Propisano traženje berićeta putem Vjerovjesnika ﷺ
Nema sumnje da su vjerovjesnici najbolja stvorenja koje je Allah odabrao nad drugima i ukazao im počast nad svim svjetovima, te da ih je On odabrao za Objavu.
Uzvišeni Allah kaže:
To su dokazi naši koje dadosmo Ibrahimu za narod njegov. Mi više stepene dajemo onima kojima Mi hoćemo. Gospodar tvoj je, uistinu, Mudri i Sveznajući.
I Mi mu poklonismo i Ishaka i Jakuba; i svakog uputismo – a Nuha smo još prije uputili – i od potomaka njegovih Davuda, i Sulejmana, i Ejjuba, i Jusufa, i Musaa, i Haruna – eto, tako Mi nagrađujemo one koji dobra djela čine – i Zekerijjaa, i Jahjaa, i Isaa, i Iljasa – svi su oni bili dobri – i Ismaila i El-Jese‘a i Junusa i Luta – i svima smo prednost nad svijetom ostalim dali.[1]
Dakle, oni su najbolji i najvredniji ljudi i oni ne donose osim dobro i korist, te je zbog te činjenica Allah na njih spustio berićet i učinio ih blagoslovljenim. Najvažniji vid traženja berićeta putem njih jeste vjerovanje i pokornost njima.
O Nuhu Uzvišeni Allah kaže:
“O Nuhu,” – bi rečeno – “iskrcaj se, s pozdravom Našim i blagoslovima tebi i narodima koji će se izroditi od ovih koji su s tobom! Biće naroda kojima ćemo davati da uživaju, a koje će poslije snaći Naša kazna nesnosna!”[2]
Vjernici koji su bili sa njim, svojim vjerovanjem i pokornošću njemu spasili su se poplave i postigli blagoslov.
Govoreći o Isau, Uzvišeni veli:
“Ja sam Allahov rob” – ono reče – “meni će On Knjigu dati i vjerovjesnikom me učiniti i učiniće me, gdje god budem, blagoslovljenim, i narediće mi da dok sam živ molitvu obavljam i milostinju udjeljujem.“[3]
Riječ mubarek koja se spominje u ovom ajetu označava osobu koja robovima mnogo koristi, podučava ih dobru, te savjetuje na dobro i odvraća od zla ma gdje god bila.[4]
Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, najbolji je vjerovjesnik i on je prvak svih ljudi. Allah je u njemu dao veliko dobro, pa imajući u vidu da je berićet mnoštvo dobra i njegovo trajanje, onda dolazimo da spoznaje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mubarek i blagoslovljen, pa je traženje berićeta putem njega dozvoljeno.
Mnogo je dokaza koji potvrđuju traženje berićeta putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te koji ukazuju da su ashabi to činili za vrijeme njegovog života, kao i putem onoga što je ostalo nakon njegove smrti.
Da bismo traženje berićeta putem Poslanika pojasnili na najbolji način, podijelićemo ga na dvije vrste: Traženje berićeta za vrijeme njegovog života i traženje berićeta nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Prvo: Traženje berićeta za vrijeme života Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ono ima nekoliko formi i oblika:
- Traženje berićeta putem pokornosti Poslanika.
- Traženje berićeta putem njegove dove.
- Traženje berićeta putem njegovih postupaka.
- Traženje berićeta putem njegovog tijela.
- Traženje berićeta putem njegovih stvari i zaostavština.
Svi ovi oblici traženja berićeta putem njega za vrijeme života pomoći će nam da razumijemo način traženja berićeta nakon njegove smrti, što je veoma bitno, imajući u vidu da veliki broj muslimana griješi prilikom traženja berićeta njime nakon njegove smrti, što je bilo uzrokom da posegnu za nekim djelima koja su novotarska i predstavljaju vid širka.
Prvo: Traženje berićeta putem pokornosti Poslanika
Ovaj vid traženja berićeta najvažniji je način postizanja velikog dobra, tj. Sreće i na ovome i na Onome svijetu. Sve se ovo dobija berićetom slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi moji sljedbenici će ući u Džennet, osim onih koji to ne htjednu.” Neko reče: “A ko će odbiti da uđe u Džennet, Allahov Poslaniče?” “Ko mi se bude pokoravao, taj će ući u Džennet, a ko mi se suprotstavi, odbiće!” – odgovori on.[5]
Hadis veoma jasno ukazuje da ulazak u Džennet biva berićetom slijeđenja i pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ibn Tejmijje veli: „Kada je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stanovnici Medine bili su obuhvaćeni njegovim berićetom onog momenta kada su u njega povjerovali i kada su mu se pokorili. Tim berićetom oni su postigli sreću i na ovome i na Onome svijetu.
