Propisani teberruk putem Kur’ana i drugih zikrova

Kur’an je knjiga koju je Allah učinio berićetnom i koju je opisao kao mubarek (blagoslovljenu), te je zbog toga traženje berićeta putem Kur’ana ispravno.

Međutim, traženje tog berićeta mora biti na šerijatom propisan način, tj. Putem njegovog učenja i praktikovanja njegovih poruka, a ne potiranjem Kur’ana ili njegovih korica.

Ako uzmemo da je berićet, po definiciji, postojanje dobra, njegovo mnoštvo i trajanje, onda sve to možemo naći u Kur’anu, za što postoje mnogobrojni argumenti.

Cijeli Kur’an je dobro i korist, i onaj ko uradi nešto od toga dobra, postiže berićet i blagoslov, a jedna od najvećih koristi jeste što upućuje na Pravi put i što vodi ka Džennetu, što je cilj svakog muslimana.

Onaj ko u njega vjeruje i po njemu radi dobija najveću korist i berićet, a to je sreća i na ovome i na Onome svijetu.

Uzvišeni Allah kaže:

A onima koji su se Allaha bojali reći se: „Šta je objavljivao Gospodar vaš?“ „Dobro!“ – odgovorit će.[1]

Ibn Kesir veli: „Objavio je dobro, tj. Milost, berićet i blagodat za onoga ko to dobro slijedi i vjeruje u njega.“[2]

Ibnul-Kajjim veli: „Kur’an ima najveće pravo od svega što postoji, da bude blagoslovljen, zbog mnoštva dobra i koristi koje u sebi sadrži, te raznovrsnih vidova berićeta koje nosi.“[3]

Šejh Šenkiti kaže: „Kur’an je pun blagoslova i raznovrsnih dobara, jer se u njemu nalazi svako dobro i ovoga i Onoga svijeta.“[4]

Kur’an je opisan kao mubarek ili blagoslovljen u više ajeta:

A ova Knjiga, koju objavljujemo, blagoslovljena je, ona potvrđuje onu prije nje da opominješ Mekku i ostali svijet. A oni koji u Onaj svijet vjeruju – vjeruju i u nju i o molitvama svojim brigu brinu.[5]

A ova Knjiga koju objavljujemo jeste blagoslovljena, zato je slijedite i grijeha se klonite da bi vam se milost ukazala.[6]

A i ovaj Kur’an je blagoslovljena pouka koju objavljujemo, pa zar da ga vi poričete?[7]

Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.[8]

Ovi ajeti kao i drugi svojom formom ukazuju da se berićet preko Kur’ana traži na sljedeći način:

• vjerovanjem u njega,
• sprovođenjem njegovih naredbi,
• ostavljanjem njegovih zabrana,
• razmišljanjem o njemu,
• učenjem-čitanjem njegovih ajeta,
• liječenje Kur’anom (rukja).

Uzvišeni Allah kaže:

A da su stanovnici sela i gradova vjerovali i grijeha se klonili, Mi bismo im blagoslove i s neba i iz zemlje slali, ali, oni su poricali, pa smo ih kažnjavali za ono što su zaradili.[9]

Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i molitvu obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu se nadati nagradi koja neće nestati da ih On prema onome što su radili nagradi i još im iz obilja Svoga da, jer On mnogo prašta i blagodaran je.[10]

Traženje berićeta učenjem / čitanjem Kur’ana se ogleda u tome što učač sa malo truda postiže veliku nagradu, što nije slučaj sa ostalim knjigama.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko prouči jedan harf iz Allahove Knjige, imaće nagradu, a nagrada se deseterostruko uvećava. Ne kažem da je Elif-Lam-Mim harf, nego Elif je harf, Lam je harf i Mim je harf.“[11]

I kaže: „Učite suru Bekare: bereket i blagoslov je ustrajati u njenom učenju, a ne učiti ovu suru je žalost i kajanje. Njoj sihirbazi ne mogu ništa.“[12]

Traženje berićeta putem rukje, ogleda se u tome što se Kur’an ili određene sure ili ajeti uče nad bolesnikom. A Kur’an je lijek za sve vrste bolesti.

Cijeli Kur’an je lijek, kao što Uzvišeni veli:

O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.[13]

Reci: “On je vjernicima uputstvo i lijek.“[14]

Međutim, za rukju i liječenje neki ajeti i sure imaju posebnu vrijednost, poput sure Fatihe, Felek, Nas, Ajetul-kursijje i sl.

Da se Fatiha koristi kao rukja dokaz je hadis iz dva Sahiha prenesen od Ebu Seida el-Hudrija koji veli: „Neki Vjerovjesnikovi, sallallahu alejhi ve sellem, ashabi naišli su pored nekog arapskog plemena, ali ih ovi nisu primili niti ugostili.

I dok su oni bili u neizvjesnosti, vođu tog plemena ujeo je akrep, pa su ih upitali: ‘Imate li kakva lijeka ili liječnika?’ ‘Niste nas ugostili, pa vam nećemo pomoći dok nam ne date nagradu!’ – rekoše oni.

Dali su im stado ovaca, pa je neki od njih učio suru Ummul-Kur’an (Fatihu), skupljajući pljuvačku i pušući na ujedenoga, i on je ozdravio.

