Šubha: Dozvola tevessula s Poslanikom u bilo kom obliku

Šubha se sastoji u dozvoli tevessula Poslanikovom, njegovom ličnošću, položajem, pravom, hurmetom, kako to čine novotari, bez obzira radilo se to za vrijeme njegovog života ili nakon smrti, a svoje tvrdnje grade na osnovu predaje o slijepcu.[1]

Ovu predaje bilježi Tirmizi, a ona glasi: „Neki slijepac došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Zamoli Allaha da mi da zdravilje.’ On reče: ‘Ako hoćeš zamoliću Ga, a ako hoćeš da se strpiš, to ti je bolje.’ ‘Zamoli ga.’ – on reče. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu naredi da lijepo uzme abdest i zamoli sljedećom dovom: Gospodaru moj, molim Ti se i Tebi se obraćam Tvojim Poslanikom Muhammedom, poslanikom milosti. Muhammede, tobom se usmjeravam svome Gospodaru u svojoj potrebi da mi se udovolji. O moj Gospodaru, učini ga mojim zagovornikom.“[2]

Odgovor na ovu šubhu:

Ovaj hadis nije dokaz dozvole tevessula onako kako ga novotari shvataju, nego je on, ustvari, dokaz dozvole tevessula putem dove dobrog čovjeka, a to je šerijatski dozvoljeni tevessul, poznat među ashabima i dozvoljen kod poznatih i priznatih islamskih učenjaka, kao što je ranije već pojašnjeno.

Ukoliko pogledamo u sami tekst hadisa, možemo uočiti da se zaista radi o tevessulu putem dove, što se jasno vidi kroz sljedeće činjenice:

Prva: Slijepac je kazao: „Zamoli Allaha da mi da zdravlje.“ Dakle, on je tražio od Poslanika da za njega uputi dovu, što predstavlja tevessul putem dove, tako da nije moguće da bilo ko iz ovoga razumije nešto suprotno.

Druga: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrdio je ispravnost onoga što je slijepac tražio, tj. tevessula putem dove, rekavši: ‘Ako hoćeš, zamoliću Ga.’ Ovdje je, dakle, dao izbora slijepcu: ili da moli ili da se on strpi, što ukazuje da se radi o tevessulu dovom.

Treća: Slijepac je insistirao da Poslanik uputi dovu za njega, rekavši: ‘Zamoli ga.’

Šejh Mubarek el-Mejli veli: „Dolazak Poslaniku znači traženje od njega da on uputi dovu, na šta ukazuje i izabir ovog slijepca da mu se čini dova nakon što je mogao birati između nje i strpljenja.“[3]

Četvrta: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je dovu svome Gospodaru i berićetom te dove Allah je vratio vid slijepcu.

Ibn Tejmijje veli: „Ovaj hadis islamski učenjaci spominju kao primjer za nadnaravne radnje (mudžize) Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njegove primljenje dove i njihov berićet koji je Allah preko njega ispoljavao. I zbog berićeta Poslanikove dove za slijepca Uzvišeni Allah je slijepcu vratio vid.“[4]

Ovo jasno ukazuje da se radilo o tevessulu putem dove.

Peta: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je slijepcu da uputi dovu Allahu, pa je slijepac kazao: „Allahu, učini ga mojim zagovornikom.“

Ovdje se jasno vidi da se pod ovim misli na uslišavanje Poslanikove dove, što potvrđuje da je slijepac od Poslanika tražio da za njega uputi Allahu dovu.

Šesta: U nekim verzijama hadisa spominje se da je slijepac rekao: „Daj da se primi njegov šefat.“[5] – tj. uslišaj moju dovu tako što ćeš prihvatiti njegov šefat, odnosno dovu da mi se vrati vid. Iz ove rečenice nije moguće razumjeti nešto drugo.“[6]

Sedma: Da je tevessul Poslanikovim položajem ili pravom kod Allaha bio propisan, slijepac ne bi imao potrebu da ide do Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i da se umara.

Bilo bi mu dovoljno da je ostao kod kuće i tražio tevessul putem Poslanika. Međutim, pošto je ashab znao da to nije dozvoljeno, otišao je do Poslanika i tražio od njega da moli Allaha da mu vrati vid.

Osma: Ashabi su pravili razliku između tevessula putem Poslanika za vrijeme njegovog života i tevessula njime nakon njegove smrti.

Za vrijeme njegovog života oni su činili tevessul tražeći da za njih uči dove, dok nakon njegove smrti nisu nastavili sa tevessulom putem Poslanika, niti njegovom ličnošću, ni položajem, ni pravom, a ni hurmetom, nego su pribjegli tevessulu njegovim amidžom Abbasom.

To su učinili jer su znali da tevessul Poslanikom nakon njegove smrti nije dozvoljen, jer da je bio dozvoljen, ne bi ostavili onoga ko je najvredniji i okrenuli se onome ko je manje vrijedan.

Ovo jasno ukazuje da su ashabi shvatili da položaj i hurmet nisu razlozi zbog kojih se prima dova, jer da je tevessul njegovim pravom i položajem propisan, oni ga ne bi ostavili i pribjegli tevessulu putem Abbasa.

[1] Pogledati: Tevessul – Posredništvo u hanefijskom mezhebu i kod sufija, str. 54.

[2] Bilježi ga Tirmizi, br. 3578, str. 813; Ahmed, 28/478, br. 17240; Hakim, 1/458, i kaže da je dobar / ispravan, po uslovima Buharija i Muslima, ali da ga oni nisu spomenuli.

[3] Risale: Eš-Širku ve mezahiruhu, str. 299.

[4] Ka’ide fit-tevessuli vel-vesile, str. 148.

[5] Bilježi ga Ibn Huzejme, 2/225; i Hakim, 1/458, i kaže da je dobar / ispravan, po uslovima Buharija i Muslima, ali da ga oni nisu spomenuli.

[6] Et-Tevessul, enva’uhu ve ahkamuhu, str. 73.