Vjerovanje Bošnjaka
Prinošenje žrtve,  Teberruk

Zabrana mesa koje je zaklano na žrtvenicima, svetištima ili kaburovima

Kao što je zabranjeno prinositi žrtvu u nečije drugo ime a ne Allahovo, tako je zabranjeno jesti ono što je zaklano na žrtvenicima, svetištima, kaburovima i sl, što ukazuju na bitnost i veličinu ovog ibadeta i opasnost njegovog posvećivanja nekome mimo Allahu.

Uzvišeni Allah kaže:

Zabranjuje vam se strv, i krv, i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, i što je udavljeno i ubijeno; i što je strmoglavljeno, i rogom ubodeno, ili od zvijeri načeto – osim ako ste ga preklali – i što je na žrtvenicima žrtvovano, i zabranjuje vam se gatanje strelicama. To je porok![1]

Ibn Kesir veli: „Uzvišeni Allah zabranjuje vjernicima ovakav postupak i zabranjuje im jedenje mesa životinja koje su zaklane kod kipova, pa makar bilo i spomenuto Allahovo ime prilikom klanja, zbog idolopoklonstva koje je strogo zabranio Allah i Njegov Poslanik. Ovo treba da ima ovakvo značenje, jer je već prethodila zabrana onoga što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo ime.“[2]

To je zato što je “prinošenje žrtve u nečije drugo ime ustvari puštanje krvi kojim se približava onome zbog koga se ona, mimo Allaha, pušta, bez obzira da li se pri tome spomenulo Allahovo ime ili ne.“[3]

Ovaj ajet obuhvata sve što je zaklano u nečije drugo, a ne u Allahovo ime, bez obzira da li bilo zaklano na žrtvenicima, svetišima, kaburovima i sl.

Ibn Tejmijje veli: „Uzvišeni Allah je zabranio prinošenje žrtve na žrtvenicima, a to obuhvata sva mjesta gdje se obožava neko mimo Allaha.“[4]

Ibn Tejmijje prenosi da je Alija zabranio svojim drugovima jedenje mesa životinje koja je zaklana na žrtvenicima, rekavši: „O ljudi, nemojte jesti meso tih životinja, jer su one zaklane u nečije drugo, a ne u Allahovo ime.“[5]

Na kraju teme vezane za klanje potrebno je spomenuti i pojasniti razliku između situacije kada se životinja kolje radi nekoga drugog mimo Allaha, kao vid približavanja i veličanja, jer ovo ulazi u sferu ibadeta, i situacije kada se životinja kolje samo da bi se njeno meso pojelo ili počastili gosti i sl.

Prva situacija je djelo širka u ibadetu tj. u uluhijjetu, dok druga situacija ne ulazi u okvire ibadeta, nego u okvire običaja.[6]

U prvu situaciju ulazi klanje životinje zbog dolaska vođe, prvaka, predvodnika plemena, šejha. Ovakvo klanje je zabranjeno i vid je širka, zbog nedozvoljenog veličanja tih osoba. Dok je klanje s ciljem da se počasti gost (bez nedozvoljenog veličanja) dozvoljeno.

Pojašnjavajući ovo, Ibn Abidin veli: „Razlika je u sljedećem: ako se to meso ponudi gostu, onda je klanje radi Allaha, i da se počasti gost ili kao svadbena gozba, ili zbog zarade, ali ako se ne ponudi to meso gostu nego se dadne drugome (običnom svijetu), onda se time veliča neko mimo Allaha i to je zabranjeno.“[7]

Imam Nevevi veli: „Ono što se kolje kada dolazi vladar, kako bi mu se približilo, zabranjeno je po stavu učenjaka iz Buhare, jer se kolje radi nekog drugog mimo Allaha.“[8]

[1] El-Maide, 3.

[2] Tefsirul-Kur’anil-azim, 3/23.

[3] El-Džedid fi šerhi kitabit-tevhid, str. 107.

[4] Iktidaus-siratil-mustekim, 2/59.

[5] Prethodni izvor, 2/68.

[6] Pogledati detaljno pojašnjenje ovog pitanja u komentaru Muslimovog Sahiha od imam Nevevija, 13/141; Revdatut-talibin, 3/205; Tejsirul-azizil-hamid, str. 184.

[7] Hašijetu Ibn Abidin, 9/449. Pogledati: Tejsirul-azizil-hamid, str. 184.     

[8] Revdatut-talibin, 3/205.

Vjerovanje Bošnjaka