Svaki vjernik koji je povjerovao u Poslanika i pokorio mu se, bio je obuhvaćen poslaničkim berićetom, upravo zbog tog vjerovanja i pokornosti, što je svakog od njih dovelo do velikog dobra i na ovome i na Onome svijetu, dovelo ih je do dobra čiju veličinu samo Allah zna.“[6]
Drugo: Traženje berićeta putem njegove dove
Berićet se postizao dovom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koja je bila uslišavana i primljena.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, kako pojedincima među ashabima tako i skupinama, učio dove, koje je Allah uslišavao i zbog kojih su oni postizali veliko dobro i berićet.
Jedna od dova koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je i dova koju je proučio Enesu, a koja glasi: „Allahu, povećaj mu imetak i potomstvo.“ Enes veli: „Tako mi Allaha, moj imetak je ogroman, a broj moje djece i njihove djece doseže stotinu.“[7]
O ovome imam Kurtubi veli: „Kad god je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio nešto, Allah mu je primio i berićet njegove dove pokazao se na onome za koga je dovio, kao i na njegovoj porodici i djeci.
Čak je ashab Huzejfe govorio: ‘Kada bi Poslanik molio Allaha za nekoga, od te dove imao bi koristi onaj za koga je upućena kao i njegovi unuci.’“[8]
Mnogo je primjera ovog oblika traženja berićeta putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Svaki put kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio dovu, njena korist i berićet obuhvatili bi ljude i oni bi postigli veliko dobro.
Treće: Traženje berićeta putem njegovih postupaka
Ovo je počast koju je Uzvišeni Allah ukazao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, podarivši mu da čini djela koja nisu bila uobičajena, a koja su doprinijela veliku korist i berićet. Mnogo je primjera koji ukazuju na ovaj oblik traženja berićeta, kao npr. Izviranje velikih količina vode između njegovih prstiju, kao i povećanje količine hrane i sl.
Enes b. Malik prenosi: „Ebu Talha je rekao Ummu Sulejm: ‘Čuo sam nejak glas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iz kojeg sam prepoznao glad! Imaš li išta (da mu ponudimo).’ ‘Da.’ – rekla je ona i izvadila nekoliko ječmenih jufki, a zatim uzela svoj rubac i jednim njegovim dijelom zamotala taj kruh i stavila ga pod moju ruku, a drugi dio je omotala oko moje glave. Potom me je poslala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.
Ja sam“ – kaže (Enes) – “otišao s tim i našao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u džamiji s ljudima i prišao im.
‘Da li te je poslao Ebu Talha?’ – upitao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Da.’ – odgovorio sam. ‘S hranom?’ – upitao je on. ‘Da.’ – odgovorio sam, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, onima oko sebe reče: ‘Pođite!’ i on krenu, a i ja pođoh pred njima sve dok ne stigoh do Ebu Talhe i obavijestih ga.
‘O Ummu Sulejm,’ – reče Ebu Talha – ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poveo je ljude, a mi nemamo čime da ih nahranimo.’ ‘Allah i Njegov Poslanik to najbolje znaju.’ – reče ona, a Ebu Talha potom iziđe pred Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Zatim se pojavio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i Ebu Talha s njim.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ummu Sulejm, ponesi ono što imaš!’ Ona donese onaj kruh i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredi da se on izdrobi, a Ummu Sulejm iscijedi mješnicu za maslo i začini ga.
Potom nad (tim jelom) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prouči ono što je Allah htio da on prouči, a zatim reče: ‘Dozvoli deseterici (da uđu).‘ On im je dozvolio te su oni jeli dok se nisu najeli, a zatim su izašli.
Onda on (ponovo) reče: ‘Dozvoli (drugoj) deseterici!’ On i njima dozvoli, pa su oni jeli dok se nisu najeli, a potom su izašli.
