Sekte i ideologije kao uzrok devijacije u akidi kod Bošnjak 3. dio
Uticaj sufija na muslimane Bosne
Ovakvo je bilo stanje sufija u Bosni za vrijeme osmanske vladavine, zatim na scenu stupa komunistički režim koji je zabranio okupljanje sufija u tekijama i na turbetima, a veliki broj tekija je porušio.
Međutim, nova agresija na Bosnu uticala je da se islam iznova vrati među Bošnjake, što je neminovno dovelo i do novog vraćanja sufijskog učenja, koji su širili i neki koji su izučavali islam.
Dr. Ahmed Abdulkerim Nedžib, govoreći o novom povratku sufizma, kaže: “Među njima bilo je i studenata koje sam sretao u Damasku i Kairu.
Od njih sam saznao da je Islamska zajednica u BiH doprinijela njihovom dolasku kako bi učili pred određenim sufijskim šejhovima, i to nakon što se osjetila pojava selefizma koji je imao podršku od raznih humanitarnih udruženja sa Arapskog poluostrva i van njega.
Također, u Damasku i Halepu sam sreo neke poznate daije iz BiH koji su učili pred nekoliko sufijskih šejhova. Izučavali su Er-Risale el-Kušejrije koja je vezana za tesavvuf.”[69]
A što se tiče njihovog uticaja na muslimane Bosne, sa sigurnošću se može reći da su sufije bile glavni uzrok pojave novotarija i raznih negativnih učenja među muslimanima Bosne, još od perioda kada su prihvatili islam, pa do danas.
Ovdje ću spomenuti samo neka od tih pogrešnih uvjerenja, poput poziva u vahdetul-vudžud (transcendentno jedinstvo bića) ili pak ona koja su se veoma mnogo proširila: kao što su pažnja za turbeta, kaburove dobrih ljudi, gradnja kubbeta na kaburovima, obavljanje namaza kod njih i prema njima, određivanje posebnih ljudi koji se o njima brinu, te određivanje posebnog vremena kada se njima kolju kurbani, i sl.
Neke sufije u Bosni misle da sve što postoji da, ustvari, predstavlja Allaha i da Tvorac i stvorenje nisu odvojeni, da su stvorenja ustvari Allah, te da ništa mimo Njega ne postoji.
Šejh Abdullah Bošnjak veli: „Također, On (Allah) se pojavljuje u svakom dijelu svijeta koji postoji i to onoliko koliko to traži stvarnost toga što postoji, tj. On se pojavljuje u svemu što postoji onoliko koliko je to što postoji spremno da ga prihvati…“[70]
Izrazi u ovom značenju su mnogobrojni, spomenut ću neke:
„Učini da El-Hakk bude srž stvorenja.“[71]
„Ako Mu se odazovete i ostavite vaša božanstva, vi ste onda ostavili vidljivu Istinu koja se u njima ispoljava i od nje ste se okrenuli u mjeri u kojoj ste ostavili ta božanstva.“[72]
„U onome što se obožava, ništa drugo se ne obožava nego Allah.“[73]
„Ne postoji ništa osim El-Hakk.“[74]
„Nema znalca mimo El-Hakka, jer ništa i ne postoji osim Njega.“[75]
„El-Hakk je srž svega.“[76]
„Kur’an svjedoči da je El-Hakk srž svakog živog bića.“[77]
„Srž svih stvari je El-Hakk.“[78]
U tumačenu riječi la ilahe illellah kažu: la ilahe fil-vudžud illallah, što u njenom prijevodu znači: Nema u opstojanju ilaha (božanstva) osim Allah.[79]
A također, i neki njihovi zikrovi glase: la nefse ve la vudžude ve la mevdžude illallah: Nema ništa, ničega i nikoga osim Allaha.[80]
Vjerovanje u vahdetul-vudžud (transcendentno jedinstvo bića) predstavlja vid kufra koji je veći i opasniji od kufra jevreja i kršćana.
