šerijata bi se poljuljali i Istina bi nestala.
Ibn Tejmijje veli: „Druga vrsta predaja je ona koju prenosi jedna pouzdana osoba i sl. te njen tekst niti značenje nisu mutevatir, međutim, ummet ju je prihvatio i radi po njoj…
Takve predaje mogu poslužiti kao dokaz za sigurno znanje (jekin) kod većine ummeta Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, i prvih i potonjih generacija. U prvim generacijama po tom pitanju nije bilo spora.“[29]
Maturidije se po ovom pitanju nažalost suprotstavljaju konsenzusu muslimana, a istovremeno slijede muatezile.
Oni su prva islamska sekta koja je odbila predaje ahad u akidi, iz razloga da bi zaštitili svoje novotarije, koje se temelje na raznoraznim mišljenjima, prohtjevima, strastima, te njihovo oslanjanje na mutešabih-ajete, tj. pogrešnim tumačenjima Kur’anskih ajeta.
Ibn Hazm kaže: „Ummet je saglasan da se prima ahad-predaja koju prenosi pouzdana osoba od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Također svi pripadnici islama imali su ovakav stav, sve dok se nije pojavila skupina muatezila nakon stotinu godina od Hidžre, pa su se suprotstavili ovom konsenzusu.“[30]
Četvrto: Neosnovano alegorično tumačenje ajeta koji govore o Allahovim atrubutima ili prepuštanje tog značenja Allahu
Imajući u vidu da su maturidije dale razumu prednost u spoznaji Allaha, oni prihvataju vjerski tekst samo ako nije u koliziji sa razumom. Zbog toga su svaki tekst koji je, kako kažu, u koliziji sa razumom, neosnovano alegorički tumačili ili su ga u potpunosti odbacili.
Maturidije potvrđuju samo osam Allahovih atributa. Greška u tumačenju svojstava dovela je do druge greške. Kazali su da je Allah sa svojim bićem na svakome lijepom mjestu, iz razloga što su neosnovano alegorički protumačili svojstva istivaa / Allahovog uzdignuća.
O nejasnim atributima šejh Ahmed Bejadi veli: „U tome su naznake: Druga: nejasna pitanja tumače se metaforičkim ili prenesenim značenjem.“[31]
Također veli: „Značenje o tome prepuštamo Allahu, negirajući od Allaha svako vanjsko značenje na koja ona ukazuju, i to općenito.“[32]
Govoreći o svojstvima koja su subutije (svojstva savršenstva) kaže: „Ona su sljedeća: Hajat – Allah živi Svojim savršenim životom. Ilm – Allah sve zna. Iradet – Allah sve Svojom voljom čini. Kudret – Allah je svemoćan. Sem’u – Allah sve čuje. Besar –Allah sve vidi. Kelam – Allah govori Svojim govorom.“[33]
Maturidije smatraju da sva svojstva koja ukazuju da Allah nešto čini, poput stvaranja, opskrbljivanja, oživljavanja, umrtvljivanja, dobročinstva i sl. označavaju svojstvo tekvina koje označava izvođenje iz ništa (nepostojanja) u nešto (postojanje).
O atributu tekvina Mehmed Handžić veli: „Ovo svojstvo je temelj i podloga svim Božijim svojstvima djelovanja (sifatul-ef’al) kao što su: stvaranje svijeta, davanje nafake (rizk), oživljavanje, usmrćivanje.“[34]
Dakle, maturidije potvrđuju samo osam atributa, dok druge ili neosnovano alegorički tumače ili znanje o njima prepuštaju Allahu.
Jedno od tih svojstava je el-istiva (uzdizanje) i el-uluvv (uzvišenost).
To je rezultiralo da smatraju kako je Allah sa svojim bićem na svakome lijepom mjestu (ovakvo mišljenje uzeli su od džehmija).
Ovo je jedan od najtežih i najopasnijih govora o Allahu, koji iza sebe povlači najviši stepen kufra, koji čak ni hrišćani ni jevreji nisu izgovorili niti su na tom ubjeđenju.
Maturidije se u pogledu svojstava razlikuju od ehli-sunneta iz razloga što je razum njihov glavni izvor znanja. Negirali su sva svojstva koja se nazivaju haberije (na koje po njima ne ukazuje razum).