Zatim on (opet) reče: ‘Dozvoli (sljedećoj) deseterici!’ On i ovima dozvoli te su i oni jeli dok se nisu najeli, a zatim izišli. ‘Dozvoli desetorici!’ – rekao je on (ponovo) i tako su svi ljudi jeli i najeli se, a bilo ih je sedamdeset ili osamdeset.“[9]
U verziji kod Muslima još stoji: „Zatim je jeo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i jeli su ukućani, a ostatak su dali komšijama.“[10]
Četvrto: Traženje berićeta putem njegovog tijela
Ahabi su tražili berićet i činili teberruk putem tijela Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Bilo je onih koji su potirali njegovo mubarek tijelo, nadajući se berićetu, bilo je i onih koji su uzimali njegovu ruku i njome potirali svoje tijelo, a također bilo je i onih koji su donosili vodu, pa bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, umakao svoju ruku u nju. Sve su ovo bile posebnosti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Jedan od dokaza koji ukazuje da je njegovo tijelo berićetno jeste predaja od Aiše, u kojoj stoji: “Kada bi osjetio kakvu bol, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi učio sebi sure El-Felek i En-Nas i puhao niza se. A kada se jako razbolio, ja sam mu ih učila i potirala ga njegovom rukom, nadajući se blagoslovu u njoj.”[11]
Hadis veoma jasno ukazuje da je u njegovom tijelu i organima bio berićet, te da je dozvoljeno tražiti berićet putem njega, sallallahu alejhi ve sellem.
Ono što ukazuje na traženje berićeta putem njegove plemenite ruke jeste i predaja od Enesa b. Malika, gdje stoji: „Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao sabah, dolazile bi mu medinske sluge sa posudama vode, te bi on u njih stavljao svoju ruku. Nekada bi to činio u hladnim jutrima.“[12]
Također, Ebu Davud bilježi od Usejda b. Hudajra: “Dok sam ljudima pričao da bi ih nasmijao, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, me u šali (blago) udari štapom iznad pupka. ‘Dozvoli mi da ti uzvratim.’ – rekoh. ‘Uzvrati mi.’ – reče Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem. ‘Ti na sebi imaš košulju, a ja je nisam imao.’ – kazah mu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, podiže košulju da bih mu mogao uzvratiti, a ja ga počeh ljubiti po slabini i rekoh: ‘Samo sam ovo želio, Allahov Poslaniče.'”[13]
Peto: Traženje berićeta putem njegovih stvari i zaostavština
U vjerodostojnim predajama prenosi se da su ashabi teberruk činili Poslanikovim stvarima i ostavštinama i za vrijeme dok je bio živ, a i nakon njegove smrti.
U ovim predajama spominje se teberruk putem njegove kose, znoja, pljuvačke, odjeće, ostatka pića iza njega, vodom kojom je uzimao abdest.
Enes b. Malik prenosi: „Vidio sam bricu dok je brijao kosu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a oko njega ashabe koji nisu dozvoljavali da padne nijedna dlaka, a da je neko ne dohvati.“[14]
Imam Nevevi, tumačeći propise ovog hadisa, veli: „Ashabi su teberruk činili dlakom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i veoma su je poštovali, do te mjere da nisu dopuštali da padne na tlo, nego bi je dohvatio onaj ko bi prije došao do nje.“[15]
Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je rekao: Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je ulazio u kuću Ummu Sulejm i spavao na njenoj postelji dok bi ona bila izvan kuće.
Jedanput je došao i zaspao na njenoj postelji, a utom je i ona došla, pa joj je rečeno: ‘Eno Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, spava ti u kući, na tvojoj postelji!’
