Opasnost novotarija u vjeri

Isto kao što su preneseni dokazi koji ukazuju na obaveznost slijeđenja šerijatskih propisa i kao što su učenjaci pojasnili važnost toga, te da nikome nije dozvoljeno da izađe van okvira zacrtanih Kur’anom i Sunnetom, tako isto pojašnjena je i opasnost inoviranja u vjeri i izmišljanja ibadeta koji nisu zasnovani na kur’ansko-hadiskim tekstovima.

Neki od tih dokaza su:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: „Ko se okrene od moga sunneta, nije moj.“¹

Muavija, radijallahu anhu, rekao je: „Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dok smo sjedili kod njega, nacrtao je liniju ispred sebe i rekao: ‘Ovo je Allahov Pravi put!’, zatim je povukao liniju sa desne i lijeve strane i rekao: ‘Ovo je šejtanov put.’ Nakon toga je stavio ruku na crnu liniju i proučio:

I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.‘“²/³

Pravi put koji moramo slijediti je Allahov put, (put Kur’ana i Sunneta), dok su drugi putevi koje nam Allah zabranjuje, ustvari, putevi novotarija.

Irbad b. Sarija, radijallahu anhu, rekao je: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, održao nam je vaz / govor od kojeg su srca zadrhtala i oči orosile suzama, pa je neko kazao: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor, pa nam nešto oporuči!’

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Oporučujem vam da budete bogobojazni prema Uzvišenom Allahu, da budete poslušni i pokorni, pa čak kada bi rob abesinijski postao vaš zapovjednik.

Zaista, ko poživi od vas, vidjeće mnoga razilaženja. I upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novotarija je zabluda.

Pa ko to doživi obaveza mu je da se drži moga sunneta i sunneta mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se držite toga, i stisnite svojim kutnjacima.’“⁴

Ebu Nu’ajm bilježi sa lancem prenosilaca do Mudžahida da je je u vezi sa ajetom: …i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova, kazao: „To su novotarije i šubhe (sumnje).“⁵

Adžuri prenosi sa lancem prenosilaca do Alije i Ibn Mes’uda, koji su kazali: „Ne koristi govor bez djela, niti djelo bez govora, i ne koriste govor i djelo bez nijjeta, a niti nijjet ukoliko nije usaglašen sa poslaničkom praksom.“⁶

Prenosi se da je Fudajl b. Ijjad proučio ajet:

…da bi vas iskušao koji će od vas bolje postupati.⁷ – a zatim kazao: „Da bi vas iskušao ko će od vas iskrenije i bolje (ispravnije) postupati.“

Upitan je: „A šta znači iskrenije i bolje?“, pa je kazao: „Ukoliko djelo bude urađeno iskreno, a nije ispravno, neće biti primljeno.

Također neće biti primljeno ni ukoliko bude ispravno, a nije iskreno. Ono će biti primljeno samo ako bude urađeno iskreno u ime Allaha i ako bude ispravno i u skladu sa Poslanikovim sunnetom.“⁸

Općenito kazano, novotarije su gore od grijeha, kao što kaže Šejhul-islam: „Novotarije su veće zlo od grijeha, kao što veli Sufjan Sevri: ‘Iblisu je novotarija draža od grijeha, jer se od grijeha insan može pokajati, dok od novotarije ne može.’“⁹

Imam Malik kaže: „Ko u ovaj ummet uvede nešto od vjere što naši prethodnici nisu praktikovali, kao da je kazao da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dostavio poslanicu, jer Uzvišeni kaže:

Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.¹⁰

Ono što tada nije bilo dio vjere, ni danas ne može biti dio nje.“¹¹

Svaki ibadet mora da se gradi na Objavi i na slijeđenju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ne na inoviranju i prohtjevima.¹²

Svako ko kaže da je neko djelo koje šerijatom nije propisano lijepo ili obavezno, ubacio je u Allahovu vjeru ono što nije od nje.¹³