Ibn Tejmijje veli: „Sve je ovo vid nevjerstva, i u suštini i u svojoj formi, što je stav svakog muslimana. Onaj ko posumnja u kufr ovakvih, nakon što se upozna s tim i nakon što upozna islam, postaje nevjernik. Posumnjati u njihov kufr isto je kao i posumnjati u kufr jevreja i kršćana.“[81]
A o razlozima prevelike pažnje prema turbetima, kaburima dobrih ljudi i razlozima gradnje kubbeta na njima, prof. Nijaz Šukrić kaže: „Vrlo često bi vakifi ostavljali u oporuku da budu ukopani u blizini hajrata koji su ostavili, sa svojom porodicom, bližnjima.
Pored velikih džamija, osnivači su gradili posebna mezarja u obliku turbeta koja su predstavljala male građevine, pokrivene i otkrivene, čiji je izgled uglavnom ličio onome iz osmanskog perioda.
Postoji i manji broj ovih turbeta koji se nalaze oko džamija, tekija i drugih vjerskih objekata, a u kojima su ukopane ličnosti iz raznih sfera života.
Također, sagrađena su i neka turbeta od drveta koja su prekrivena, a koja su sagrađena za one koji su poginuli braneći islam, ili za neke sufijske šejhove, njihove muride ili ulemu.
Nije proteklo mnogo vremena a već su se među narodom raširile razne hikaje i kazivanja o sahibijama ovim turbeta, što je kasnije prouzrokovalo da se neka od njih posjećuju, svetkuju i obilježavaju.
Shodno lokalnim pripovijedanjima, veliki broj starih turbeta nastao je u periodu osmanlijskih osvajanja Bosne.[82]
Kao primjer tome lijepo je ukazati na vakufnamu Sinan-bega u Čajniču, gdje stoji: „Vakif, njegov sin Sulejman, oporučuje da mu se sagradi turbe od kamena koje će se financirati iz sredstava njegovog uvakufljenog novca.
Također, oporučujem da se pored njegovog turbeta postavi čuvar, onaj ko će voditi brigu o prostirci, učači Kur’ana, i odgovorna osoba za ove koji su zaposleni tu.“[83]
Današnja situacija svjedoči tome, iz razloga što postoje mnoge manifestacije vezane za turbeta i posjete raznih dovišta. Kod većine dovišta nalaze se turbeta pojedinih sufijskih šejhova. U Knjizi o dovi spomenuta je većina tih dovišta.
Širenje turbeta i pretjerivanje vezano za dobre ljude nije nimalo umanjeno i pored činjenice da su se mnogi kasniji učenjaci o tome negativno izrazili i da se neki od tih postupaka koji se čine kod turbeta i kabura smatraju i djelima koja izvode iz vjere.
O tome prof. Đozo veli: „Nije ni malo važno što se ti idoli ne zovu Lat, Uzat itd. i što se zovu mezar, turbe, šejh, muršid, zapis, hamajlija itd. Ipak su to idoli, jer se od njih traži pomoć ili u najmanju ruku posredništvo.“[84]
– Treća: Komunizam
To je pravac koji je zasnovan na ateističkom materijalizmu, koji tumači historiju kao klasnu borbu. Pojavio se u Njemačkoj preko Marxa i Engelsa, a do izražaja je došao prilikom boljševičke revolucije 1335 h/1917. koju su planirali Jevreji, te koja se putem oruža proširila na štetu i račun drugih.[85]
Kada se završio Drugi svjetski rat 1945. g. komunisti su u Jugoslaviji preuzeli cijelu vlast, pod vođstvom Tita. Ta vlast, neminovno, zahvatila je i Bosnu.
Nakon toga, u Bosni su nastupile promjene. „Komunisti su imali nasilan odnos posebno prema muslimanima i to pod izgovorom opće borbe protiv religije.