Ona je prišla, a on se bio preznojio i znoj mu se skupio na komad kože na postelji. Ona je zatim otvorila svoju kutijicu za nakit i skupljala taj znoj, pa ga potom stavljala u svoju staklenu bočicu.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, se prenuo i upitao je: ‘Šta to radiš, Ummu Sulejm?’ ‘Božiji Poslaniče,’ – rekla je ona – ‘nadamo se da će ovo biti berićetno za našu djecu!’ ‘Dobro si postupila!’ – kazao je on.“[16]
Jedan od dokaza teberruka putem njegovih tragova i ostataka nakon smrti je predaja koju bilježi Buhari od Osmana b. Abdullaha b. Mevheba, koji je kazivao: “Moja porodica me je poslala do Ummu Seleme, supruge Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, s posudom vode u kojoj se nalazilo nešto Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, kose.” Osman dalje dodaje: “Kada bi se neko razbolio ili ga pogodila kakva nesreća, poslao bi posudu s vodom do Ummu Seleme.”[17]
Ibn Hadžer veli: „Hadis govori o tome da bi onaj ko je osjećao neku bol slao posudu do Ummu Seleme, pa bi ona te dlake stavljala u vodu, a potom vraćala posudu vlasniku kako bi on mogao piti tu vodu ili se njome kupati s ciljem izlječenja, te bi na takav način sticao berićet.“[18]
Drugo: Traženje berićeta (teberruk) putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon njegove smrti
Kada je u pitanju ovaj vid teberruka, preostala su samo dva načina, a to su: teberruk putem pokornosti i slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i teberruk putem onoga što je iza njega ostalo, dok je na druge načine nemoguće činiti teberruk njime.
Znači, ako se pronađe nešto što je ostalo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njime se može činiti teberruk, ali moramo imati neoboriv dokaz da je to nešto zaista pripadalo Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer je teberruk ibadet, a ibadet se oslanja samo na dokaz.
Međutim, u današnjem vremenu, nakon više od četrnaest vijekova, teško je pronaći takvo nešto i dokazati da je to zaista od Poslanika, imajući u vidu teška vremena i nedaće kroz koje je ummet prošao.
Zbog toga, u današnjem vremenu skoro da je nemoguće činiti teberruk nečim što je ostalo iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Šejh Albani veli: „Zaostavština Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u vidu odjeće ili dlaka ili drugog je tijekom proteklih stoljeća zagubljena, i niko ne može sahih (pouzdanim) lancem ustvrditi da je određena stvar koja se pripisuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, baš i sigurno njegova. Ako to znamo, onda dolazimo do zaključka da je govor o teberruku njegovom zaostavštinom samo teoretske prirode te da je u praksi nemoguć.“[19]
Što se tiče teberruka putem pokornosti Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, on će postojati do Sudnjeg dana i kao takav predstavlja najbolji vid teberruka putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Berićetom njegovog slijeđenja ljudi su postigli veliko dobro, bez obzira radilo se o pojedinačnom ili zajedničkom uspjehu, a jedan od tih primjera je svakako i raširenost islama od istoka do zapada.
Zatim, primjer tome danas je veliko dobro u kojem žive mnoga područja i zajednice koje slijede Poslanika, i pokoravaju mu se, kao što je slučaj sa zemljom dva Harema na koju je Allah spustio svoj berićet zbog primjene šerijata i slijeđenja prakse Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te od velike pustinje načinio plodonosnu zemlju kojoj ljudi dolaze sa svih krajeva svijeta.
Uzvišeni Allah veli:
A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.[20]
[1] El-En’am, 83-86.
[2] Hud, 48.
[3] Merjem, 30-31.
[4] Pogledati: Zadul-mesir fi ilmit-tefsir, 5/229; Fethul-Kadir, 3/458.
[5] Bilježi ga Buhari, br. 7280, str. 1342.
[6] Medžmu’ul-fetava, 11/113.
[7] Bilježi ga Muslim, br. 143, str. 1083.
[8] El-I’alam bima fi dinin-nasara minel-fesad vel-evham, str. 367.
[9] Bilježi ga Buhari, br. 3578, str. 648, i Muslim, br. 142, str. 908.
[10] Bilježi ga Muslim, br. 143, str. 908.
[11] Bilježi ga Buhari, br. 5016, str. 960, i Muslim, br. 51, str. 970.
[12] Bilježi ga Muslim, br. 74, str. 1023.
[13] Bilježi ga Ebu Davud, br. 5224, str. 944; Hakim, 3/327, koji ga smatra ispravnim, a sa njim se slaže i Zehebi.
[14] Bilježi ga Muslim, br. 75, str. 1023.
[15] Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 15/82.
[16] Bilježi ga Muslim, br. 84, str. 1025.
[17] Bilježi ga Buhari, br. 5896, str. 1109.
[18] Fethul-Bari, 10/353.
[19] Et-Tevessul Envau’uhu ve ahkamuhu, str. 146.
[20] El-E’araf, 96.
