Temelji (ruknovi) riječi “la ilahe illellah”

Postoje dva temelja la ilahe illellah, a oni su:

• Negacija,
• Potvrda.

Negacija je u riječima: la ilahe / nema (istinskog) božanstva, iz čega se razumije da niko pored Allaha nema pravo da bude obožavan, dok je potvrda u riječima: illellah / osim Allaha, iz čega proizlazi da jedino On zaslužuje da bude obožavan.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Svjedočenje kelimei-šehadeta (la ilahe illellah) biva kroz negaciju da je iko pored Allaha istinsko božanstvo i potvrdu da jedino On zaslužuje da ima to svojstvo, tj. da bude obožavan.

Dakle, ne postoji istinsko božanstvo (bog) mimo Allaha i niko mimo Njega ne zaslužuje da mu se čini ibadet.

Ova tvrdnja mora da se ubrizga u srce, jer ono ne smije da se ibadetom obraća nikome drugom. To mora činiti jedino i isključivo samo Uzvišenom Allahu, jer nema (istinskog) boga osim Njega.“¹

Šejh Muhammed b. Abdulvehhab kaže: „Znaj da su ove riječi izgrađene na negaciji i potvrdi.

Pod negacijom se misli da niko ne posjeduje božanstvenost mimo Allaha, i da niko nema božanska svojstva, makar se radilo i o poslanicima, pa čak i o Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i makar se radilo i o melecima, najbliskijim Allahu, poput Džibrila, a pogotovo ako se radi o drugim dobrim ljudima.

Nakon negacije ovoga, moramo potvrditi da ta osobina pripada jedino Uzvišenom Allahu.“²

Također kaže: „La ilahe znači negaciju svega što se obožava mimo Allaha, a illellah / osim Allaha znači da jedino On zaslužuje da mu se ibadet čini i da On u tome nema sudruga, baš kao što nema sudruga ni u gospodarenju i upravljanju.“³

Ovo je najbolja metoda i najuticajnija na slušaoca, a na osnovu koje se razumije spomenuta negacija i potvrda. Tu metodu koristi i Kur’an, kroz nekoliko ajeta:

Uzvišeni Allah kaže:

Gospodar tvoj zapovijeda da nikoga mimo Njega ne obožavate.⁴

On vam naređuje da ne obožavate nikoga drugog osim Allaha.⁵

On je naredio da ne obožavate nikoga drugog osim Njega.⁶

Ibnul-Kajjim veli: „U Kur’anu se koristi ova metoda, prilikom koje se spominje negacija i potvrda.

Negira se ispravnost obožavanja nekoga drugog mimo Allaha, a naglasak se stavlja na obožavanje isključivo Njega.

I ovo je upravo stvarno značenje tevhida, jer sama negacija ne ukazuje na tevhid, kao što na njega ne ukazuje ni sama potvrda. Suštinsko značenje tevhida i riječi la ilahe illellah može se razumjeti samo uz već spomenutu potvrdu i negaciju.“⁷