Tumačenja la ilahe illellah riječima: Ne postoji božanstvo osim Allaha

Ovakvo tumačenje nalazimo kod pojedinih sufija, u njihovim djelima i knjigama koje su prevođene na bosanski jezik.

U knjizi Svevišnji Allah i Njegov zikrullah navodi se sljedeće značenje la ilahe illellah: „la ilahe fil-vudžud illallah (što u njenom prijevodu znači): Nema u opstojanju ilaha osim Allah.“¹

A na drugom mjestu iste knjige stoji: „Pa je posve ispravna naša tvrdnja: la ilahe illellah, nema ilaha (kao božanstva, čelne osobine) osim Allaha, nema opstojanja (vudžuda) osim Allaha, bez ikakve nejasnoće i skrivenosti.“²

Iako su sufije ispravno protumačile izraz ilah kao ma’bud / božanstvo, onaj ko se obožava, pogriješili su u tumačenju riječi tevhida la ilahe illellah, ne praveći (u definiciji) razliku između bogova koji se neispravno obožavaju i Allaha koji nema sudruga i koji jedini zaslužuje da bude obožavan.

Iz njihovog tumačenja može se zaključiti da su svi bogovi / božanstva koji se obožavaju mimo Allaha ustvari Allah, što predstavlja riječ nevjerstva.

Njihovo pogrešno tumačenje riječi la ilahe illellah bilo je uzrokom nastanka novotarskih vidova zikra kojima se konstatira da niko osim Allaha ne postoji.

To možemo primijetiti u njihovim riječima: La nefse ve la vudžude ve la mevdžude illallah. / Nema ništa, ničega i nikoga osim Allaha.³

Propis tumačenja la ilahe illellah riječima: Ne postoji božanstvo osim Allaha (Ne postoji ništa osim Allaha)

Ovakvo tumačenje je ništavno i vid je jasnog nevjerstva, jer se iz njega zaključuje da su svi bogovi koji se obožavaju mimo Allaha, ustvari Allah.

Ovo je klasični ittihad (sjedinjavanje sa Njim), a putem njega se ne može doći do cilja, tj. do potvrde da samo Uzvišeni Allah zaslužuje svaki vid obožavanja, a da su svi drugi bogovi pored Njega lažni, kao što Uzvišeni Allah veli:

To zato što je Allah – Istina, a oni kojima se, pored Njega, oni mole – neistina, i što je Allah uzvišen i velik.⁴

Oni koji na ovaj način tumače riječi la ilahe illellah, nisu razumjeli tevhid, “jer kod njih svi oni koji su obožavali Lata, Uzza’a, Menata, Vedda, Suva’a, Jegusa, Je’uka, Nesra, zvijezdu Sirijus, zvijezde, Sunce, Mjesec, Isaa, Uzejra, meleke, i druge kumire koje su obožavali narod Nuha, Ad, Semud, narod Faraona, Sinovi Israila, i ostali arapski mušrici, ustvari su obožavali Allaha, jer ne postoji mogućnost da se obožava neko mimo Njega.“⁵

Uzvišeni Allah kaže:

Vaš Bog je jedan Bog, zato se samo Njemu iskreno predajte!⁶

Kazati da ne postoji božanstvo mimo Allaha je neispravno, jer je mnogo onih koji se obožavaju mimo Njega, pa kako onda da neko kaže: Ne postoji božanstvo osim Allaha, a Allah nas obavještava da je mnogo bogova koje mušrici obožavaju:

Zar će kumiri (bogovi), koje oni od zemlje prave, mrtve oživiti?⁷

Dakle, ne postoji način da se oslobodi od ovog prigovora, i da se ukaže na važnost i bitnost riječi tevhida kojima se poništava ispravnost svih božanstava koje su mušrici obožavali pored Allaha, osim da se to pojasni na drugi način, koji nisu koristile sufije i svi oni koji su se razišli sa tumačenjem ispravnih generacija.

Taj način jeste korištenje riječi hakk / istinski, jer samo se tako može ukazati na ništavnost drugih božanstava, te da je Allah jedini istinski bog pored kojeg niko drugi ne zaslužuje da bude obožavan.

Ovaj način i ovakvo tumačenje spomenuto je i u kur’anskim tekstovima, kao što je to već pojašnjeno.

Uzvišeni Allah veli:

To je zato što je Allah – Istina, a oni koje oni, pored Allaha, mole – laž, i zato što je Allah Svevišnj i i Veliki.⁸

Hafiz Hakemi veli: „Ukoliko u tumačenju riječi la ilahe illellah dodamo izraz postoji (fil-vudzud) (tj. kažemo: Ne postoji božanstvo osim Allaha), onda se iz toga može razumjeti ittihad (sjedinjavanje sa Allahom). Što proizlazi da je sve što se obožava, bilo ispravno ili ne, ustvari, Allah. U tom slučaju bi Sunce, Mjesec, zvijezde, drveće, kamenje, meleci, poslanici, evlije i sve drugo što se obožava bilo Allah i sve bi to bilo tevhid.

Dakle, sve što se obožava, po ovakvom tumačenju je, ustvari, Allah, što predstavlja jasan i najveći vid nevjerstva.

Spomenutim tumačenjem negiraju se poslanici, sve objavljene knjige, i svi vjerozakoni, i njime se svaki nevjernik opravdava, jer sve što se obožava od stvorenja, po ovakvom tumačenju je Allah i svako ko to čini nije mušrik, nego je čisti monoteista (muvehhid). Allah je čist od onoga što govore zulumćari i nevjernici.

Ukoliko ovo razumijemo, onda ne smijemo kazati: Ne postoji božanstvo osim Allaha, osim u slučaju kada dodamo atribut istinski, pa kažemo: Ne postoji istinsko božanstvo osim Allaha. Na ovakav način izbjegavamo opasnost koju smo gore spomenuli.“⁹

Nema sumnje da je nerazumijevanje pravog značenja kelimei-šehadeta jedan od najvećih razloga traženja pomoći od umrlih i zapadanja u razne oblike širka.