Namjerna i svjesna pravosnažna zakletva
- Namjerna i svjesna pravosnažna zakletva
- Brzopleta (nenamjerna) zakletva
- Lažno (krivo) zaklinjanje (gamus)
- Iskup (kefaret) ukoliko se prekrši zakletva
Propisana zakletva je zakletva Allahom, nekim Njegovim imenom ili atributom. Zakletva je posebno velika stvar i onaj ko se kune treba imati na umu veličinu Allaha, te da se ne kune osim kada govori istinu.
Ukoliko se neko kune, a ne govori istinu, onda Allaha ne poštuje onako kako Ga treba poštovati i veličati.
Isto tako, za zakletvu su vezana i neka prava ljudi i obaveze prema njima.
Zakonodavac (šerijat) je upozorio na opasnost lažne zakletve i žestoko zaprijetio onome ko poseže za njom.
Međutim, nekada čovjek posegne za zakletvom, ali nije imao namjeru da je izrekne, pa su islamski učenjaci podijelili zakletvu Allahom na tri vrste.
U nastavku ću spomenuti sve tri vrste zakletve Allahom subhanehu ve te’ala:
1. Namjerna i svjesna pravosnažna zakletva
To je zakletva Allahom na nešto što je vezano za budućnost, što je moguće izvršiti i što je svjesno (sa srčanom namjerom) izrečeno. Ukoliko se prekrši ta zakletva, osoba je obavezna za nju se iskupiti.
Uzvišeni Allah kaže:
ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno.[1]
Tumačeći ovaj ajet imam Maverdi kaže: „Namjerna i svjesna zakletva vezana je za činjenje nečega u budućnosti, što se kreće između kršenja i izvršavanja.
Zatim je ajet završio riječima: a o zakletvama svojim brinite, tj. da ih u budućnosti ne prekršite.“[2]
Ibn Hubejre veli: „Učenjaci su složni da je svjesna zakletva sa čvrstom namjerom ona prilikom koje se zaklinje da će se u budućnosti uraditi nešto, ili da se neće uraditi, pa ako se prekrši, obavezan je iskup.“[3]
Kurtubi kaže: „Pravosnažna zakletva je srčana namjera da se nešto u budućnosti neće uraditi, pa se uradi, ili da će se uraditi, pa se ne uradi…“ I kaže: „Zakletve zbog kojih se treba iskupiti su kada se neko zakune Allahom da nešto neće uraditi, pa uradi, ili da će uraditi, pa ne uradi.“[4]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Ja se zaista neću zakleti, a da se, kad vidim da je nešto drugo bolje, neću iskupiti za svoju zakletvu i uraditi ono što je bolje.“[5]
Dakle, pravosnažna zakletva sa čvrstom namjerom je ona čije kršenje povlači za sobom iskup i koja je vezana za nešto što je u budućnosti, kao što je već pojašnjeno.
[1] El-Maide, 89.
[2] El-Havil-Kebir, 15/267.
[3] El-Ifsah an me’anis-sihah, 2/321.
[4] El-Džami’u li ahkamil-Kur’an, 6/266.
[5] Bilježi ga Buhari, br. 6718, str. 1242, i Muslim, br. 7, str. 721, i ovo je njegova verzija.