Ograničavanje maturidija na samo osam svojstava nema svoje uporište ni u razumu a niti u šerijatu, štaviše i razum i šerijat ukazuju da on posjeduje i ova kao i druga svojstva.
Šerijatom su, pored ovih osam, potvrđena i druga svojstva, te je s toga obaveza muslimanu da vjeruje i potvrdi ono što su Allah i Poslanik kazali vezano za Njegova svojstva.
Ibn Tejmijje kaže: „Pravilo kada je u pitanju ovo poglavlje jeste da se Allah opisuje svim svojstvima kojim je Sebe opisao i kojim su Ga opisali Njegovi poslanici.
Allahu pripisujemo ono što je On Sebi pripisao i negiramo ono što je On od sebe negirao.
Poznato je da je metod prvih generacija bio potvrđivanje onoga što je Allah potvrdio, bez zalaženja u kakvoću, bez upoređivanja, te bez iskrivljivanja i negiranja.“[35]
Peto: davanje prednosti razumu nad Objavom
Davati prednost razumu nad Objavom i suditi Objavi razumom nije dozvoljeno.
Ovo pitanje je obrađeno kad se govorilo o racionalistima, ali kao dokaz da su maturidije na tom stavu citirajuću riječi jednog od najvećih alima u Bosni koji je slijedio maturidijski pravac.
Šejh Ahmed Bejadi veli: „Zatim je ukazao na to da se pukim razumom može potvrditi obaveza vjerovanja u Allaha. To razum, općenito, može sasvim sigurno potvrditi ako ga Allah nadahne ka argumentaciji, a ne može putem onoga što je preneseno od Poslanika, jer znanje o ispravnosti onoga što se čuje zavisi od znanja o njegovoj ispravnosti, a to je nemoguće dokazati na taj način.“[36]
Ibnul-Kajjim kaže: „Ta navodna kontradiktornost između razuma i Objave je osnova svakog nereda u društvu. Ona je u suprotnosti s pozivom poslanika po svim osnovama.
Poslanici pozivaju u davanje prednosti Objavi nad mišljenjima i razumom, a njihovi protivnici pozivaju u suprotno.
Sljedbenici poslanika dali su prednost Objavi nad razumom, a sljedbenici Iblisa, ili nekog od njegovih zamjenika, dali su prednost razumu nad Objavom.“[37]
Dakle, od svih grupacija najviše uticaja na muslimane Bosne imale su maturidije, iz razloga što je zvanični pravac u vjerovanju koji slijedi Islamska zajednica, upravo maturidijski.
Također, većina uleme sa ovih prostora izučavala je i stasavala na uvjerenjima koje zastupa ovaj pravac. Obrazovanje, džamije kao i druge aktivnosti koje su pod upravom Islamske zajednice zasnovane su na uvjerenjima maturidija.
Imajući u vidu da ovaka pristup vjeri nije mnogo vodio brige o Sunnetu, to je rezultiralo da se pojave i prošire mnoge novotarije i pogrešna uvjerenja i neosnovani ibadeti.
Većina grešaka spomenutih u ovim poglavljima (knjigama) upravo se pojavila pod uticajem maturidija.
– Druga: Sufije
Sufije sa svojim mnogobrojnim tarikatima stigle su u Bosnu prije njenog osvajanja od strane sultana Fatiha 868/1463.[38]
Nakon odlučujuće bitke između islama i nevjerstva, tj. bitke na Kosovu (792/1389)[39] i velike pobjede Osmanlija, bosanski kralj dao je porez / džiziju osmanlijskom sultanu, tako da se rat i dalje osmanlijsko osvajanje zaustavio, a sufijski misionari iskoristili su mirnodopsko stanje te ušli na područje Bosne, i ljude pozivali u islam.
Zbog ove činjenice već prije osvajanja Bosne, sagrađene su neke od džamija, poput Nesuh-begove u Sarajevu, koja je sagrađena 1452, i Isa-begove, sagrađene 1457, također u Sarajevu.[40]
Ova misija koja je došla sa sufijama, nakon osvajanja Bosne, naišla je na pogodno tlo među stanovnicima Bosne i raširila se u velikoj mjeri, tako da su oni sagradili svoje centre u raznim krajevima Bosne, poput tekija u kojima su se okupljali radi zikra, izučavanja islama i sagledavanja sveopće situacije.
