Značenje riječi “La ilahe illallah”

Ove riječi znače: Nema istinskog božanstva osim Allaha.¹ Što znači: Vjerujemo, potvrđujemo i čvrsto smo ubijeđeni da je jedino Uzvišeni Allah istinsko božanstvo i da jedino On zaslužuje da bude obožavan i da niko pored Njega ne zaslužuje da mu se čini ibadet.

Napomena: Ako riječi la ilahe illellah bukvalno prevedemo, dobićemo: nema božanstva (boga) osim Allaha, što bi bila pogrešna konstatacija, jer lažnih božanstava (bogova), koji se obožavaju mimo Allaha ima puno, i zato moramo dodati riječ istinskog. Na takav način negiramo sva lažna božanstva, i tek tada riječi la ilahe illellah dobijaju ispravno značenje.

Potvrda ovoga je u riječima Allaha, subhanehu ve teala:

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.²

Dakle, ove riječi sadrže potvrdu i negaciju, tj. potvrđivanje da je samo Allah istinski bog, i da samo On zaslužuje da bude obožavan, i negaciju da niko drugi pored Njega to ne zaslužuje. I ove riječi upućuju na to da postoji posebna vrsta tevhida, a to je tevhidul-ibadet.

U djelu Fethul-medžid stoji: „Značenje riječi la ilahe illellah jeste da nema istinskog božanstva osim Allaha. To značenje se spominje u nekoliko kur’anskih ajeta.

Uzvišeni Allah kaže:

A vaš (istinski) Bog – jedan je Bog! Nema istinskog boga osim Njega, Milostivog, Samilosnog!³

Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema istinskog boga osim Mene, zato samo Mene obožavajte!⁴

I Adu – brata njihova Huda. ‘O narode moj,’ – govorio je on – ‘samo Allaha obožavajte, vi drugog (istinskog) boga osim Njega nemate.’⁵

Nakon što ih je pozvao, oni su mu odgovorili:

Zar si nam došao zato da jedino Allaha obožavamo, a da one koje su obožavali preci naši napustimo?⁶

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.⁷

Sve ovo obuhvata negiranje svakog božanstva mimo Allaha i negiranje obožavanja nekog drugog mimo Njega, te potvrđivanje istog isključivo Njemu Uzvišenom.

Cijeli Kur’an poziva ka ovome i od početka do kraja pojašnjava ovu činjenicu.

Ibadet, sa svim svojim vrstama, treba i mora srčano da se ispoljava samo Allahu, da bude popraćen ljubavlju i poniznošću prema Njemu, te protkan nadom i strahom od Njega.

Sve ovo navedeno zaslužuje samo i isključivo Uzvišeni Allah, a onaj ko nešto od ovoga uputi nekome ili nečemu mimo Njega, pripisao Mu je druga, te kao takvome neće mu od koristi biti nijedno djelo koje čini.“⁸

Dakle, postalo nam je jasno da riječi la ilahe illellah znače: Nema istinskog božanstva osim Allaha.

Svako drugo tumačenje ovih riječi, mimo spomenutog, neispravno je i ne ukazuje na željeno značenje, tj. ne ukazuje da jedino Allah zaslužuje da bude obožavan, a što je cilj i poruka riječi la ilahe illellah.

Razlog pogrešnog tumačenja ovih riječi je njihovo nerazumijevanje i neupućenost u značenje riječi ilah.

Upravo zbog toga grešku čini onaj ko smatra da ilah označava nekoga ko je moćan da stvori iz ničega, ili da označava gospodara, kao što to misle pobornici kelama.

Ovakvo tumačenje nas vodi ka tome da riječi tevhida (la ilahe illellah) ukazuju na tevhid rububijjeta (vjerovanje da samo Allah stvara i upravlja), a ne da ukazuju na tevhid ibadeta (vjerovanje da samo Allah zaslužuje da Mu se ibadet čini). Jer u tom slučaju riječi la ilahe illellah bi značile da nema niko ko stvara osim Allaha, a takvo tumačenje je pogrešno.

