Šubha (sumnja) u vjerovanju da je Allah na svakom mjestu

Šubha se sastoji u vjerovanju da izraz prisutnosti u ajetima me’akum, me’ahum (s vama / s njima) ukazuje na prisutnost bićem, i rezultat te šubhe je vjerovanje da je (Uzvišeni) Allah, dželle šanuhu, sa Svojim Bićem na svakom mjestu.

Ovako vjerovanje imaju oni koji su izučavali maturidijsku akidu, zatim su svojim djelovanjem to vjerovanje prenijeli na naš neuki narod.

Oni koji tvrde da je Allah na svakome mjestu, to dokazuju ajetima:

On je s vama gdje god bili.¹

On je s njima gdje god oni bili.²

Oni kažu da izraz prisutnosti u ajetima ma’kum, ma’hum (s vama / s njima), ukazuje na prisutnost bićem, tj. da je On sa Svojim Bićem s njima na mjestu gdje su oni, te smatraju da vanjsko značenje ajeta znači da je Allah na svakom mjestu gdje se ljudi nalaze.

A to podupiru i tzv. razumskim dokazom koji je već spomenut na prethodnim stranicama, a to je da kada u punu čašu vode stavimo šećer, pa ga promiješamo, u tom slučaju šećer će se proširiti po cijeloj čaši. Na isti način i Uzvišeni Allah je na svakome mjestu.

Odgovor na ovu sumnju

Pod prisutnošću koja se spominje u ajetu misli se na prisutnost svojim osobinama: znanjem i obuhvatanjem, a ne misli se na prisutnost sa Svojim Bićem, te vanjsko značenje ajeta ne ukazuje da je Allah pomiješan sa Svojim stvorenjima, niti da je u njima, nego ono ukazuje da Allah obuhvata Svojim znanjem, snagom, sluhom, vidom, odredbom, vlašću i drugim svojstvima Njegovog rububijjeta sva Svoja stvorenja. Pored svega ovog, On je sa Svojim Bićem uzvišen na Aršu iznad Svojih stvorenja.³

Od učenjaka prvih generacija se prenosi tumačenje ovog ajeta i svi oni kažu da se misli na prisutnost znanja. Imam Ahmed veli: „Njime se misli na znanje, jer Allah je na Aršu, iznad sedmog neba. Sve zna, ali je odvojen od stvorenja. Njegovo znanje obuhvata svako mjesto.“⁴

Na ovo upućuju isti ajeti kojima svoje mišljenje dokazuju oni koji vjeruju da je Allah na svakom mjestu, samo što oni uzimaju dio ajeta. A ako pogledamo cijeli ajet, vidjećemo da nisu u pravu.

Ajet iz sure Mudžadele ukazuje da se misli na prisustvo znanja, jer Uzvišeni kaže:

Zar ne znaš da Allah zna što je na nebesima i što je na Zemlji?

Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petericom, a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili.

On će ih na Sudnjem danu obavijestiti o onome što su radili, jer Allah sve dobro zna.⁵

Ajet je otpočeo sa spominjanjem znanja, a i završio je time, kao što kaže imam Ahmed: „Otpočeo je znanjem i okončao je znanjem.“⁶ Tako da se i ovaj dio ajeta (a da On nije s njima gdje god oni bili) odnosi na znanje.

Ibn Abdulberr veli: „Učenjaci iz generacije ashaba i tabi’ina, od kojih se prenosi tumačenje Kur’ana, u vezi sa ovim ajetom su kazali: ‘On je iznad Arša, a znanje Mu obuhvata svako mjesto. Njima se po ovom pitanju nije suprotstavio niko od onih do čijih se riječi drži.’“⁷

Dakle, ovo ukazuje da se pod prisutnošću misli na prisutnost znanja, a ne da je Allah prisutan na svakome mjestu Svojim Bićem.

Također, o ovome govori i ajet iz sure El-Hadid:

On je Onaj koji je i nebesa i Zemlju za šest dana stvorio, a zatim se nad Aršom uzvisio.

On zna šta u zemlju ulazi i šta iz nje izlaz i šta s neba silazi i šta se prema njemu diže, On je s vama gdje god bili, i sve što radite Allah vidi.⁸

Značenje ovog ajeta je: „Njemu ništa skriveno nije.

Ajet se ne odnosi na to da je Allah pomiješan sa Svojim stvorenjima, jer na takvo tumačenje ne ukazuje arapski jezik.

Takvo tumačenje u koliziji je sa konsenzusom islamskih učenjaka iz prvih generacija, kao i sa čovjekovom neiskvarenom prirodom.“⁹

Allah nam saopštava da se nalazi iznad Arša, što ukazuje da Njegova prisutnost ne podrazumijeva miješanje i utjelovljavanje.

Nakon što je spomenuo dokaze koji ukazuju da se pod prisutnošću misli na znanje, imam Ibn Kudame kazao je: „Svi ovi argumenti, predaje i citati učenjaka prvih generacija govore o tome da se radi o znanju, pa kako onda da se uzme tumačenje koje se suprotstavlja Knjizi i citatima prve generacije!“¹⁰

Tumačeći ajet:

Svemilosni, Koji se nad Aršom uzvisio.¹¹

Ishak b. Rahavejh veli: „Po jednoglasnom stavu učenjaka ehli-sunneta, Allah se uzvisio iznad Arša, On poznaje sve što postoji ispod sedam zemalja, svaki trun u morskim dubinama, vrhovima planina i dolinama.

Također zna sve što postoji na Zemlji i nebesima i sve što je ispod Arša. On sve Svojim znanjem obuhvata.

Ne padne ni list sa grane, a da On to ne zna, i svako zrno u tminama kopna i mora Njemu je poznato. Sve to On potanko zna i znanje o nečemu, ne sprječava Ga da zna i nešto drugo.“¹²

A na njihov razumski dokaz može se odgovoriti drugim razumskim argumentom koji su koristili učenjaci ranijih generacija.

Ibn Tejmijje veli: „Suštine dva odvojena tijela kao i suštine njihovih osobina ne mogu se ujediniti, a da pri tome ostanu u svojim prvobitnim oblicima i osobinama, već se nakon ujedinjenja preobraze u treće tijelo, kao npr. ujedinjavanje vode i mlijeka, jer oni nakon miješanja, postaju treća materija, koja nije ni čista voda, a ni čisto mlijeko. Ujedinjavanje i zadržavanje prvobitnih svojstava je nemoguće.

Na osnovu ovog znamo da je nemoguće ujedinjavanje Allaha sa stvorenjima.“¹³

Kada se pomiješa šećer sa vodom, ni šećer ni voda ne ostaju u svom prvobitnom obliku nego se dobija neka treća supstanca (šerbet).

Dakle, Uzvišeni Allah je iznad nebesa, iznad Arša, odvojen od Svojih stvorenja. U Njegovom Biću nema stvorenja, niti Njegovog Bića ima u stvorenjima. Allah je neovisan o Aršu, i niko mu od stvorenja nije potreban. On Svojom snagom nosi Arš, kao i one koji su zaduženi da ga nose.¹⁴