Pokornost Poslaniku sallallahu alejhi we sellem

Drugo i treće: Pokornost Poslaniku, sallallahu aleji ve sellem, u onome što je naredio i ostavljanje onoga što je Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, zabranio.

Svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik nije potpuno ukoliko se ne pokori njegovim naredbama, i ukoliko se ne ostave njegove zabrane,  a razlog tome je taj što je on sve te naredbe i zabrane upravo dostavio od Uzvišenog Allaha i on je taj koji je dostavio ispravnu vjeru.

Pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ujedno je i pokornost Allahu, tako da onaj ko se ne pokori Poslanikovim naredbama i zabranama nije se pokorio ni Allahovim i nije na ispravan način primijenio istinitu vjeru u svome životu, a također i njegovo svjedočenje da je on Allahov poslanik nije potpuno ispravno.

Uzvišeni Allah kaže:

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku.¹

Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu.²

Uzvišeni Allah je na trideset tri mjesta u Kur’anu naredio da budemo pokorni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, te nam je saopštio da bez pokornosti njemu ne možemo ući u Džennet, i da nepokornost njegovim naredbama vodi ka Vatri.

Uzvišeni Allah kaže:

To su Allahovi propisi. Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku Njegovu On će uvesti u džennetske bašče, kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno ostati, i to je uspjeh veliki.

A onoga ko bude nepokoran Allahu i Poslaniku Njegovom, te preko granica Njegovih bude prelazio, On će uvesti u Vatru u kojoj će vječno ostati; njemu pripada patnja ponižavajuća.³

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Svi iz moga ummeta ući će u Džennet, osim onoga koji to odbije.“ „Allahov Poslaniče, pa ko će to odbiti?“ – upitaše (ashabi), a on odgovori: „Onaj koji je meni pokoran ući će u Džennet, a onaj koji je prema meni neposlušan – to je taj koji odbija!“⁴

Uzvišeni Allah kaže:

Ono što vam Poslanik da to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.⁵

Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „Što god vam naredi to prakticirajte, a sve ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer, on, doista, naređuje samo dobro, a zabranjuje samo zlo.“⁶

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Držite se mog sunneta i sunneta ispravnih upućenih halifa poslije mene. Držite ga se čvrsto kao kad nešto očnjacima zagrizete.

Čuvajte se novine u vjeri, jer zaista je svaka novina u vjeri bidat, a svaki bidat je zabluda.“⁷

Dakle, svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik, nije potpuno ukoliko se ne pokori njegovim naredbama, i ukoliko se ne ostave njegove zabrane, jer on je taj koji ih je dostavio od Allaha.

Postavlja se pitanje: Kako neko može svjedočiti da je Muhammed Allahov poslanik, tj. da je dostavio naredbe i zabrane od Allaha, a da to ne potvrdi svojom pokornošću njemu? Nema važnosti niti vrijednosti govora bez potvrde djelima.

Četvrto: Obožavanje Allaha na način kako je propisao i činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Uzvišeni Allah veli:

Džine i ljude sam stvorio samo zato da Me obožavaju.⁸

Način obožavanja Objavom je propisan i nemoguće ga je spoznati osim putem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Način ibadeta ne može se određivati idžtihadom. Upravo zbog toga, svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik obuhvata i obožavanje Allaha na način kako je propisao i činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Onaj ko svjedoči da je Muhammed poslanik i dostavljač poslanice, mora da mu se pokori u načinu obavljanju ibadeta. To je, ustvari, značenje da Allaha obožavamo samo na način kako je propisao i činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli:

„Klanjajte onako kao što ste vidjeli da ja klanjam.“⁹

„Uzmite od mene obrede hadždža.“¹⁰

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje nam da Allaha obožavamo onako kako je on to činio, a on je to činio onako kako mu je Allah naredio.

Također nam je pojasnio da svaki ibadet koji nije u skladu sa njegovom praksom neće biti primljen, kazavši: „Ko uradi neko djelo koje nije u skladu sa propisanim, ono mu neće biti primljeno.“¹¹

I kaže: „Ko uvede u vjeru nešto što nije od nje, to mu neće biti primljeno.“¹²

Ispravno svjedočenje da je Muhammed Allahov poslanik biva samo onda kada se ibadet čini na način koji je u skladu sa njegovom praksom, jer on je od Allaha dostavio taj način.

Zato onaj ko prizna i vjeruje da je on poslanik, mora da svoj ibadet uskladi sa njegovom praksom i onim što je od njega do nas preneseno.

Ibadet nije ispravan ukoliko se sa Sunnetom ne usuglasi u šest detalja: način, količina, vrsta, vrijeme, mjesto i razlog.¹³