Važnost riječi “La ilahe illallah”

Riječi la ilahe illallah muhammedun resulullah su najbitnije riječi za svakog muslimana. To je prva obaveza svakog punoljetnog insana. Izgovaranjem ovih riječi insan postaje musliman.

Izgovaranjem i primjenom ovih riječi u svom životu musliman trasira sebi put ka Džennetu. Što je primjena ovih riječi čvršća i jača, musliman je sve bliži Džennetu.

Puko izgovaranje ovih riječi bez primjene u praksi onoga na što one upućuju nemaju vrijednosti.

Riječi la ilahe illellah su riječi tevhida¹, i one upućuju na tevhidul-ibadet, tj. da jedino Allah zaslužuje da bude obožavan.

Zbog ovog tevhida Uzvišeni Allah je stvorio stvorenja, slao poslanike i objavljivao knjige.

Ova vrsta tevhida je, dakle, temelj imana i islama, njegov glavni dio i on predstavlja jedinu ispravnu vjeru, pored koje nijedna druga neće biti prihvaćena.²

Uzvišeni Allah veli: Allahu je prava vjera jedino – islam.³

Ovim riječima se poziva na obožavanje jedino i isključivo Allaha, te napuštanju robovanja bilo kome i bilo čemu drugome mimo Njega.

Zbog toga ove riječi nazvane su riječima tevhida, jer njima se negira postojanje bilo kakvog ortaka i suparnika Allahu, subhanehu ve teala. Također, nazivaju se i riječima ihlasa ili iskrenosti.⁴

Uzvišeni Allah kaže:

Elif Lam Ra. Ovo je Knjiga čiji se ajeti pomno nižu i od vremena do vremena objavljuju, od Mudrog i Sveznajućeg, da (samo Allaha obožavate) se samo Allahu klanjate –  ja sam vam od Njega, da opominjem i da radosne vijesti kazujem.⁵

Značenje riječi ilah

Pojašnjavajući značenje la ilahe illellah, mora da se zbog njene vrijednosti i značaja pojasni i značenje riječi el-ilah, jer ona je ključ koji nas vodi ka ispravnom razumijevanju la ilahe illellah i tevhidul-ibadeta, odnosno robovanja samo Uzvišenom Allahu.

Ilah je ma’bud što znači: božanstvo, i ko god je pogrešno razumio značenje ove riječi pogrešno je razumio i značenje riječi la ilahe illellah.

Imam Zedžadži veli: „El-Ilah / ma’bud, tj. božanstvo označava onoga kome se robuje i ko zaslužuje da mu stvorenja ibadet čine.“⁶

Zamahšeri veli: „Ilahom su se nazivala sva božanstva, bilo da se radi o ispravnim ili ništavnim (batil), a zatim je korištenje ove riječi prevladalo kada se želi ukazati na onoga ko se obožava ispravno.“⁷

„Allah je ime za božanstvo (el-ilah) koje istinski zaslužuje da bude obožavano. Osnova te riječi je ilah.“⁸ „A ona ukazuje na jedno od Allahovih svojstava, a radi se o ilahijjetu, odnosno božanstvenosti.“⁹

Pojašnjavajući značenje ove riječi, Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kazao je: „Allah je onaj ko posjeduje božanstvenost i koga trebaju obožavati sva stvorenja.“¹⁰

Imam Kurtubi kaže: „Allah je naziv za onoga čije je postojanje istinito, onoga koji posjeduje sve božanske osobine, ko ima karakteristike gospodarenja i upravljanja… Također se navodi značenje da je to onaj ko zaslužuje da bude obožavan.“¹¹

Iz ovog imena ne proizlazi svojstvo koje može ukazivati na Njegovo djelovanje, kao što je slučaj sa imenima poput: El-Halik / Stvoritelj, i Er-Razik / Opskrbitelj i sl, nego ono ukazuje na svojstvo Njegovog Bića iz kojeg proizlazi da jedini On zaslužuje da mu se ibadet čini.

U djelu El-Ajn se navodi: „Ime Allah nije od imena iz kojih se smije derivirati neki od Allahovih postupaka, kao što je to slučaj sa imenima Er-Rahman / Milostivi i Er-Rahim / Samilosni.“¹²