Tevessul Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem
Ovdje se mora pojasniti propis tevessula s Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, jer veliki broj muslimana, i oni koji se islamu pripisuju, griješe po ovom pitanju i miješaju između tevessula za vrijeme njegovog živita i nakon njegove smrti, te na taj način ne prave razlike između dozvoljenog i zabranjenog tevessula.
Tevessul s Poslanikom za vrijeme njegovog života nije bio sporan, i on se ogledao: Prvo: U vjerovanju i pokoravanju nemu, te slijeđenju njegovih uputa, što predstavlja temelj vjere. I to je uopšteni tevessul.
Drugo: U dovi koju je činio za ashabe. I to je posebni tevessul, odnosno tevessul putem dove.
Poslije smrti Poslanika ovaj drugi tevessul (tevessul putem dove) je nemoguć, jer za njegovu ispravnost moraju se ispuniti dva uslova:
Prvo: Da onaj ko čini dovu bude živ.
Drugo: Da je prisutan.
Nakon smrti Poslanika ova dva uslova se ne mogu ispuniti, pa i tevessul putem njegove dove je nemoguć, tako da ostaje samo uopšteni tevessul, tj. tevessul koji predstavlja temelj vjere, a to je tevessul Allahu slijeđenjem Poslanika, i on je moguć sve do Sudnjeg dana.
Islamski učenjaci pojasnili su da tevessul nakon njegove smrti može biti samo sa onim što je osnova vjere, a to je vjerovanje i pokoravanje njemu. Ovaj vid tevessula je nešto bez čega nema imana i on je obaveza svim ljudima, i dok je Poslanik bio živ, kao i nakon njegove smrti.
Tevessul nakon njegove smrti, nečim drugim, mimo vjerovanja i pokoravanja njemu, nije dozvoljen, kao npr. tevessul njegovom ličnošću, statusom, dovom, putem stajanja kod njegovog kabura i traženja od njega da za nas čini dovu ili da se zagovara ili da se Uzvišeni Allah preklinje njime (npr. tako ti Tvoga Poslanika).
Sve ovo je neispravno i nije dozvoljeno, jer nije utemeljeno na šerijatskom argumentu.[1]
Oni koji dozvoljavaju ovakvu vrstu tevessula “suprotstavljaju se jednoglasnom stavu ashaba, tabi’ina i ostalih muslimana.
Niko od njih, nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije tražio da se Poslanik zauzima za njega, niti je iko bilo šta tražio od Poslanika.
Niko od učenjaka takvo nešto u svojim knjigama nije spomenuo.“[2]
Nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi su činili tevessul Allahu sa dovom njegovog amidže El-Abbasa, kao što se navodi u predaji gdje je Omer učio dovu, tražeći kišu.
Rekao je: „O Allahu, mi smo se Tebi približavali (činili tevessul) s dovom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa si nam spuštao kišu. A sada ti se približavamo (činimo tevessul) s dovom amidže našeg Vjerovjesnika, pa nam podaj kišu!“[3]
Ovo ukazuje da je propisani i poznati tevessul u njihovo doba označavao tevessul putem dove i šefata, a ne putem ličnosti, jer da nije tako, Omer ne bi ostavio tevessul ličnošću Poslanika, a činio ga putem dove El-Abbasa.
Ovo pitanje završavamo riječima Ibn Tejmijje koji veli: „Tevessul sa Poslanikom ima dva ispravna značenja, po jednoglasnom stavu, dok za treće značenje nije prenesen dokaz iz Sunneta. Ispravna značenja su:
Prvi: Tevessul putem vjerovanja i pokoravanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Drugi: Tevessul putem dove i šefata, kao što smo već kazali.
Ova dva načina su dozvoljena po jednoglasnom stavu učenjaka, a primjer tome su riječi Omera: „O Allahu, mi smo se Tebi približavali (činili tevessul) s dovom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa si nam spuštao kišu. A sada ti se približavamo (činimo tevessul) s dovom amidže našeg Vjerovjesnika, pa nam podaj kišu!“[4] – tj. činili smo tevessul putem njegove dove i šefata.
Uzvišeni Allah kaže:
i nastojte da Mu se umilite[5], odnosno, nastojte da Mu se približite putem pokoravanja Njemu, u šta ulazi i pokoravanje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što Uzvišeni veli:
Ko se pokori Poslaniku, pokorio se i Allahu.[6]
Ova prva vrsta tevvesula je osnova vjere i niko od muslimana takav vid tevessula nije pokudio.
Što se tiče tevessula putem dove i šefata, kao što je to učinio Omer, iz tog kazivanja se vidi da oni nisu činili tevessul putem Poslanikove ličnosti, nego putem njegove dove i šefata, pa su zbog toga (kada je umro) ostavili tevessul njime, i činili ga dovom njegovog amidže Abbasa.
A da je bio dozvoljen tevessul sa ličnošću Poslanika poslije njegove smrti, bilo bi preče da tako urade nego da traže tevessul sa dovom njegovog amidže.
A pošto su tražili tevessul sa dovom njegovog amidže, to je jasan dokaz da ono što je bilo moguće tokom Poslanikovog života prestalo je da bude moguće nakon njegove smrti, za razliku od tevessula putem vjerovanja i pokoravanja, koji je zauvijek propisan.
Dakle, u ovom slučaju, izraz tevessul može da se odnosi na tri značenja:
Prvo: Tevessul putem pokoravanja Poslaniku. Ovo je obaveza bez koje vjerovanje nije potpuno.
Drugo: Tevessul putem njegove dove i zagovaranja. Ovo je bilo dozvoljeno za vrijeme njegovog života, a također i na Sudnjem danu činit će se tevessul putem zagovaranja.
Treće: Tevessul putem zaklinjanja Allaha Poslanikom i tevessul njegovom ličnošću. Ovu vrstu tevessula ashabi nisu činili ni prilikom traženja kiše ni u drugim situacijama, ni za vrijeme Poslanikovog života, ni nakon njega, ni kod njegovog kabura, a niti kod kabura nekog drugog.
Ništa od ovog nije poznato u njihovim dovama. Nešto od toga se prenosi putem slabih predaja od Poslanika ili od ashaba, ili čak od nekoga čiji govor validan argument.“[7]
[1] Pogledati: El-Istigase fir-reddi alal-Bekri, str. 241, 270.
[2] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesileh, str. 41.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 1010, str. 177.
[4] Bilježi ga Buhari, br. 1010, str. 177.
[5] El-Maide, 35.
[6] En-Nisa, 80.
[7] Ka’ide dželile fit-tevessuli vel-vesileh, str. 85-86.