U prilog tome ide to da su mušrici Mekke znali da je Allah onaj koji iz ničega stvara. I da je to bilo ispravno značenje la ilahe illallah, ne bi se suprotstavili Poslaniku.

Međutim, oni su se suprotstavili Poslaniku zato što su znali da te riječi znače da nema istinskog božanstva osim Allaha, i što bi prihvatajući te riječi morali ostaviti svoja božanstva koja su vijekovima obožavali njihovi preci, i koje su puno voljeli.

Uzvišeni Allah kaže:

A da ih upitaš: „Ko je nebesa i Zemlju stvorio i ko je Sunce i Mjesec potčinio?“ – sigurno bi rekli: „Allah!“ Pa kuda se onda odmeću?⁹

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Riječju Ilah ne cilja se neko ko je moćan da stvori i napravi nešto, kao što tvrde neki apologetičari (pobornici kelama).

Oni su, naime, mislili da izraz el-ilahijje ukazuje na moć da se nešto stvori iz ničega i da onaj ko smatra tako ustvari na pravi način svjedoči riječi tevhida (la ilahe illellah).

Istiniti bog je onaj ko zaslužuje da mu se čini ibadet. On je ilah, u značenju onoga ko se jedino obožava, a ne u značenju boga koji stvara.“¹⁰

Također kaže: „Ilah označava onoga ko zaslužuje da se obožava, a nema samo značenje onoga ko je moćan da stvara.

Ukoliko neko kaže da ilah označava onoga ko ima moć da stvara i smatra da je to najspecifičnije Božije svojstvo, te smatra da je to vrhunac tevhida, onda on nije razumio njegovo stvarno i suštinsko značenje koje su pojasnili poslanici.

Ovakvo tumačenje imaju mutekellime sifatijje¹¹, a prenose ga od Ebul-Hasana el-Eš’arijja i njegovih sljedbenika.“¹²

Dakle, ilah je onaj ko se obožava, ali da bi se upotpunilo ispravno značenje la ilahe illellah, neophodno je kazati: Nema onoga ko se istinski obožava osim Allaha, a na ovakvo značenje ukazuju kur’anski tekstovi.

Uzvišeni Allah veli:

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnji i Veliki.¹³

To vam je Allah, Gospodar vaš istinski! Zar poslije istine ima išta osim zablude? Pa kuda se onda odmećete?¹⁴

Grešku su napravili i oni koji pri tumačenju ovih riječi kažu: Ne postoji božanstvo osim Allah, “jer se iz navedenog razumije ittihad.¹⁵

Ilah je onaj ko se obožava, pa ako kažemo: Ne postoji niko ko se obožava osim Allaha, iz toga proizlazi da svako onaj ko se obožava je ustvari Allah, bez obzira da li to obožavanje bilo ispravno ili ne, što je pogrešna konstatacija.

Međutim, ako dodamo atribut istinski, onda možemo kazati: Ne postoji istinsko božanstvo osim Allah.“¹⁶

Zato što je spor između poslanika i njihovih naroda bio vezan za pitanje da li su njihova božanstva ispravna ili nisu, “dok oko toga da li je Allah istinski bog nije bilo spora, i niko od onih koji su spoznali da Allah stvara i upravlja nije negirao da je Allah istinski bog.

Mušrici su smatrali da i njihova lažna božanstva, kumiri i kipovi imaju pravo da im se ibadet čini, pa su ih na taj način uzeli za božanstva mimo Allaha. I zbog toga Poslanik poziva mušrike (mnogobošce) da vjeruju u riječi la ilahe illallah kako bi negirali sva ta lažna božanstva i da prihvate Allaha kao jedino istinsko božanstvo. I iz tog razloga, poslanici su svojim narodima govorili:

Allaha obožavajte, vi drugog (istinskog) boga osim Njega nemate!¹⁷

Međutim, oni koji su ovaj poziv negirali, kazali su:

Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!¹⁸

Dakle, oni nisu negirali da njihovi bogovi zaslužuju obožavanje.“¹⁹