Zaklinjanje

Postoji nekoliko definicija zakletve, a ovo su neke od njih:

1. Imam Begavi prenosi od imama Nevevija sljedeću definiciju: Potvrđivanje istinitosti nečega korištenjem nekog Allahovog imena ili svojstva.[1]
2. Musa b. Ahmed el-Hadžavi veli: Potvrđivanje nekog propisa spominjanjem onoga što je uvaženo i cijenjeno, na poseban način.[2]

Neki su se, poput imama Nevevija, ograničili samo na propisanu zakletvu, dok su drugi bili opširniji, te su spomenuli i propisanu i onu koja to nije, kao što se navodi u definiciji Hadžavija.

Vrste zakletve

Shodno argumentima, zakletva se dijeli na propisanu i zabranjenu.

Propisana (dozvoljena) zakletva je ona za čiju ispravnost postoji dokaz u kur’ansko-hadiskim tekstovima, tj. zakletva Allahom, Njegovim imenima ili svojstvima.

Zabranjena zakletva, koja nije propisana, jeste ona za čiju ispravnost ne postoji dokaz u Kur’anu i hadisu, tj. zakletva stvorenjima.

Propisana zakletva

Imam Munavi veli: „Propisana zakletva je kada se zakune nekim Allahovim imenom ili atributom, a svaka druga zakletva nije šerijatski validna.“[3]

Također veli: „To je zbog toga što je Allah naredio zakletvu Njegovim imenima i svojstvima.“[4], kao što je kazao:

„E tako mi dostojanstva Tvoga,“ – reče – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti.“[5]

Ibnul-Kajjim veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zakleo se više od osamdeset puta, a Uzvišeni Allah mu je na tri mjesta u Kur’anu naredio da se zakune:

Allah je rekao:

 Oni te zapitkuju: “Da li je istina da će ono biti?” Reci: “Jeste, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi nećete moći umaći!”[6]

A nevjernici govore: “Čas oživljenja nam neće doći!” Reci: “Hoće, tako mi Gospodara moga, koji zna i ono što je skriveno, zacijelo će vam doći.”[7]

 Nevjernici tvrde da neće biti oživljeni. Reci: “Hoćete, Gospodara mi moga, sigurno ćete biti oživljeni, pa o onome šta ste radili, doista, biti obaviješteni!” – a to je Allahu lahko.[8]/[9]

Što se tiče hadisa koji govore na ovu temu, evo nekih od njih:

Aiša prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u govoru povodom pomračenja sunca kazao: „O Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, niko više od Allaha nije ljubomoran da Mu rob ili robinja ne učine blud.

O Sljedbenici Muhammedovi! Tako mi Allaha, kada biste znali ono što ja znam, zaista biste se manje smijali, a mnogo biste, zaista, plakali.“[10]

Enes b. Malik kazuje: „Neka žena ensarijka je došla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom djecom, pa (joj) je on rekao: ‘Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, vi ste mi najdraži!’ To je ponovio tri puta.“[11]

[1] Revdatut-talibin, 8/3. Pogledati: Hašijetud-Dusuki ala-šerhil-kebir, 2/127; Fethul-Bari, 11/516.

[2] Šerhu muntehal-iradat, 11/183. Pogledati: Keššeaful-kina’a, 6/290.

[3] Fejdul-Kadir, 6/120.

[4] Prethodni izvor, 6/121.

[5] Sad, 82.

[6] Junus, 53.

[7] Sebe’, 3.

[8] Et-Tegabun, 7.

[9] Zadul-me’ad, 1/156.

[10] Bilježi ga Buhari, br. 1044, str. 183, i Muslim, br. 1, str. 361.

[11] Bilježi ga Buhari, br. 6645, str. 1229, i Muslim, br. 2509, str. 1093, i ovo je njegova verzija.