El-isti‘ane – Traženje pomoći od Allaha
El-Isti’ane je traženje pomoći i podrške. To je, ustvari, traženje onoga što će robu omogućiti da uradi što je naumio.[1]
Traženje pomoći od Allaha: „To je oslanjanje na Njega u želji da se ostvare koristi i otklone štete, uz pouzdanje da će On to i ostvariti.“[2]
Ibnul-Kajjim veli: „Traženje pomoći od Allaha sastavljeno je iz dva temelja: pouzdanost u Allaha i oslanjanje na Njega.“[3]
Makrizi veli: „Ako neko upita: ‘Šta je suština traženja pomoći od Allaha u praktičnom smislu?’ – kazaćemo: ‘To je, ustvari, ono što nazivamo tevekkulom na Allaha.
Radi se o stanju srca koje se javlja spoznajom Allaha, kao i uvjerenju da samo On stvara, upravlja, naređuje, štetu i korist daje, te da biva samo ono što On hoće da se desi. A da ono što On ne želi ne može da se desi, iz čega proizlazi oslanjanje na Allaha, prepuštanje stanja Njemu, te pouzdanje u Njega Uzvišenog.’“[4]
– Vrste traženja pomoći (el-isti’ane):
Prva vrsta: Traženje pomoći od Allaha.
Traženje pomoći od Allaha podrazumijeva oslanjanje na Njega u želji da se ostvare koristi i otklone štete, uz pouzdanje da će On to i ostvariti.
Dakle, ova vrsta sastavljena je iz dva temelja, kao što je to pojašnjeno u njenoj definiciji:
- Pouzdanost u Allaha.
- Oslanjanje na Njega.
To je isti’ana koja obuhvata potpunu poniznost Gospodaru, prepuštanje stanja Njemu, te uvjerenje da je On svemu dovoljan.
I ovakva vrsta isti’ane mora biti usmjerena samo prema Uzvišenom Allahu, jer, ona je ibadet, na šta ukazuje i ajet:
Samo tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo![5]
Ibn Tejmijje kaže: „Postoji vrsta isti’ane (traženja pomoći) koja nije ispravna osim od Allaha, a to je ona vrsta na koju se ukazuje u ajetu:
Samo tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo![6]
Sveopću pomoć u ibadetu ne može dati niko osim Allah.“[7]
Druga vrsta: Traženje pomoći od stvorenja.
Traženje pomoći od stvorenja može imati sljedeće situacije:
- Prva situacija: Traženje pomoći od stvorenja koje je živo i prisutno u onome što može učiniti i njen propis zavisi od onoga što se traži.
Ako se radi o traženju pomoći u nečemu što je dobročinstvo, onda ono biva dozvoljeno onome ko pomoć traži, a propisano onome ko pomaže.
Uzvišeni kaže:
Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.[8]
I kaže o Zulkarnejnu:
“Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao.” – reče on – “Nego, samo vi pomozite meni što više možete, i ja ću između vas i njih zid podići.“[9]
Ukoliko je riječ o traženju pomoću u nečemu što je dozvoljeno, u tom slučaju i onome ko traži, a i onome od koga se traži, dozvoljeno je sudjelovanje u tome. Onaj ko pomaže imaće za to nagradu i sevap, i ta vrsta pomoći u njegovom slučaju je propisana, jer Uzvišeni veli:
…i dobro činite – Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.[10]
Ako se radi o traženju pomoći u nečemu što je grijeh, onda nije dozvoljeno ni onome ko traži, a ni onome od koga se traži, jer Uzvišeni veli:
…a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.[11]
- Druga situacija: Traženje pomoći od stvorenja koje je živo i prisutno, u onome što samo Allah može učiniti.
Primjer ovome je da se traži kiša, vjetar, ili njihovo zaustavljanje, i sl. Traženje ove vrste pomoći je veliki širk koji čovjeka izvodi iz vjere, jer onaj ko je traži od stvorenja čini Allahu širk i pripisuje Mu sudruga u rububijjetu (stvaranju i upravljanju).
- Treća situacija: Traženje pomoći od stvorenja koje nije prisutno, bez obzira bilo živo ili mrtvo, u onome što može uraditi kada bi bilo prisutno ili u onome što ne može kada bi bilo prisutno.
Traženje pomoći od stvorenja koje nije prisutno. – Primjer ovome je da utopljenik doziva osobu koja nije tu da mu pomogne i izbavi ga.
Traženje pomoći od umrlih u onome što bi oni mogli učiniti, da su živi. – Primjer tome je i da čovjek doziva umrle da mu pomognu u gašenju kuće.
Traženje pomoći od stvorenja, kakvo god da je ono, u onome što samo Allah može, kao npr. da čovjek traži od njega povećanje nafake ili izlječenje bolesnog ili spuštanje kiše.
