Neispravno razumijevanje da je Allah svojim bićem na svakom mjestu
Primjećujemo da pojedini muslimani u Bosni i Hercegovini nisu na ispravnom putu kada je u pitanju razumijevanje prvog uslova kelimei-šehadeta, tj. (el-ilm) znanja.
Znanje o riječima la ilahe illellah obuhvata detaljnu spoznaju (znanje), poput spoznaje da niko pored Allaha ne zaslužuje da bude obožavan, već da samo On zaslužuje svaki vid ibadeta. A također obuhvata i opću spoznaju (znanje), a to je da je Allah Uzvišeni Tvorac, Opskrbitelj, da je odvojen od Svojih stvorenja, da posjeduje lijepa imena i savršena svojstva.
Upravo zbog toga, kazati da je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu u suprotnosti je sa spoznajom da je Uzvišeni Allah odvojen od stvorenja.
Pobornici stava da je Allah na svakome mjestu svoje mišljenje temelje na pogrešnom tumačenju kur’anskih tekstova, kao i na (ne)razumskim dokazima.
Jedan od dokaza je i kur’anski ajet:
On je s vama gdje god bili.1
On je s njima gdje god oni bili.2
Jedan od njihovih tzv. razumskih dokaza jeste i kada u punu čašu vode stavimo šećer, pa ga promiješamo. U tom slučaju šećer će se proširiti po cijeloj čaši. Na isti način dokazuju da je Uzvišeni Allah na svakome mjestu.
Ovakav način argumentovanja lično sam čuo od jednog profesora Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, dok je održavao predavanje u jednoj od džamija.
U Ilmihalu se spominju sljedeći stihovi: Kome sedždu činiš, brate? Kaži bratu tvom. / Gospodaru svih svjetova, Rabbu Jedinom. / Gdje je, brate, tvoj Gospodar, gdje je Njegov dom? / Okreni se, dragi brate, Svuda stoji On.3
Propis riječi da je Allah Svojim Bićem na svakome mjestu
Govor da je Allah na svakome mjestu ništavan je, neispravan i vid je nevjerstva.
Razlog tome jeste što iz ovakvog govora proizlazi da je Allah pomiješan sa stvorenjima i da je On mjesto zbivanja (događaja), prljavština i svega što je ružno.
U kur’ansko-hadiskim tekstovima ne postoji ni jedan dokaz koji ukazuje da je Allah sa Svojim Bićem na svakom mjestu, a takav stav ne podržavaju ni zdrav razum, a ni fitra (neiskvarena priroda čovjeka).
Ibn Tejmijje veli: „Cijela Allahova Knjiga, od početka do kraja, i cijeli Poslanikov sunnet, govor ashaba i tabi’ina, kao i ostalih imama govore direktno ili se, pak, iz njihovog govora razumije da je Allah uzvišen i visoko, iznad svega, iznad Arša i iznad nebesa…
Potom, o ovome govore i stotine ili hiljade citata učenjaka prvih generacija.
S druge strane, ni u Kur’anu, ni u Sunnetu, a ni u govoru ashaba ili tabi’ina, niti ostalih imama, ne postoji nijedno slovo koje se suprotstavlja tome.“4
Mnogo je dokaza iz Kur’ana, Sunneta, te razumskih dokaza, kao i dokaza iz fitre koji govore o tome da je Uzvišeni Allah visoko iznad svojih stvorenja, tj. da ima svojstvo uzvišenosti.5
