Slijeđenje poslaničke prakse jedan je od uslova ispravnosti i prihvatanja ibadeta

Slijeđenje Poslanika zauzima vrlo visoko i mjesto i položaj u šerijatu, do te mjere da šerijat ne bi mogao ni opstati bez slijeđenja Poslanika.

Bitnost slijeđenja poslaničke prakse se jasno vidi iz sljedećih tačaka:

Prvo: Slijeđenje poslaničke prakse jedan je od uslova ispravnosti i prihvatanja ibadeta

Nijedan ibadet neće biti prihvaćen ako nije u skladu sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, štaviše, takva djela samo čovjeka udaljavaju od Allaha.

Razlog tome jeste što se Allah obožava na način kako je to naredio preko Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne na osnovu ličnih uvjerenja i prohtjeva.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“¹

Hasan el-Basri kaže: „Govor nije ispravan bez djela. Govor i djelo nisu ispravni bez namjere (nijjeta). Govor, djelo i nijjet nisu ispravni ukoliko nisu usklađeni sa poslaničkom praksom.“²

Ibn Redžeb veli: „Isto kao što se za djelo urađeno u nečije drugo ime, mimo Allahovog, neće imati sevapa, tako svako djelo koje nije u skladu sa propisima Allaha i Poslanika neće biti prihvaćeno.

I ko god dođe sa nečim novim u vjeri, a što nije dozvolio Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nema nikakvu težinu u vjeri.“³ 

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: „Gospodar moj naređuje – pravednost. I obraćajte se samo Njemu kad god obavljate molitvu, i molite Mu se iskreno Mu ispovijedajući vjeru! Kao što vas je iz ničega stvorio, tako će vas ponovo oživiti.“⁴

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „On vam naređuje da ustrajete u ibadetu samo Njemu i na, za to određen, način.

A to je slijeđenje Poslanika u svemu što prenese od svog Gospodara i sa svim propisima sa kojima dođe, i to sa iskrenim ibadetom samo Njemu, jer, nijedno djelo neće biti primljeno ukoliko ne bude odgovaralo šerijatskim propisima i ne bude čisto od svake primjese širka.

Kada se ova dva šarta nađu u određenom djelu, ono biva primljeno.“⁵

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: „Ja sam čovjek kao i vi, meni se objavljuje da je vaš Bog – jedan Bog.

Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, obožavajući Gospodara svoga,  Njemu nikoga ne pridružuje!“⁶

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „Ovo su dva uslova za prihvatanje učinjenih djela:

– potpuna iskrenost prema Allahu,

– i usklađenost sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tj. sa njegovom praksom.“⁷