Također, izgradili su veliki broj hanova koji su se nalazili pored glavnih prolaza i puteva u kojima se putnik (sa njegovom jahalicom) mogao tri dana odmarati bez bilo kakvih obaveza i plaćanja.[41]
Najstarija tekija u Bosni je Ajas-begova tekija u Visokom koja je sagrađena 866/1462, dakle, prije osvajanja Bosne. Također i tekija šejha Muslihudina u Rogatiji, u istočnoj Bosni, sagrađena 886/1489.[42]
Turski historičar Evlija Čelebija navodi da je u Sarajevu, polovinom 17. vijeka bilo četrdeset sedam tekija.[43]
Neki izvori na arapskom jeziku spominju da je u Sarajevu prilikom napuštanja Bosne od strane osmanlijske vlasti 1294/1878. bilo 177 džamija i 74 tekije.[44]
Časopis Kelamu’l Šifa’ spominje devedeset tekija u Bosni[45], što ukazuje da su Bošnjaci u velikoj mjeri prihvatili sufijsko učenje.
Prva vjerska škola u BiH bila je Gazi Husrev-begova medresa, osnovana 947. h. otvorena je za izučavanje tesavvufa, i svih sufijskih redova / tarikata koji su tada postojali u Bosni, a njen osnivač bio je sufija Gazi Husrev-beg.
Dr. Aćif Skenderović, o vjerskim školama u vrijeme osmanlija, veli: „Gazi Husrev-begova medresa u Sarajevu: Džamija Gazi Husrev-bega u Sarajevu predstavlja jednu od najvećih i najljepših džamija, kako u BiH tako i na području cijele Jugoslavije.
Nju je sagradio Gazi Husrev-beg 1530-1531/937. godine. Naspram nje sagrađen je hanikah, tj. medresa za uzučavanja tesavvufa. Godinu dana nakon toga sagrađena je škola za učenje Kur’ana napamet…
Gazi Husrev-begova medresa bila je tokom cijele osmanlijske vladavine najznačajnija odgojno-obrazovna ustanova. 26. redžeba 943. hidžretske, odnosno osmog februara 1537. godine, napisan je dokument (vakufnama) u kojoj stoji da je vakif Gazi Husrev-beg gradeći ovu medresu imao namjeru da ona bude islamski centar u BiH u koji će dolaziti učenici iz svih krajeva Bosne kako bi sticali znanje.”[46]
O hanikahu je kazao: “To je ustanova koja je posebno sagrađena za one koji žele izučavati tesavvuf.
I tu ustanovu sagradio je Gazi Husrev-beg za učenje Kur’ana, prije same medrese na nekoliko godina, iz ljubavi prema tesavvufskom znanju i nauku. I on sam je bio sufija, kao što tvrde mnogi izvori.”[47]
Gazi Husrev-beg ukopan je pored svoje džamije, a iznad njegovog mezara sagrađeno je veliko kubbe.
U njegovoj unutrašnjosti nalazi se dlaka za koju se smatra da je Poslanikova. 27. noći svakog ramazana ljudi ulaze u turbe, ljube njegov kabur, kao i dlaku, te je potiru radi berićeta. Nakon toga uče zikrove koji su posebno predviđeni za ovu priliku.
Izvori na bosanskom jeziku spominju da u BiH postoji sedam sufijskih tarikata, zato ću u nastavku spomenuti te tarikate i njihov uticaj na muslimane Bosne.
