Zabranjeni vid tevessula
Zabranjeni tevessul je umiljavanje i približavanje Allahu na način koji nije šerijatom propisan ili nečim što je u koliziji sa kur’ansko-hadiskim tekstovima.
Ovaj tevessul je zabranjen i predstavlja novotariju.
Tri su vida zabranjenog tevessula:
Prvi: Tevessul Allahu putem neke ličnosti, kao npr. da se kaže: Allahu moj, činim ti tevessul ovom osobom (umiljavam ti se Ebu Bekrom) i molim Te da mi zbog toga ispuniš potrebe!
Drugi: Tevessul Allahu putem položaja (statusa) neke osobe (kod Allaha), njegovog prava i hurmeta (svetosti).
Primjer tome su riječi: Molimo Te i tevessul Ti činimo da nam ispuniš potrebe zbog položaja koji taj i taj (Ebu Bekr – jer je Siddik imao najviši iman poslije Poslanika) ima kod Tebe ili zbog prava koji ima kod Tebe!
Treći: Zaklinjanje (preklinjanje), kao npr. da neko kaže: Allahu, preklinjem te tom i tom osobom (Ebu Bekrom) da mi ispuniš potrebu!
Oni koji dozvoljavaju zabranjeni tevessul, dozvoljavaju sve tri navedene vrste, a istina je da su sve one zabranjenje i ništavne, te su u koliziji sa temeljima vjere i vjerskim tekstovima.[1]
Razlog te zabrane jeste neispravnost i ništavnost uzroka primanja dove, prvo: taj uzrok u šerijatu nije određen, niti potvrđen; drugo: zato što onaj ko dovi nema veze sa tim uzrokom (razlogom da se dova primi) niti je uticao na njega, niti ga posjeduje, (onaj koji dovi kakve veze ima sa Ebu Bekrom), za razliku od dobrih djela koja su njegova i putem imana i vjerovanja koji su njegovi.
Iz molbe na ovaj način (spominjanjem dobrih djela npr.) proizlazi ostvarenje onoga što se želi:
– k Njemu se dižu lijepe riječi, i dobro djelo On prima[2].
Dok iz molbe putem statusa (položaja) neke osobe (kod Allaha) to ne proizlazi niti na bilo koji način utiče na primanje dove, jer spomenuti razlog nije povezan sa onim ko dovi, niti sa onim putem koga se dovi, tako da mu taj načina kod Allaha neće koristiti, niti će mu odstraniti određenu štetu.
Tevessul biva samo sa onim što dovodi do cilja, a koristiti način i sredstvo koje do njega ne dovodi samo je vid izigravanja.[3]
Dakle, zabranjeni tevessul, sa svim svojim vidovima, nije šerijatom propisan. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga nije dostavio, nije ga naredio, niti je na njega podsticao.
Također, ni od jednog ashaba, niti tabi’ina takvo nešto nije preneseno, a niti su to dozvolili učenjaci prvih odabranih generacija, niti četverica imama. Takav postupak u koliziji je i sa zdravim razumom.[4]
[1] Pogledati: El-Istigase fir-reddi alal-Bekri, str. 225, 241.
[2] Fatir, 10.
[3] Pogledati: Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesileh, str. 102.
[4] Prethodni izvor, str. 214.