Odmah nakon rata ubijeno je 24000 muslimana, od kojih je 15000 bilo sa područja Tuzle, 3000 iz Sarajeva…
U BiH je bilo 170000 džamija, u Sarajevu 780 (porušeno je više od pola sarajevskih džamija i mesdžida)… zatvoren je Islamski teološki fakultet u Sarajevu, kao i sve vjerske škole, osim jedne, koju su, prema svemu sudeći, ostavili kako bi opravdali slobodu vjera.“[86]
Zabranjena je vjerska pouka u kućama i džamijama, a onaj ko bi organizirao takva okupljanja bio bi žestoko kažnjavan, svi islamski vakufi su zaplijenjeni, a zatim je donesena i odluka da se zatvore svi šerijatski sudovi u Jugoslaviji.
Komunizam je vladao duži vremenski period, učinio je obaveznim izučavanje marksizma i ateizma, borio se protiv vjere i svega što je imalo veze sa njom.
Na ovakav način komunisti su direktno uticali na vjersko-obrazovni odgoj, što je rezultiralo da se pojavi generacija koja se stidjela i islama i muslimana, i sve što je islamsko.[87]
Taj pritisak trajao je i povećavao se, a 1950. godine donesena je odluka o zabrani zara i feredže, što je bilo neposredan uzrok da se muslimanke otkriju i da time oponašaju nevjernice.
Iako je sedamdesetih godina ovaj pritisak smanjen, ipak je veliki broj muslimana potpao pod uticaj komunizma, prihvatili su ideju materijalizma (da postoji samo ovaj svijet) i odmetnuli se od islama.
Također, komunisti su ostavili veliki trag na muslimane kada je u pitanju el-vela vel-bera (ljubav i odricanje u ime Allaha), jer su zabranili pravljenje razlike među vjerama, smatrali su muslimane i nemuslimane braćom, a svako ko je podučavao ili pozivao u vjerovanje vezano za pitanje ljubavi i odricanja, bio bi zatvoren, ili pogubljen.
To je dovelo do toga da se među muslimanima pojavi generacija koja nije znala ništa o pitanjima vezanim za ljubav i odricanje u islamu i upravo zbog tog nepoznavanja, muslimani su platili visoku cijenu u posljednjoj agresiji na njih.
Oni nisu nevjernike smatrali svojim neprijateljima i zato se nisu pripremali za rat, kao što su to činili nevjernici.
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 12: Uzroci devijacija u akidi – mr. Jakub Alagić
[69] Es-sunnetun-nebevijjetu, mekanetuha ve eseruha fi hajati muslimil-Bosna, str. 983-984.
[70] Tedžellijat araisn-nusus, str. 312.
[71] Prethodni izvor, str. 611.
[72] Prethodni izvor, str. 643.
[73] Prethodni izvor, str. 661.
[74] Prethodni izvor, str. 1105.
[75] Prethodni izvor, str. 1200.
[76] Prethodni izvor, str. 1208.
[77] Prethodni izvor, str. 1214.
[78] Prethodni izvor, str. 1244.
[79] Pogledati: Svevišnji Allah i Njegov zikrullah, str. 176. Pogledati: Akida/Islamsko vjerovanje, 1/52.
[80] Pogledati: El-Ezkaru vel-evradu, str. 215.
[81] Islamizacija BiH, str. 216. Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 168.
[82] Širenje islama i nastanak islamskih institucija u Bosni i Hercegovini, str. 191.
[83] Širenje islama i nastanak islamskih institucija u Bosni i Hercegovini, str. 216. Pogledati: Derviški redovi u jugoslovenskim zemljama, str. 168.
[84] Islam i vrijeme, str. 150.
[85] El-Mevsu’atul-mujesserah, 2/919.
[86] Et-Tarihul-islamijj, 22/459. Pogledati: El-Bosnetu vel-hersek, hakaik tarihijje, str. 66.
[87] Pogledati: Džumhurijjetul-Bosneti vel-hersek kalb Evropal-islamijj, str. 51.