* Prvi: Mevlevije
Ovaj tarikat pripisuje se pjesniku Dželaluddinu Rumiju koji je umro u Konji 672. h. On je autor Mesnevije koja je pisana na perzijskom jeziku, i u kojoj se nalazi 25700 bejtova (stihova) podijeljenih u šest dijelova. To je veoma poznat sufijski red čiji je centar bio u turskom gradu Konji.[48]
Prvu svoju tekiju osnovali su u Sarajevu, a zatim u Mostaru i Konjicu. Sarajevsku tekiju osnovao je Isa-beg Ishaković početkom druge polovine 15. vijeka, kao što je to pojašnjeno u njegovoj oporuci.[49]
Isa-beg Ishaković je bio glavni osnivač Sarajeva. Mevlevijsku tekiju sa svim njenim popratnim elementima spominje i Evlija Čelebija u svome Putopisu.[50]
Sljedbenici ovog reda izučavali su poznato djelo Mesnevija čiji je autor Rumi. Mesnevija se tumačila u mevlevijskoj tekiji u Sarajevu sve dok ona nije srušena u ratu protiv Austrougara.[51]
Mesnevija je prevedena i na bosanski jezik i dan-danas izučava se među sufijama.
Kabur Dželaluddina Rumija posjećuje se svake godine. Karavana sastavljena od nekoliko autobusa kreće svake godine iz Travnika prema Rumijevom kaburu.
Također i hadžije koji prolaze pored njegovog kabura zastaju kako bi ga posjetili. Neki hadžije ulaze u njegovo turbe, mole ga i od njega traže pomoć.
* Drugi: Nakšibendije
Ovaj red pripisuje se Muhammedu b. Muhammedu Behauddinu el-Buhariju en-Nakšibendiju koji je umro 791 h. u 74. godini života.[52]
Ovaj red ima svoj tihi zikr i oni ne smatraju da se treba činiti džematski zikr.[53] Historijski izvori kazuju da su se nakšibendije u Bosni pojavile u 15. stoljeću, u 9. hidžretskom.
Njegovi sljedbenici grade kubbeta na svojim kaburovima, a tekije oko njih. [54]
Neke od najpoznatijih njihovih tekija su: Gaziler-tekija u Sarajevu, Skender-pašina, Jedilerska tekija, Tekija na Mlinima, Hasan Kaimijina tekija.
Njihove tekije poznate su i u Fojnici kao i u okolnim selima, u Visokom, Travniku, Foči, Konjicu, Mostaru[55], međutim većina njih porušena je tokom austrougarskih napada 1108/1697. godine.
Neke od njih su ostale do pred početak Drugog svjetskog rata. Danas postoje nakšibendijske tekije samo u Sarajevu, Fojnici, Visokom i Travniku.[56]
Najaktivnija među njima bila je tekija u Fojnici i još uvijek u njoj se sufije svake sedmice okupljaju radi džematskog zikra.
Također, tokom cijele godine oni imaju svoja okupljanja, a najpoznatije bude na dan Ašure, kada u tu tekiju dolaze sufije iz raznih krajeva Bosne, kako bi obavljali svoje zikrove, učili mevlude i održavali predavanja o tesavvufu.
Hasan Kaimija se pripisuje ovom tarikatu, a njegovo turbe se nalazi u Zvorniku i njega svakodnevno ljudi posjećuju. Na godišnjem nivo tu se organizira manifestacija Dani Kaimije. Tada ljudi kolju kurbane tom turbetu, a neki smatraju da ono ima moć da usmrti.
* Treći: Halvetije
Ovaj red pripisuje se šejhu Ebu Abdullahu Siradžuddinu Omeru Halvetiju, koji je umro 800 h/1397.
Spomenuti tarikat akcenat daje na sopstveni odgoj i pročišćavanje, kao i na samoću.
Bili su mnogo zastupljeni i Osmanskoj carevini kao i u samoj Bosni, jer je tom redu pripadao i poznati vojskovođa Gazi Husrev-beg, koji je sagradio prvu tekiju koja je pripadala ovom tarikatu, pored medrese u Sarajevu, godine 937. h/1531.
Među najpoznatije tekije ovog reda ubraja se i tekija šejha Ibrahima Bistrigija u Sarajevu i tekija Elči Ibrahim-paše u Travniku, tekija Ebu Lejsa Zade u Tuzli, Višegradu, Rudom, Konjicu, Blagaju i Pruscu.[57]
Veliki broj sufijske uleme iz Bosne bili su pripadnici ovog tarikata, a njemu se pripisivao također i veliki broj namjesnika i vojnih poglavara, tako da je to ostavilo veliki uticaj na bosansko-hercegovačko društvo. Po redoslijedu, ovaj tarikat dolazi odmah nakon nakšibendijskog.
