Spominjanje Allahovih imena određeni broj puta s određenim ciljem

U knjizi Muradija, autor spominje 99 Allahovih imena, zatim objašnjava da se svako ime spominje (zikri) određeni broj puta i zbog određene želje i cilja.

Primjer tome:

1. Ime Er-Rahman (Svemilosni) uči se 298 puta za dobro pamćenje i zaposlenje.
2. Ime Er-Rahim (Premilosni, Milostivi) uči se 258 puta da se odvikneš od zlih misli i rada.
3. Ime El-Džebbar (Prisiljavatelj) uči se 206 puta da se neprijatelj sputa.
4. Ime El-Mutekebbir (Gordi) uči se 662 puta da se insan okani pića, igara i zinaluka.
5. Ime El-Halik (Stvoritelj) uči se 731 put da žena zatrudni, da se spasi zla dušmanima i riješi briga.
6. Ja Allah, ja Rahman, ja Rahim ponavljati 623 puta. Onaj ko to ponovi neće nikada biti bolestan i povećaće mu se opskrba.
7. Ime El-Musavvir (Oblikovatelj) uči se 336 puta, da žena ne pobacuje, nego da dijete zdravo rodi i na vrijeme donese.[1]

Na ovaj način autor je pojasnio svako Allahovo ime i ovaj oblik zikra veoma je raširen među sufijama i nekim drugim muslimana koji sa njima sudjeluju u ovim zikrovima.

Propis spominjanja Allahovih imena određeni broj puta s određenim ciljem bez uporišta za to u dokazima vjere

Spominjanje Allahovih imena pojedinačno je novotarija, jer za takav vid zikra ne postoji uporište u kur’ansko-hadiskim tekstovima, niti u praksi ispravnih generacija muslimana, a uz to takav zikr nije potpuna niti korisna rečenica, niti ima svoj smisao, jer se izgovara pojedinačna riječ koja sama po sebi ne daje potpun govor, niti korisno značenje.

Zato, obaveza je napustiti takav zikr i udaljiti se od njega, te druge upozoravati na njegovu opasnost.

Praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bila je da prilikom spominjanja Allahovih imena izgovori rečenicu koja je imala svoj smisao i koja nam nudi korisno značenje.

Prenosi se u dva Sahiha od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom nezgode govorio: “Nema istinskog boga osim Allaha, Blagog i Silnog! Nema istinskog boga osim Allaha, Gospodara Arša veličanstvenog! Nema istinskog boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Zemlje, Gospodara Arša Časnog!”[2]

Ibn Tejmijje je pojasnio da zikr i spominjanje imena pojedinačno, bez formulisanja rečenice nema smisao i značenje, a niti bilo kakvu korist.

On veli: „Samostalno ime kao imenica ili zamjenica nije od potpunog govora niti je korisna rečenica. Za nju se ne vežu ni iman, ni kufr, ni naredba, ni zabrana. I niko od prvih generacija ovog ummeta nije tako nešto spomenuo, niti je to propisao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ono može srcu dati neku korisnu spoznaju ili korisno stanje, nego mu pruži opći pojam – pojam iz kojeg ne može izvući negaciju ili potvrdu.

Pa ako se sa imenicom ili zamjenicom ne nađe nikakva druga riječ kako bi srce došlo do spoznaje ili do određenog stanja da shvati i poima, te iskoristi njegovo značenje, neće biti u njegovom samostalnom spomenu nikakve koristi.

Šerijat propisuje vrste zikra koje su korisne same po sebi, a ne ono sa čime korist nastaje posredstvom nečega drugog.“[3]

Također kaže: „Allah nije naredio da se čini zikr samo Njegovim imenima, niti je propisano muslimanima spominjanje imena bez drugih riječi. Imanu ništa ne koristi samostalno ime, i oko toga su se složili sljedbenici islama. Njime se ne naređuju nikakvi ibadeti niti u njemu ima bilo kakvog vida obraćanja.“[4]

Ono što posebno ukazuje da je ovakav vid zikra novotarija jeste činjenica da se bez bilo kakvog dokaza odredi koliko se treba neko ime ponavljati i s kojim ciljem i željom to treba činiti.

Npr. neko može upitati: Zašto je autor Muradijje odredio da se ime El-Mutekebbir ponavlja 662 puta?

Zašto taj broj nije manji ili viši?

Zašto je izgovaranje tog imena odredio kako bi se onaj ko ga izgovara klonio pića, bluda i igara?

Zašto baš s tim ciljem, a ne drugim i šta je dokaz za sve kazano?

Za ovo naravno nema nikakvih dokaza, nego je sve to izmišljeno i u vjeru uvedeno slijeđenjem svojih strasti i prohtjeva, prilikom čega se i sama osoba, a i drugi koji ga slijede odvode u zabludu, kao što Uzvišeni veli:

A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?[5]

Reci ti Meni ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio.[6]

Ove zikrove i virdove uveli su sufije, a potom su svojim sljedbenicima propisali da ih uče i ponavljaju u halkama zikra koje posebno oni organizuju.

Međutim, tu praksu su počeli slijediti i neki obični muslimani koji nemaju znanja.

Zikriti na ovaj način nije dozvoljeno, nego je obaveza ovu praksu napustiti, iz razloga što je propisano nešto i uvedeno ono što nema uporišta u vjeri, a propisivati mogu i smiju samo Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Takve je Allah ukorio, kazavši:

Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije naredio?[7]

U komentaru ovog ajeta, šejh Sa’di veli: „Dakle, uveli su širk, novotarije, dozvolili zabranjeno, zabranili dozvoljeno i sve drugo što su htjeli na osnovu svojih prohtjeva, a vjera se sprovodi samo onim što je propisano od strane Allaha s ciljem da te propise robovi slijede i da Mu se putem njih približavaju.“[8]

Zikrovi su među najboljim ibadetima, a ibadeti su određeni Objavom i u tom polju nije dozvoljeno uvoditi bilo šta. Svaki ibadet koji nije zasnovan na dokazu je odbačen i ne prihvata se, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

„Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“^[9]

„Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“^[10]

I ne samo da nije primljeno nego je vid zablude, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Svaka novotarija je zabluda.“[11]

Zato, svakom muslimanu je dužnost da ostavi novotarske zikrove i da praktikuje one zikrove koji su predajom preneseni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to na način kako su to shvatili ashabi.

[1] Pogledati: Muradijja / Knjiga želja, str. 30-42; Tajna devedeset devet Allahovih imena i Njegovih svojstava, 14/67; Svevišnji Allah i Njegov zikrullah, str, 76-90; Veliko sunce bića tvog, str. 159-173.

[2] Bilježi ga Buhari, br. 6346; str. 1181; i Muslim, br. 83, str. 1175.

[3] Medžmu’ul-fetava, 10/226-227.

[4] Prethodni izvor, 10/228-229.

[5] El-Kasas, 50.

[6] El-Džasije, 23.

[7] Eš-Šura, 21.

[8] Tejsirul-kerimir-rahman, 6/609.

[9] Bilježi ga Buhari, br. 2697, str. 478; Muslim, 17, str. 762.

[10] Bilježi ga Buhari, str. 373; Muslim, br. 18, str. 762.

[11] Bilježi ga Muslim, br. 43, str. 344.