Brzopleta (nenamjerna) zakletva
To je, često, nenamjerno i nesvjesno zaklinjanje Allahom (kao da je postala uzrečica), na nešto za šta insan misli da je istina.
Na ovu zakletvu odnose se riječi Allaha:
Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno.[1]
Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nenamjernu zakletvu okarakterisao kao „riječi koje čovjek nesvjesno izgovara u svojoj kući, poput: ‘Ne, Allaha mi! i: ‘Da, Allaha mi!’“[2]
U Buharijevom Sahihu spominje se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: „Ajet: Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno… – objavljen je o zakletvama čovjekovim (kao što su): ‘Allaha mi, jeste! Allaha mi, nije!’“[3]
O ovoj vrsti zakletve Ibn Kudame veli: „Zakletva koju srce ne namjerava, niti se ona cilja, nego je uzrečica koju jezik izgovara, jeste brzopleta zakletva, a govor Aiše ukazuje na to, jer ona veli: ‘Brzopleta zakletva je vezana za raspravu, šalu i neozbiljnost.’“[4]
Jahja Imrani veli: „Brzopleta zakletva je nenamjerno zaklinjanje Allahom, kada se to ne cilja, nego se bez srčane namjere samo jezikom izgovori, ili insan želi da se zakune Allahom da nešto neće uraditi, pa se greškom zakune da će uraditi, bez obzira da li se radilo o prošlosti ili budućnosti.“[5]
Za ovu vrstu zakletve nema iskupa, jer čovjek nije imao namjeru da se zakune niti ju je srcem ciljao.
U Mugniju stoji: „Zakletva koja je kao uzrečica tokom govora, koja nije namjerna i nije ciljana, ne povlači za sobom nikakav iskup, po stavu većine islamskih učenjaka, jer to je brzopleta zakletva.“[6]
Dakle, brzopleta zakletva spaja dvije stvari: uzrečicu koja se kazala nenamjerno i zakletvu na nešto za šta se smatra da je tačno, bez obzira radilo se o prošlosti, sadašnjosti ili budućnosti.[7]
[1] El-Maide, 89.
[2] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3316, str. 597, a ispravnim ga ocjenjuje Albani u Sahihu Ebi Davud.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 6663, str. 1232.
[4] El-Mugni, 13/451.
[5] El-Ejmanu ve kefaretuha, str. 8-9. Pogledati: El-Havil-Kebir, 15/267.
[6] El-Mugni, 13/449.
[7] Pogledati: Medžmu’atul-fetava, 33/212; Zadul-Me’ad, 5/188; El-Muhalla, 8/48.