Ova vrsta je veliki širk koji izvodi van okvira vjere, jer onaj ko traži pomoć u ove tri situacije ima uvjerenje da stvorenje od kojeg traži korist zna gajb (nevidljivi svijet, budućnost), da ima moć kojom upravlja svemirom, da mrtvi mogu djelovati i nakon smrti.
U svim ovim situacijama čini se Allahu širk i pripisuje Mu se sudrug u rububijjetu (stvaranju i upravljanju), što je isključivo Allahovo pravo.
Treća vrsta: Traženje pomoći putem djela i stanja koja su draga Allahu.
Ova vrsta je propisana od strane Allaha koji kaže:
Pomozite sebi strpljenjem i molitvom.[12]/[13]
Traženje pomoći od Allaha
Traženje pomoći od Allaha je ibadet, i to srčani, a već je pojašnjeno da činjenje srčanih ibadeta nekome, pored Allaha, predstavlja širk koji izvodi iz vjere.
Preneseni su mnogobrojni dokazi koji ukazuju da je ovaj ibadet isključivo pravo Allaha i da je robu obaveza da ga čini samo Njemu jedinom, te da je širk ukoliko bi čovjek to činio nekome drugome pored Njega.
Šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: „Samo se od Njega pomoć i zaštita traži i niko nema pravo na to, pa čak ni bliski meleki, vjerovjesnici, dobri ljudi i dr.“[14]
Uzvišeni Allah kaže:
Samo tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo![15]
U komentaru ovog ajeta, Ibn Kesir kaže: „Katade veli: ‘Allah vam naređuje da samo Njemu ibadet činite i da samo od Njega pomoć u vašim poslovima tražite.’“[16]
Ibn Tejmijje veli o ajetu: Samo tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo! – „Ovaj vid traženja pomoći, koji je specifičan samo za Allaha, nije potvrđeno tražiti od nekog drugog, kao što nije potvrđeno ni da se ibadet nekome mimo Njega čini.“[17]
Imam Tirmizi bilježi predaju u kojoj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uputio nekoliko savjeta svome amidžiću Ibn Abbasu koji kaže: „Bio sam iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mi je on kazao: ‘Dječače, naučiću te riječima: Čuvaj Allaha, čuvat će te. Čuvaj Allaha, naći ćeš Ga na svojoj strani. Kada moliš, moli Allaha. A kada pomoć tražiš, traži je od Allaha.
I znaj, kada bi došao ummet da ti neku korist pribavi, ne bi ti pomogli ništa više osim onoliko koliko ti je Allah propisao.
A kada bi se sakupili da ti kakvo zlo nanesu, ne bi te od zla snašlo osim onoliko koliko ti je Allah propisao. Pera su podignuta a listovi osušeni.’“[18]
U djelu Mearidžul-kabul stoji: „Ovo se odnosi na cijeli ummet i ova naredba ukazuje da ne smijemo tražiti pomoć od nekoga mimo Allaha, jer samo je On stvorio robove i njihova djela.
Ako stvorenje ne može da samo sebi uradi ono što mu je Allah već odredio, kako onda da bude dozvoljeno od njega tražiti da pomogne drugome. Razumna osoba ovo može razumjeti sasvim jasno.“[19]
Traženje pomoći samo od Allaha je put kojim su išli Allahovi robovi, poslanici i vjerovjesnici.
O Musau Uzvišeni Allah kaže:
Musa reče narodu svome: “Molite Allaha da vam pomogne i budite strpljivi.“[20]
Na druga dva mjesta spominje se traženje pomoći samo od Allaha, s ciljem da se ukaže i pojasni da je On jedini od koga se pomoć traži. Jedno od njih je u ajetu koji govori o Jakubu:
…i ja se neću jadati, od Allaha ja tražim pomoć protiv ovoga što vi iznosite.[21]
A drugo je:
„Gospodaru moj, presudi onako kako su zaslužili!“ – reče on – “A od Gospodara našeg, Milostivog, treba tražiti pomoć protiv onoga što vi iznosite.“[22]
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, samo je od Allaha tražio pomoć u pokornosti i ibadetu. Tome je posavjetovao i Muaza b. Džebela kada mu je kazao: „Nemoj propustiti da kažeš na kraju svakog namaza: Allahumme einni ala zikrike ve šukrike ve husni ibadtike. / Allahu moj, pomozi mi da Te spominjem, da Ti se zahvaljujem i da Ti lijepo ibadet činim.“[23]
Ibnul-Kajjim kaže: „Traženje pomoći za postizanje Njegovoga zadovoljstva, najvrednija je dova, a primanje ove molbe je najvredniji dar.
