Propis obilježavanja mevluda

Svima su nam poznati dokazi koji naređuju slijeđenje onoga što su Allah i Njegov Poslanik propisali, te koji zabranjuju inoviranje u vjeri.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: “Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas će Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!“¹

Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! – A kako vi malo pouku primate!²

I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova.³

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Najistinitiji govor Allahov je govor, najbolja uputa je Poslanikova uputa, a najgore stvari su novine u vjeri. Svaka novina u vjeri je zabluda.“⁴

I kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“⁵

I kaže: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“⁶

Upravo zbog toga, obilježavanje Poslanikovog rođenja, tj. mevluda je novotarija, jer se ne bazira ni na kakvom dokazu, a svaka stvar u vjeri ukoliko se uradi bez dokaza novotarija je.

Obilježavanje mevluda nije dozvoljeno, i pored toga što je ovo obilježavanje kod muslimana Bosne i Hercegovine, poznato i prihvatljivo do te mjere da smatraju da je to jedan od najvećih znakova ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Međutim, iskazivanje ljubavi prema Poslaniku ogleda se u slijeđenju Poslanikove prakse, a ne u suprotstavljanju istoj.

Sam Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije takvo nešto činio, iako je još dvadeset i tri godine živio od početka objave, niti su to radili ispravne halife u svojih četrdeset godina vladavine, niti su to činili njegovi ashabi, niti tabi’ini, niti tabi-tabi’ini u prva tri pohvaljena stoljeća, a da je to bilo dozvoljeno, ashabi bi nas pretekli u tome, jer oni su najviše voljeli Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Ovu novotariju su uveli novotari u četvrtom hidžretskom stoljeću, nakon što je osnovana ubejdisko-batinijska država poznata kao fatimijje.

U djelu El-Bide’u ve eseruha fi inhirafit-tesavvuril-islamijj stoji: „Onaj ko izučava muslimansku historiju, dolazi do spoznaje da ovakva obilježavanja nisu bila zastupljena kod prvih muslimana, niti u prva tri pohvaljena stoljeća.

Ona su se pojavila tek sa nastankom fatimijjske države koja se nepravedno pripisivala Fatimi, radijallahu anha.

Historičari koji su se detaljno bavili muslimanskom poviješću smatraju da osnivači ove države vuku jevrejske korijene i bili su poznati po imenu Ubejdijje⁷, koji su potomci Mejmuna b. Dejsana, poznatog po nadimku Kaddah⁸, za kojeg se kaže da je bio židov, a po nekima i vatropoklonik.⁹

Njihova država u Egiptu trajala je od 357. do 468. h.g. Oni su obilježavali četiri mevluda: Poslanikov, Alijin, Hasanov i Husejnov.“¹⁰

Fatimije su bili poznati po svome otpadništvu, licemjerju, i iskvarenom vjerovanju.

Šejhul-islam Ibn Tejmijje veli: „Prve generacije nisu obilježavale mevlud i pored činjenice da su mogli i da su imali razloga da to čine.

Da je u tome bila ikakva korist i dobro, bilo bi preče da oni to praktikuju, jer oni su najviše voljeli i cijenili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i više su se trudili u dobru nego mi.

Stvarna ljubav i poštivanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se u slijeđenju njegove prakse i praktikovanju njegovih naredbi.“¹¹

Zabrana obilježavanja mevluda ogleda se kroz više aspekata:

Prvo: Mevlud nije bio dio poslaničke niti prakse njegovih halifa, a sve što nije bilo dio njihove prakse, računa se novotarijom, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Držite se moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene.

Čvrsto se držite toga, i stisnite svojim kutnjacima. Upozoravam vas na novine u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“¹²

Mevlud je novotarija koju su u vjeru uvele fatimijje, nakon prvih pohvaljenih stoljeća islama, kako bi iskrivili islam i muslimane.

Ko se Allahu približava na način koji nije praktikovao niti naredio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nisu radile ni njegove ispravne halife, ima status kao da je optužio Poslanika da ljudima nije u potpunosti dostavio i pojasnio vjeru i kao da je zanegirao Allahove riječi: Sada sam vam vjeru vašu usavršio…¹³,

Razlog tome je što je učinio nešto smatrajući da je lijepo i da je dio vjere, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dostavio niti ga je praktikovao.

Drugo: Obilježavanje mevluda vid je oponašanja kršćana, jer oni obilježavaju Isaov rođendan. Poznato je da je oponašanje kršćana veoma žestoko zabranjeno hadisom kojim se naređuje razlikovanje od njih.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Ko oponaša jedan narod, on im i pripada.“[efn_noteBilježi ga Ebu Davud, br. 4031, str. 721, a spominje ga i Sujuti u djelu El-Džami’us-sagir, ukazujući da se radi o vjerodostojnoj predaji, 2/921, br. 8619. Ispravnim ga ocjenjuje i Albani u djelu Irvaul-galil, 5/109. [/efn_note]

I kazao je: „Razlikujte se od mnogobožaca.“¹⁴

Posebno je ovo oponašanje zabranjeno kada se radi o vjerskim pitanjima.