Tekija u Blagaju sagrađena je na kaburu Sari Seltuka, po naredbi tadašnjeg mostarskog muftije[58], a u njoj se i dan-danas okupljaju sufije radi džematskog zikra i učenja mevluda.
Također, na godišnjem nivou organizuje se manifestacija Dani zikra koja ukopno traje tri dana. Toj manifestaciji prisustvuju i čelnici Islamske zajednice, kao i veliki broj ljudi iz raznih krajeva Bosne, susjednih zemalja, Turske i sl.
* Četvrti: Kaderije
Ovaj tarikat pripisuje se šejhu Abdulkadiru el-Džejlaniju, koji je umro 561. hidžretske godine.[59]
Kaderijske tekije nalazile su se u Sarajevu, Travniku, Jajcu, Zvorniku, i dr.
Najpoznatija među tim tekijama je hadži Sinanova tekija u Sarajevu koja je služila kao centar za izučavanje tesavvufa i u njoj su se izučavale poznate sufijske knjige na arapskom i turskom jeziku, kao i knjige poezije na arapskom i bosanskom jeziku.
Rad ovih tekija trajao je sve do Drugog svjetskog rata, dok su one danas pretvorene u muzeje i ubrajaju se u poznatu historijsku baštinu grada Sarajeva. Danas je u Sarajevu veoma mali broj onih sufija koji za sebe tvrde da su pripadnici ovog tarikata.[60]
* Peti: Bektašije
Ovaj red pripisuje se hadži Bektašu i smatra se skupinom koja ima različitih vjerovanja, od onih paganskih vezanih za azijske narode koji su ušli u islam, Anadoliju i Balkan, te neka kršćanska uvjerenja. Ovaj tarikat bio je predvodnik svih onih sufijskih grupacija koje su izašle van okvira islamskih principa.[61]
Turski putopisac Evlija Čelebija spominje da je našao samo jednu tekiju koja je pripadala ovom redu, i to u Čajniču.[62]
Međutim, drugi historijski dokumenti spominju tekije u Sarajevu i Banjoj Luci koje su pripadale bektašijama. Nijedna od ovih tekija nije opstala dugo vremena, informacije o njima veoma su rijetke i danas one nisu prisutne u Bosni.[63]
* Šesti: Rifaije
Ovaj red pripisuje se šejhu Ahmedu Rifaiju (578. h/1182. g)[64] i oko njega okupili su se siromašni muridi i njegova učenja širila su se među njima.
Jedina njihova tekija postoji u Srebreniku, a šejh Mustafa Čajlaković smatra se šejhom ovog reda. On je napisao mnoga djela od kojih je i knjiga vezana za liječenje od sihra.
* Sedmi: Hamzevije
To je red koji se pojavio u Bosni, a njegov osnivač je Hamza Bali Bošnjak koji vodi porijeklo iz Zvornika.
Ovaj red nije se toliko raširio u drugim zemljama kao što je to slučaj sa Bosnom, i pored činjenice da je šejh Hamza počeo sa pozivom u ovaj tarikat u mađarskom gradu Budimpešti.
Zatim su se njegova uvjerenja raširila i na Anadoliju kao i zemlje Balkana, a stigla su i do Egipta. Bila su poznata i raširena dva stoljeća, otprilike.[65]
Hamzevije su imale pomiješana uvjerenja (vjeru) koja se sastojala od nekih kršćanskih (bogumilskih) vjerovanja, kao i od nekih islamskih.
Veliki broj sljedbenika ovog tarikata bio je nov u islamu, što je uticalo da se oni veoma čvrsto prihvate za hamzevijska učenja i da ih šire u velikoj mjeri, ali su i pored toga držali do nekih kršćanskih učenja.[66]
Također, oni su imali vjerovanje u vahdetul-vudžud (transcendentno jedinstvo bića) i veoma jasno su ga promovirali.[67]
Šejh Abdullah Bošnjak, jedan od komentatora Ibn Arebijevog Fususa, imao je njihova uvjerenja i smatrao se jednim od njihovih najznačajnijih predstavnika u naučnoj baštini. Oni su druge tarikate smatrali neispravnim.
