Treća greška: Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima
- Zabranjeni vid tevessula
- Uloga bosansko-hercegovačke uleme u pojašnjavaju ispravnog shvatanja tevessula
- Prva greška: Tevessul pravom (hakkom) i svetošću (hurmetom)
- Druga greška: Tevessul putem osobe ili nečije ličnosti
- Treća greška: Tevessul zaklinjanjem Allaha Njegovim stvorenjima
- Četvrta greška: Tevessul Allahu putem imena i svojstava kojima Sebe nije nazvao u Kur’anu, niti Ga je njima opisao Poslanik,
Ovaj vid tevessula raširen je među sufijama i običnim (neukim) muslimanima koji baš i nemaju jako vjerovanje i uvjerenje, koji imaju želju da sanjaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te to koriste kao dokaz svog imana.
Prilikom te dove, oni počinju tražeći oprost i priznajući svoje grijehe[1], a zatim, između ostalog, uče: Bože, zaklinjem Te kelimei šehadetom, njegovom veličinom, Aršom i njegovom uzvišenošću, Kursom i njegovom širinom, Kalemom (perom) i njegovom škripom, Levhi mahfuzom i njegovom čuvanju svih tajni, Mizanom i njegovom mirnošću, Siratom i njegovom preciznošću, Džibrilom i njegovim povjerenjem, Ridvanom i njegovim džennetom, Malikom i njegovim zebanijama, Mikailom i njegovom samilošću, Israfilom i njegovim puhanjem u Sur, Azrailom i njegovim uzimanjem duša, Ademom i njegovom čistoćom, Šitom i njegovim pejgamberlukom, Nuhom i njegovim Brdom, Ibrahimom i njegovim prijateljstvom prema Tebi, Ishakom i njegovom pokornošću, Ismailom i njegovom žrtvom, Jusufom i njegovom samoćom, Musaom i njegovim dokazivanjem poslanstva, Harunom i njegovom čašću, Hudom i njegovim strahom, Salihom i njegovom devom, Lutom i njegovom blizinom (pažnja), Junusom i njegovom dovom, Danijelom i njegovim kerametom, Zekerijahom i njegovom čistoćom, Isaom i njegovim putovanjima i sa Muhammed, alejhis-selam, i njegovim šefatom – da oprostiš (grijehe) nama, našim roditeljima i našim učenjacima, da me prihvatiš, udovoljiš mom traženju, da ispuniš moje želje, da od mene otkloniš svakog onoga koji mi je neprijatelj, sa Svojom milošću, o Najmilostiviji, te da me sačuvaš od svakog zla! Nema drugog Boga osim Tebe, ja Te veličam, ja sam od onih nepravednih.[2]
Propis tevessula putem zaklinjanja Allaha Njegovim stvorenjima
Ovaj vid tevessula je novotarija i predstavlja vid malog širka.
Novotarija je jer za razlog koji je spomenut u dovi ne postoji argument. Zaklinjanje Allaha (sa Njegovim stvorenjima) nije uzrok zbog kojeg se uslišava dova, pa zbog toga nije ispravno.
Ono je kao i tevessul hakkom (pravom) stvorenja, njihovim hurmetom i ličnošću. Svi ovi vidovi tevessula nisu preneseni od Poslanika ispravnim putem, niti su bili poznati kod ashaba, tabi’ina i učenjaka i prvaka ove vjere.
Ibn Tejmijje, govoreći o propisu tevessula putem zaklinjanja Allaha sa Njegovim stvorenjima, veli: „Poznato je da je traženje od Allaha putem stvorenja ili zaklinjanje Allaha sa Njegovim stvorenjima jedna od najvećih novotarija u islamu, i neispravnost ovog vida poznata je učenim ljudima, kao i običnim masama.“[3]
Također veli: „Niko nije u stanju od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da prenese nešto što je validan dokaz kod islamskih učenjaka, a što ukazuje na dozvoljenost zaklinjanja Allaha vjerovjesnicima i dobrim robovima ili dozvoljenosti dove njihovim ličnostima.
Niko nije u stanju da pronađe argument koji ukazuje na zaklinjanje ili traženje putem ličnosti Poslanika ili putem ličnosti nekog drugog stvorenja.“[4]
Mali širk je iz razloga što onaj ko ga koristi zaklinje Allaha sa Njegovim stvorenjima, a zaklinjanje nečim mimo Allahom je mali širk.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko se zakune nečim drugim mimo Allaha učinio je nevjerstvo ili širk.“[5]
Ako je zaklinjanje stvorenja drugim stvorenjem zabranjeno i vid malog širka, onda je traženje nečega zaklinjanjem Tvorca sa Njegovim stvorenjem još više zabranjeno.
Ibn Tejmijje veli: „Uzvišeni Allah se zaklinje kojim god stvorenjem hoće, jer ona su Njegova znamenja i stvorenja… Njegovo zaklinjanje njima je vid Njegovog veličanja.
Mi stvorenja nemamo pravo da se zaklinjemo stvorenjima, a dokaz za tu zabranu su šerijatski dokazi, kao i jednoglasan stav učenjaka.
Više učenjaka navodi konsenzus o zabrani zaklinjanja bilo kojim stvorenjem.
Oni također spominju konsenzus ashaba po tom pitanju, i takvo djelo je zabranjeno i vid je širka.“[6]
[1] Pogledati: Muradijja, knjiga želja, str. 118.
[2] Muradijja, knjiga želja, str. 118-119.
[3] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169.
[4] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 165.
[5] Bilježi ga Tirmizi, br. 1535, str. 363; Ahmed, 10/249, br. 6072; Hakim, 1/65, i kaže da je ispravan po uslovima Buharija i Muslima, ali da ga oni nisu spomenuli.
[6] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 169.