Povođenje za strastima i prohtjevima

Povođenje za strastima i prohtjevima jedan je od najvećih prepreka slijeđenja Poslanika i jedan od najvećih uzroka skretanja sa puta Istine.

Sve novotarije i svi grijesi ustvari nastaju onda kada se prohtjevu dadne prednost nad ispravnim vjerskim dokazom.

Svako ko ne slijedi Poslanika i ne odazove mu se, on ne slijedi uputu, nego skreće sa nje, slijedeći svoje strasti i prohtjeve.¹

Upravo zbog toga, nailazimo na veliki broj dokaza koji osuđuju i upozoravaju na povođenje za prohtjevima i strastima:

Uzvišeni Allah kaže:

Pa ako ti se ne odazovu, onda znaj da se oni povode jedino za strastima svojim.

A zar je iko gore zalutao od onoga koji slijedi strast svoju, a ne Allahovu uputu?

Allah, doista, neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini.²

Reci ti Meni, ko će uputiti onoga koji je strast svoju za boga svoga uzeo, onoga koga je Allah, znajući ga, u zabludi ostavio i sluh njegov i srce njegovo zapečatio, a pred oči njegove koprenu stavio?

Ko će mu, ako neće Allah, na Pravi put ukazati? Zašto se ne urazumite?³

Muavija prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Među mojim sljedbenicima će se pojaviti narodi koji će slijediti svoje strasti i prohtjeve, kao što pas slijedi svoga gospodara. Neće ostati ni jedna vena niti zglob (u njemu), a da njome neće biti obuhvaćeni.“⁴

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, iz straha od strasti i prohtjeva učio je dovu: „Allahu moj, sačuvaj me od lošeg ponašanja i ružnih djela i sačuvaj me od strasti i prohtjeva.“⁵

Ibn Abbas veli: „Heva (prohtjev) nazvan je ovim imenom jer onoga ko se za njim povodi, odvodi (jehvi) u Vatru.“⁶

Prohtjevi su suprotni uputi i ono što nije u okvirima Kur’ana i Sunneta naziva se prohtjevom ili strašću, a ona se može pojaviti i u vjerovanju i u obredima.