Sve to je dovelo da kadija Bali Efendi i njegov zamjenik Hasan Kafi Pruščak, nakon što su upoznali njihova uvjerenja, donesu presudu vezanu za taj tarikat.
To se desilo 980 h/1573. kada su ih proglasili nevjernicima, pogubili njihovog šejha Hamzu i dvanaest osoba sa njim, dok su ostale protjerali.[68]
* Osmi: Šazilije
Šazilije su novi tarikat koji se pojavio u Bosni prije otprilike deset godina. Predstavnik ovog tarikata je hafiz Edin Dedić, profesor Kiraeta u Behrem-begovoj medresi.
Dok je studirao u Siriji na islamskom univerzitetu, učio je pred određenim sufijskim učenjacima i napisao je nekoliko članaka vezanih za opasnost šiizma. Ovaj tarikat ima samo jednu tekiju, koja se nalazi u općini Živinice, u selu Dubrave.
[26] Ilmul-kelam, str. 12-13.
[27] Išaratul-meram, 232.
[28] Prethodni izvor, 239.
[29] Muhtesars-savaikil-murseleh, str. 560-561.
[30] El-Ihkam fi usulil-ahkam, 1/113-114.
[31] Išaratul-meram, str, 186.
[32] Prethodni izvor, str, 187.
[33] Prethodni izvor, str, 118.
[34] Ilmul-kelam, str. 29., Pogledati: Išaratul-meram, 212-213.
[35] Medžmu’ul-fetava, 3/3.
[36] Išaratul-meram, str. 98.
[37] Muhtesars-savaikil-murseleh, str. 218.
[38] Pogledati: El-Busnetu vel-hersek, hakaik tarihijje, str. 18.
[39] Pogledati: Et-Tarihul-islamijju, 224/67.
[40] Pogledati: Islam i muslimani u BiH, str. 46.
[41] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 5.
[42] Napomene o islamizaciji Bosne, str. 150., 164.
[43] Putopis, str. 110.
[44] El-Busnetu vel-hersek, hakaik tarihijje, str. 66.
[45] Pogledati: Kelamu’l Šifa’, str. 33, br. 8, god. 1426. h.
[46] Ed-Da’vetu ved-du’atu fi Jugoslavija / Islam i islamski radnik u Jugoslaviji, str. 125.
[47] Prethodni izvor, 125-126.
[48] Pogledati: Bugjetul-mustefid li šerhi menijjetil-murid, str. 75; Es-Siletu bejnet-tesavvuf vet-tešejj’u, str. 444.
[49] Pogledati: Oporuka Isa-bega Ishakovića.
[50] Pogledati: Putopis, str. 110.
[51] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 31.
[52] Pogledati: El-Mevahibus-sermedijje fi menakibin-nakšibendije, str. 28; Bugjetul-mustefid li šerhi menijjetil-murid, str. 75; Es-Siletu bejnet-tesavvuf vet-tešejj’u, str. 441.
[53] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 34.
[54] Prethodni izvor, str. 35.
[55] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 35-65.
[56] Prethodni izvor, 50.
[57] Pogledati: Znameniti Hrvati, Bošnjaci i Hercegovci u turskoj carevini, str. 52-59.
[58] Pogledati knjigu o dovi.
[59] Pogledati: Behdžetul-esrar, str. 54; Bugjetul-mustefid, str. 75; Es-Siletu bejnet-tesavvufi vet-tešejju’, str. 444.
[60] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 125.
[61] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 157-158.
[62] Pogledati: Putopis, str. 397-398.
[63] Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 167-168.
[64] Pogledati: Vefajatul-e’ajan, 1/171.
[65] El-Islamu fi-Jugoslavija, Arnaut, str. 165.
[66] Pogledati: Noel Malcolm: Povijest Bosne, str. 144.
[67] Pogledati: Književnost Muslimana BiH na orijentalnim jezicima, str. 202.
[68] Pogledati: O progonu hamzevija u sjeveroistočnoj Bosni, str. 52-58.
