Lažno (krivo) zaklinjanje (gamus)

Ova vrsta predstavlja namjerno, svjesno i srcem ciljano zaklinjanje Allahom na nešto što je laž kako bi se ugrozilo pravo drugog čovjeka.

Uzvišeni Allah kaže:

…a još se, svjesno, krivo zaklinju.[1] – tj. „licemjeri su svjesni da lažu kada se zaklinju, i znaju da je ono na šta se zaklinju laž, a to je tzv. lažna (gamus) zakletva.“[2]

Nazvana je ovim imenom jer onoga ko je koristi odvlači u grijeh, a nakon toga u Vatru. (Pogledati: Lisanul-arab, 5/3297; Fethul-Bari, 11/555; El-Havil-Kebir, 15/267.)

Ibn Mesud je govorio: „Smatrali smo lažnu zakletvu grijehom za koji ne postoji iskup.“ Neko je upitao: „A šta je to lažna zakletva?” On reče: „To je zakletva na osnovu koje se uzurpira tuđi imetak.“[3]

Po ovom pitanju nema razilaženja među ashabima.[4]

Gamus ili lažna zakletva, po definiciji Ibn Hadžera Hejtemija, je „svaka svjesna i namjerno izrečena lažna zakletva na nešto što je suprotno stvarnosti ili koja je izrečena s ciljem da se uzurpira tuđe pravo, kao npr. da se otuđi imetak nevine osobe, pa makar se radilo i o nemuslimanu.“[5]

Po izabranom mišljenju, za lažnu zakletvu nije preciziran iskup, nego to djelo predstavlja jedan od najvećih grijeha.

Od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhuma, prenosi se da je kazivao: „Neki beduin je došao Allahovom Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: ‘Allahov Poslaniče, koji su najveći grijesi?’ ‘Smatrati nekoga Uzvišenom Allahu ravnim.’ –odgovorio je.

‘A koji poslije toga?’ – upitao je. ‘Neposlušnost roditeljima.’ – odgovorio je. ‘A koji poslije toga?’ – ponovo je upitao. ‘Krivokletstvo.’ – odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.“[6]

Seid b. Musejjib veli: „Lažna zakletva je veliki grijeh i puno je veći od toga da bi se mogao iskupiti.“[7] Slično se prenosi i od Hasana el-Basrija.[8]

Ibn Kudame el-Makdisi veli: „Onaj ko se zakune na nešto, a zna da se radi o laži, nije dužan da se iskupi, jer djelo koje je učinio mnogo je veće od toga da bi se za njega moglo iskupiti. To je stav većine islamskih učenjaka.“[9]

[1] El-Mudžadela, 14.

[2] Tefsirul-Kur’anil-azim, 8/52.

[3] Bilježi ga Hakim, 4/329, i veli da je ispravan po uslovima koje su postavili Buhari i Muslim, ali da ga oni nisu zabilježili. Bilježi ga i Bejheki, 10/67. Pogledati: Fethul-Bari, 11/557, i El-Muhalla, 8/51.

[4] Pogledati: Fethul-Bari, 11/557; El-Mugni, 13/448; i El-Muhalla, 8/51.

[5] Ez-zevadžir an iktirafil-kebair, 2/367. Pogledati: Hudždžetullahil-baligah, 2/1185; Mu’tijetul-eman min hinsil-ejman, str. 87-98.

[6] Bilježi ga Buhari, br. 6920, str. 1277.

[7] El-Mugni, 13/448.

[8] El-Muhalla, 8/51.

[9] El-Mugni, 13/448.