Propis tumačenja La ilahe illellah sa riječima: Nema boga osim Allaha

Propis tumačenja la ilahe illellah sa riječima:
nema boga osim Allaha, tj. nema Stvoritelja mimo Allaha

Ovakvo tumačenje nas vodi ka tome da riječi tevhida (la ilahe illellah) ukazuju na tevhid rububijjet (vjerovanje da samo Allah stvara i upravlja), a ne da ukazuju na tevhid ibadet (vjerovanje da samo Allah zaslužuje da Mu se ibadet čini).

Na ovaj način riječi tevhida tumači većina mutekellima (apologetičara), a imajući u vidu da je većina bosansko-hercegovačkih učenjaka svoje znanje crpila upravo od njih, takav je bio i njihov pravac po ovome pitanju.

S druge strane, i ljudi su, oslanjajući se na pisana djela iz te oblasti i na ono što se u školama izučavalo, prihvatili takvo tumačenje.

Ovakvim tumačenjem odstupaju od ispravnog razumijevanja ovih riječi, na način kako su to činile prve generacije muslimana.

Naime, prve generacije muslimana su govorile da ove riječi znače: nema istinskog božanstva osim Allaha, i da se ovim riječima želi kazati kako niko, pored Allaha, ne zaslužuje da bude obožavan. I samim tim su smatrali da riječi la ilahe illellah upućuju na tevhidul-ibadet, a ne na tevhidur-rububijjet.

Dakle, nije ispravno tumačiti riječi la ilahe illellah: nema boga osim Allaha, ili: nema Stvoritelja mimo Allaha, ili: nema Gospodara osim Allaha, iz sljedećih razloga:

• Ilah ne znači stvoritelj, već znači ma’bud / božanstvo, onaj ko se obožava, kao što su to kazali i tvrdili učenjaci jezika i vjere. A od njih su i neki bosanski alimi kao što je Hasan Kafija Prušćak, i Ahmed el-Bejadi.
• Zato što su mušrici Mekke odbili riječi la ilahe illellah, a znali su da je Allah jedini Stvoritelj, pa da je la ilahe illellah značilo nema stvoritelja osim Allaha, prihvatili bi te riječi bez pogovora.
• Nije ispravno ni reći samo nema boga osim Allaha, čak i ako bi rekli da ilah znači bog (božanstvo), a ne Onaj koji stvara, jer bogova (božanstava) ima puno, samo u Indiji ima preko tri miliona bogova (božanstava), nego se mora dodati i riječ istinski bog ili istinsko božanstvo, da bi se porekli svi lažni bogovi, i sva lažna božanstva.

Mušrici Mekke koji su obožavali svoja božanstva (360 kipova) i kojima je Uzvišeni Allah poslao Svoga Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znali su da la ilahe illellah znači: nema istinskog božanstva osim Allaha, i zato su i odbili da ih prihvate, te su se suprotstavili Poslaniku. Jer su oni smatrali da i njihova božanstva (kipovi) imaju pravo na obožavanje, govoreći:

 Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je, zaista, nešto veoma čudno!¹

Da su ove riječi značile: nema Stvoritelja osim Allaha, onda ne bi bilo razloga da mu se suprotstavljaju, jer su oni svakako znali da je Allah jedini Stvoritelj i Opskrbitelj, te bi sa lakoćom to i potvrdili.

S druge strane, odbili su ono što se od njih tražilo, a to je da prihvate Allaha kao jedino ispravno božanstvo, tj. da ostave činjenje ibadeta svojim kipovima, i da taj ibadet upućuju isključivo i samo Uzvišenom Allahu koji nema sudruga.

Dakle, odbili su la ilahe illellah, u značenju: nema istinskog božanstva osim Allaha, (koje upućuje na tevhidul-uluhijjet / ibadet), a njihovo znanje da nema Stvoritelja osim Allaha (koje upućuje na tevhid rububijjet), im nije bio od koristi, što je jasan dokaz da la ilahe illellah ne znači: nema Stvoritelja osim Allaha.

Allah nam saopštava da su mušrici vjerovali u tevhid rububijjet, ali i pored toga On ih naziva mušricima:

 Upitaj: „Ko je Gospodar sedam nebesa i ko je Gospodar Arša veličanstvenog?“ „Allah!“ – odgovoriće, a ti reci: „Pa zašto se onda ne bojite?“²

Uzvišeni Allah daje neoboriv dokaz protiv mušrika (mnogobožaca) koji su smatrali Allaha jedinim Tvorcem, ali Ga nisu smatrali jedinim istinitim božanstvom koje zaslužuje da bude obožavano, i nisu postali muslimani sve dok to nisu prihvatili.

Tumačeći ajet:

 Upitaj: „Ko vas hrani s neba i iz zemlje, čije su djelo sluh i vid…“³ – Ibn Kesir veli: „Allah navodi neoboriv dokaz o Svojoj jednoći u uluhijjetu (pravu da se obožava) mnogobošcima koji priznaju da je On jedini Tvorac i Gospodar.“⁴

U drugom ajetu veli:

Kad im se govorilo: „Samo je Allah (istinski) Bog!“ – oni su se oholili. ⁵

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Ljudi za koje su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazali da su mušrici, nisu nimalo sumnjali da je Allah Stvoritelj i Gospodar svega.

Da je kojim slučajem ovo priznanje bilo, ustvari, priznanje Allahove zasluge da jedini On bude obožavan, oni bi nesmetano tada kazali: La ilahe illellah.“⁶El-Fetaval-Kubra, 6/566.[/efn_note

Zaključak: smatranje da ilah u la ilahe illellah znači Stvoritelj ili Gospodar, odnosno tumačiti la ilahe illellah sa: nema Stvoritelja mimo Allaha, kao što je to prisutno kod nekih učenih ljudi i poznato kod muslimana u Bosni i Hercegovini, nepotpuno je i neispravno, jer bi tada riječi tevhida la ilahe illellah upućivale na tevhidur-rububijjet, a ne na tevhidul-ibadet, što je neispravno i sa ovakvim smatranjem nismo u potpunosti razumjeli tevhid.

Ovo je jedan od glavnih razloga što kod maturidija ne postoji tevhidul-ibadet kao zasebna vrsta tevhida (nego je on u sastavu tevhidur-rububijjeta), i to je glavni razlog pojave novotarija u ibadetu kod naših muslimana, jer nisu ispravno spoznali tevhid, odnosno tevhidul-ibadet, jer ako ne postoji tevhidul-ibadet, onda ne postoje ni pravila vezana za tevhidul-ibadet, pa tako ne postoje ni pravila vezana za ibadet, a ako ne postoje pravila vezana za ibadet onda se otvaraju vrata novotarijama.

Isto tako, nije ispravno tumačiti la ilahe illellah riječima: nema boga osim Allaha, (oni koji bi rekli da ilah znači bog), jer bogova ima puno, samo u Indiji ima preko tri miliona bogova.

Jedino ispravno tumačenje la illahe illellah je: nema istinskog božanstva osim Allaha, i o ovome bi muslimani morali najozbiljnije da povedu računa.