Poveli su sa sobom ovce, rekavši: ‘Nećemo ih uzimati (niti koristiti) dok ne upitamo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.’ Pitali su ga, pa se on nasmijao i rekao: ‘Kako si znao da je ona (Fatiha) rukja? Uzmite ih (ovce) i meni ostavite dio.’“[15]

 

U Muslimovom Sahihu navodi se: „Kada bi se razbolio neko iz njegove porodice, Allahov Poslanik bi nad njim proučio mu’avvizat (sure Felek i Nas).“[16]

Ibnul-Kajjim veli: „Kur’an je savršen lijek za sve bolesti srca, tijela i uma i univerzalni je lijek i tretman za sve nedaće na ovom svijetu i branik protiv kazne za grijehe na Budućem svijetu.

Ipak, nije svako kvalificiran ili podoban da se okoristi u potpunosti ovakvim savršenim lijekom i svako ne posjeduje uzvišene standarde izvrsnosti koji se traže za dobivanje savršenog lijeka.

Prema tome, kada pacijent ima istinsku vjeru, kada on nanosi lijek na njegovu tačno određenu bolest vjerom, istinitošću, iskrenošću, vjerodostojnošću, povjerenjem u njegovog Gospodara, bespogovornim prihvatanjem, pristankom i nepromjenljivim osvjedočenjem i povjerenjem u djelotvornost lijeka, kada se on složi sa svim uvjetima uzvišenog recepta, onda, Allahovom voljom, nijedna ga bolest ne može savladati.“[17]

Traženje berićeta putem zikra:

Traženje berićeta putem zikra biva svakim slavljenjem Allaha, svjedočenjem Njegove jednoće, svakom zahvalom i spominjanjem Njegovog imena prije početka svega, te putem donošenja salavata na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sl.

Sve što je kazano u vezi sa vrijednošću zikra kojim se postiže dobro i ovoga i Onoga svijeta, spada u berićet, jer, kao što smo kazali, berićet je mnoštvo dobra i koristi te njihova trajnost.

Nema sumnje da onaj ko čini zikr postiže nagradu i sevap, te svako dobro i na dunjaluku i na Ahiretu.

Mus’ab b. Sad prenosi da mu je pričao otac: „Bilo smo kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je on kazao: ‘Zar niste u mogućnosti da svaki dan zaradite hiljadu sevapa?’

Neko je upitao: ‘Kako da zaradi hiljadu sevapa?’ On reče: ‘Tako što stotinu puta kaže subhanallah (neka je slavljen Allah). Ko to kaže, imat će hiljadu sevapa ili će mu se oprostiti hiljadu grijeha.’“[18]

Iz ovog hadisa se jasno vidi da se berićet zikra ogleda u velikoj i posebnoj nagradi koju ima onaj ko zikri za razliku od običnog govora.

U berićet i blagoslov zikra spada i rukja odnosno liječenje Allahovim imenom, te propisanim zikrovima koji su namijenjeni za izlječenje.

Neki od primjera liječenja bolesnog su:

Ebu Seid el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu rekao: “O Muhammede, potužio si se (da si bolestan)?” “Da!” – odgovori Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, a Džibril reče: Bismillahi urkike min Kulli šejin ju’zike min šerri Kulli nefsin ev ajnin hasidin Allahu ješfike bismillahi urkike.   

Allahovim imenom te liječim od svega što te ezijjeti, od zla svake duše, ili oka koje zavidi; Allah je tvoj liječnik, Allahovim imenom te liječim.”[19]

Prenosi Aiša, radijallahu anha, da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom obilaska bolesnika, bliže rodbine, potrao ga svojom desnom rukom i rekao: „Allahumme Rabbennasi, ezhibil-be’se, vešfi, enteššafi la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekama.   

Moj Allahu, Gospodaru ljudi, otkloni tegobu, izliječi, Ti liječiš, nema lijeka osim Tvoga, izliječi lijekom poslije koga nema bola.”[20]

Rukja putem zikra ili Allahove Knjige jedan je od najvećih uzroka izlječenja duhovnih i fizičkih bolesti, čak je ona način da se čovjek zaštiti i sačuva svoje zdravlje.

Dakle, traženje berićeta putem Kur’ana biva putem njegovog čitanja, razmišljanja i rada po njemu, te putem liječenja njime na propisan način koji je šerijatski validan. Što se tiče traženja berićeta putem zikra, ono biva kroz spominjanje Njegovog imena i ustrajnost u učenju propisanih zikrova, te putem liječenja njime.

 

[1] En-Nahl, 30.

[2] Tefsirul-Kur’anil-azim, 4/568.

[3] Dželaul-efham, str. 432.

[4] Edvaul-bejan, 4/161.

[5] El-En’am, 92.

[6] El-En’am, 155.

[7] El-Enbija, 50.

[8] Sad, 29.

[9] El-E’araf, 96.

[10] Fatir, 29-30.

[11] Bilježi ga Tirmizi, br. 2910, str. 651, i kaže da je hasen-sahih. Bilježe ga i Ebu Nuajm, 6/263, i Abdurrezzak, 3/375.

[12] Bilježi ga Muslim, br. 252, str. 323.

[13] Junus, 57.

[14] Fussilet, 44.

[15] Bilježi ga Buhari, br. 5736, str. 1083, i Muslim, br. 65, str. 973.

[16] Bilježi ga Muslim, br. 50, str. 970.

[17] Et-Tibbulun-nebevijj, str. 272.

[18] Bilježi ga Muslim, br. 37, str. 1165.

[19] Bilježi ga Muslim, br. 40, str. 967.

[20] Bilježi ga Buhari, br. 5743, str. 1084, i Muslim, br. 46, str. 969.