Sve vjerovjesničke dove su u značenju traženja pomoći u ibadetu i traženju zaštite od onoga što je tome suprotno te molba za upotpunjenje i olakšanje njenih uvjeta. Razmisli o tome!“[24]
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah posvetio njegovu dušu, rekao je: „Razmišljao sam o najkorisnijoj dovi, pa sam zaključio da je to traženje pomoći u postizanju Njegovoga zadovoljstva. Zatim sam uvidio da se to nalazi u Fatihi, u riječima:
Samo tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo![25]“[26]
Također kaže: „Zbog toga, najkorisnija dova i najsveobuhvatnija je dova Fatiha, jer je rob u svakom trenutku potreban upute. U to ulaze mnogobrojne potrebe koje je nemoguće ograničiti.“[27]
A kako i da ne bude najkorisnija dova onome ko je stvoren kao slabašno biće, ko je ovisan o Allahovom Biću u svakome pogledu, dok On Uzvišeni nije ovisan ni o kome.
Dakle, najbolji rob je onaj ko ima najveću ovisnost o Allahu i ko je najneovisniji od onih mimo Njega. To je, ustvari, potpuni tevhid (vjerovanje) i njegov vrhunac.
Traženje pomoći od džina
Pitanje koje ima veze sa ovom tematikom upućeno je Stalnoj komisiji za fetve i islamska pitanja u Saudijskoj Arabiji. U nastavku prenosimo pitanje i odgovor.
Pitanje: Kakav je propis molbe upućene džinima i šejtanima da nekoj osobi učine nešto ružno, kao da npr. neko kaže: Uzmite ga i idite sa njim, otjerajte ga! – s namjerom ili bez nje, i kakav je propis onoga ko čini molbu ovim riječima? Čuo sam da onome ko doziva džine neće biti primljen namaz i post, neće se ukopati u muslimansko mezarje, niti će mu se klanjati dženaza.
Odgovor: Traženje pomoći od džina i pribjegavanje njima kako bi ispunili naše potrebe, učinili zlo ili korist nekome, jeste širk u ibadetu.
Uzvišeni Allah kaže:
A na Dan kada On sve sakupi: “O skupe šejtanski, vi ste mnoge ljude zaveli!” “Gospodaru naš,” – reći će ljudi, štićenici njihovi – “mi smo jedni drugima bili od koristi i stigli smo do roka našeg koji si nam odredio Ti!” “Vatra će biti prebivalište vaše,” – reći će On – “u njoj ćete vječno ostati, osim ako Allah drugačije ne odredi.” Gospodar tvoj je zaista Mudri i Sveznajući. Tako isto Mi prepuštamo vlast jednim silnicima nad drugima zbog onoga što su zaradili.[28]
…i bilo je ljudi koji su pomoć od džina tražili, pa su im tako obijest povećali.[29]
Traženje pomoći od džina u uklanjanju štete i čuvanju od zla je širk. Ko ovako postupa, neće mu biti primljen ni namaz ni post, jer Uzvišeni kaže:
A tebi, i onima prije tebe objavljeno je: „Ako budeš druge Allahu ravnim smatrao, tvoja djela će, sigurno, propasti, a ti ćeš izgubljen biti.“[30]
Onome ko je poznat po ovakvim postupcima neće se klanjati dženaza niti će se ukopati u muslimansko mezarje.[31]
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 11: Srčani ibadeti – mr. Jakub Alagić
[1] Pogledati: Ruhul-me’ani fi tefsiril-Kur’anil-azimi ves-seb’il-mesani, 1/87.
[2] Tefsiru-Sa’di, stranica 25.
[3] Medaridžus-salikin, 1/161.
[4] Tedžridut-tevhid, 87, osnova ovoga je u Medaridžu, 1/161.
[5] El-Fatiha, 5.
[6] El-Fatiha, 5.
[7] Telhisu kitabil-istigasa, 1/422.
[8] El-Maide, 2.
[9] El-Kehf, 95.
[10] El-Bekare, 195.
[11] El-Maide, 2.
[12] El-Bekare, 45.
[13] Pogledati: Mu’džemu elfazil-akideh, str. 24-26.
[14] Fetaval-e’immetin-nedždijje, 2/279.
[15] El-Fatiha, 5.
[16] Tefsir Ibn Kesir, 1/52.
[17] Telhisu kitabil-istigasa, 1/437.
[18] Bilježi ga Tirmizi, br. 2516, str. 567, i kaže da je hasen-sahih.
[19] Mearidžul-kabul, 1/75-76.
[20] El-E’araf, 128.
[21] Jusuf, 18.
[22] El-Enbija, 112.
[23] Bilježi ga Ebu Davud, br. 1522, str. 261; Nesai, br. 1303, str. 212; Hakim u Mustedreku, 1/407, br. 1010, a ispravnim ga smatra Albani u Ebu Davudom Sunenu.
[24] Medaridžus-salikin, 1/167.
[25] El-Fatiha, 5.
[26] Medaridžus-salikin, 1/167.
[27] Et-Tuhfetul-irakijjeh, 82. Pogledati: Medaridžus-salikin, 1/160.
[28] El-Enam, 128-129.
[29] El-Džinn, 6.
[30] Ez-Zumer, 65.
[31] Fetaval-ledžnetid-daimah, 1/162-162, fetva br. 433.
