Značenje riječi Muhammedun Resulullah

Šehadet muhammedun resulullah znači sljedeće:

• Vjerovanje u sve o čemu nas je Poslanik obavijestio,
• pokornost njegovim naredbama,
• ostavljanje svega što je zabranio,
• te obožavanje Allaha samo na način kako je on to propisao i činio.¹

Onome ko u svomu životu ne sprovede ovo značanje svjedočenje ovih riječi nije potpuno, a ponekada ga može odvesti i u nevjerovanje.

Prvo: Vjerovanje u sve o čemu nas je Poslanik obavijestio  

Iskrenost je svojstvo svakog poslanika. Svi poslanici su zaštićeni od laži i greške u onome što prenose od Allaha. Upravo zbog toga, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisan je svojstvom sadik masduk, odnosno iskreni, onaj koji samo istinu govori i kome se mora vjerovati.

Dakle, jedan od temelja vjerovanja jeste i vjerovanje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaštićen od laži i potvore, te vjerovanje u sve ono o čemu nas je obavijestio, bilo da se radi o prošlom, sadašnjem ili budućem vremenu.

Uzvišeni Allah kaže:

Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravoga puta skrenuo i nije zalutao!  On ne govori po hiru svome –  to je samo Objava koja mu se obznanjuje.²

Uzvišeni Allah izabrao je vjerovjesnike kako bi dostavili Njegovu poslanicu, pa upravo zbog toga, nemoguće je da dostave nešto što im On nije naredio. Nemoguće je da im Uzvišeni Allah naredi nešto, a da oni to ne dostave.

Uzvišeni Allah u Kur’anu navodi riječi Huda, alejhisselam:

 „O narode moj,“ – govorio je on – “nisam ja neznalica, nego sam Gospodara svjetova poslanik; dostavljam vam poslanice Gospodara svoga, i ja sam vam iskren savjetnik.“³

Dakle, ni Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nije izostavio dostaviti bilo šta od onoga što mu je Allah naredio. Uzvišeni kaže:

O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga, ako to ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi.

Allah doista neće ukazati na Pravi put narodu koji neće da vjeruje.⁴

Onaj ko ne vjeruje u ovu činjenicu, ugoni u laž Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika koji je dostavio poslanicu, što je jasni vid nevjerovanja.

Nevjernik je onaj koji ne povjeruje u ono što nas je obavijestio Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, u stvarima vjere.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, od Allaha je dostavio Kur’an, a Allah je obećao da će ga čuvati tokom njegovog dostavljanja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a i tokom dostavljanja ljudima od strane Poslanika. Potom je garantovao da će sačuvati Kur’an od bilo kakve preinake sve do Sudnjeg dana.

Uzvišeni Allah veli:

Mi, uistinu, Zikr objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!⁵

Zikr koji  se spominje u ajetu je Kur’an.⁶

Ovo ukazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljudima dostavio Kur’an, bez bilo kakvih izmjena i bez bilo kakve greške, što ukazuje na njegovu istinitost i bezgrješnost.

Uzvišeni Allah kaže:

 A Ja se kunem onim što vidite  i onim što ne vidite,  Kur’an je, doista, govor objavljen plemenitom Poslaniku,  a nije govor nikakva pjesnika – kako vi nikako ne vjerujete! – i nisu riječi nikakva proroka – kako vi malo razmišljate! 

Objava je on od Gospodara svjetova! A da je on o Nama kojekakve riječi iznosio, Mi bismo ga za desnu ruku uhvatili, a onda mu žilu kucavicu presjekli,  i niko ga od vas ne bi mogao od toga odbraniti.

Pouka je Kur’an onima koju budu Allahova naređenja izvršavali, a zabrana se klonili – A Mi, sigurno, znamo da neki od vas neće u nj vjerovati –  i on će biti uzrok jadu nevjernika,  a on je, doista, sama istina, zato ti hvali ime Gospodara tvoga, Veličanstvenoga!⁷

Ista stvar je i sa Sunnetom. Dakle i on je objava koju je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio od Allaha.

Da li je moguće da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bude iskren i precizan u svome dostavljanju Kur’ana ljudima, a da ne bude iskren u dostavljanju Sunneta, ako se uzme u obziri da je i jedno drugo objava.

Uzvišeni Allah kaže:

On ne govori po hiru svome – to je samo Objava koja mu se obznanjuje.⁹, a u to ulaze i Kur’an i Sunnet.

Uzvišeni Allah kaže:

 …i Knjizi ih i mudrosti učiti. ¹⁰

Pod mudrošću se podrazumijeva Sunnet, kao što to tvrde Hasan el-Basri, Katade i Mukatil.¹¹

Uzvišeni Allah kaže:

I pamtite Allahove ajete i mudrost, koja se kazuje u domovima vašim.¹²

Mudrost koja se spominje u ajetu je Sunnet, po mišljenju Katadea.¹³

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Objavljena mi je Knjiga i nešto slično njoj.“¹⁴

U drugom hadisu veli: „Ja govorim samo istinu.“¹⁵

Prenosi se da je Hasan b. Atijje kazao: „Džibril je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, dostavljao Sunnet i podučavao ga njemu, baš kao što ga je podučavao i Kur’anu.“¹⁶

Dakle, Sunnet je objava kao i Kur’an, te je zbog toga dužnost povjerovati Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada je u pitanju njegovo dostavljanje Kur’ana i Sunneta, jer u suprotnom svjedočenje njegovog poslanstva neće biti validno.

Pogledajte samo u visoki stepen i status koji je ostvario Ebu Bekr es-Siddik iskazujući istinsko vjerovanje u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako što je povjerovao u sve što je Poslanik rekao.

Prenosi se da je Aiša kazala: „Kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao noćno putovanje iz Mekke u Jerusalem (el-isra), ljudi su pričali o tome, te su neki upitali Ebu Bekra: ‘Šta misliš o svome drugu koji tvrdi da je u času noći otišao do Jerusalema?’ Ebu Bekr tada reče: ‘Je li on to, sigurno, kazao?

Ako je on to rekao, onda je istina ono što tvrdi.’ Upitaše ga: ‘Vjeruješ mu da je otišao do Jerusalema i pred sabah se vratio kući?’ Ebu Bekr odgovori: ‘Da, ja mu vjerujem, i više od toga. Vjerujem u objavu koja mu sa nebesa dolazi jutrom i večerom.’ Zbog toga je nazvan Es-Siddik (Iskreni).“¹⁷