Treće: Pored toga što je obilježavanje mevluda novotarija i vid oponašanja kršćana, ono predstavlja i djelo koje vodi ka pretjeranom veličanju i uzdizanju i iskazivanju ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, do te mjere da može odvesti do upućivanja dove i traženju pomoći od njega pored Allaha, što se i dešava kod velikog broja onih koji čine ovu novotariju.

Veliki broj ljudi upućuje dovu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, traži od njega pomoć i šefaat, citira kaside kojima se iskazuje pohvala Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a u kojima su zastupljene riječi širka.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da ga se veliča i pretjerano hvali, kazavši: „Nemojte me uzdizati kao što su kršćani uzdizali sina Merjemina. Ja sam samo Njegov rob, pa recite: ‘Allahov rob i Njegov poslanik. ‘“¹⁵

Tj. nemojte me pretjerano hvaliti niti uzdizati kao što su to činili kršćani sa Isaom, tako što su ga obožavali pored Allaha koji im je to zabranio, kada je kazao:

O sljedbenici Knjige, ne zastranjujte u svome vjerovanju i o Allahu govorite samo istinu! Mesih, Isa, sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Riječ Njegova koju je Merjemi dostavio, i Duh od Njega.¹⁶

I nama je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da ga pretjerano hvalimo i uzdižemo i veličamo, iz straha da nas ne zadesi isto ono što je i njih zadesilo.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao: „Čuvajte se pretjerivanja, jer, uistinu, ono što je uništilo one prije vas je pretjerivanje.“¹⁷

Četvrto: Praktikovanje ove novotarije otvara vrata drugim novotarijama, a rezultat toga je zapostavljanje Sunneta.

Upravo zbog toga, vidimo novotare kako se mnogo trude u praktikovanju novotarija, dok su prema Sunnetu nemarni i preziru ga.

Oni sljedbenike Sunneta mrze i prema njima se neprijateljski odnose.

Kod novotara cijela vjera zasnovana je na raznim manifestacijama, obilježavanjima i drugim ceremonijama.

Oni su se rasparčali u mnoge skupine, gdje svaka od njih obilježava mevlude svojih imama, poput mevluda Bedevija, Ibn Arebija, Desukija, Šazilija.

Kada god završe sa jednim mevludom, počnu da obilježavaju drugi, što rezultira pretjeranim veličanjem njihovih umrlih, tražeći od njih šefaat, ili stvari koje se traže samo od Allaha. Neki su otišli do te mjere da su se skroz odvojili od vjere islama, i vratili džahilijetskim običajima, i njihovim sljedbenicima, za koje Uzvišeni kaže:

Oni se, pored Allaha, klanjaju (obožavaju one) onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti, i govore: „Ovo su naši zagovornici kod Allaha.“¹⁸

Iskreno ispovijedanje vjere dug je Allahu! A onima koji pored Njega uzimaju zaštitnike: „Mi im se klanjamo (ibadet činimo) samo zato da bi nas što više Allahu približili.“¹⁹

Peto: Jedan od dokaza da proslavljanje Poslanikovog rođendana nema osnove u islamu je to što se ne zna tačan datum rođenja Poslanika.

Ulema i historičari su se razišli na više od deset mišljenja.

Neki kažu da je rođen u mjesecu seferu, drugi u mjesecu ramazanu, dok je najispravnije da se rodio u mjesecu rebiul-evel 571. g.

Zatim su se razišli u datumu, pa kažu: rodio se drugog, osmog, devetog, desetog, dvanaestog, šesnaestog, sedamnaestog, osamnaestog, i tako dalje i tako dalje.²⁰

A na osnovu ispravnih predaja zna se da se Poslanik rodio u ponedjeljak, pa su neki astronomi potražili datum koji odgovara ponedjeljku i mjesecu rebiul-evelu 571. godine i došli do toga da to može biti: drugi, deveti, šesnaesti, ili dvadeset i treći.

Pa ako se ne zna tačan datum Poslanikovog rođenja, kako onda da se proslavlja njegov rođendan.

Ovo se isto desilo i sa kršćanima. Katolici proslavljaju Isaovo rođenje 25. decembra, ortodoksi 7. januara, dok nas Allah u Kur’anu obavještava da se Isa rodio u ljeto, a ne u zimu.

Uzvišeni kaže o Merjemi, majci Isaa, alejhisselam:

I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme.²¹

Zatresi palmino stablo, prosuće po tebi datule svježe.²²

Znači da se Isa rodio kada ima svježih datula, a ima ih ljeti, a ne zimi.

Međutim, ono što sigurno znamo jeste da je Poslanik umro 12. rebiul-evela, tako da ispade da muslimani koji proslavljaju Poslanikov rođendan zapravo proslavljaju Poslanikovu smrt.

Pa da li priliči muslimanima da proslavljaju Poslanikovu smrt, to više priliči neprijateljima islama nego muslimanima.

A možda je ovo i bio pravi razlog i cilj (proslava Poslanikove smrti) fatimijama-ubejdijama (neprijateljima islama), kada su izmislili mevlud / proslavu Poslanikovog rođendana.

Kada će se pojedini muslimani više opametiti!