Na osnovu čega se kaže da neko slijedi Poslanika ﷺ?

Znakovi i pokazatelji slijeđenja poslaničke prakse se ogleda u mnogim stvarima, a najvažniji pokazatelji su:

Prvi pokazatelj: Poštivanje šerijatskih tekstova

Jedan od glavnih pokazatelja slijeđenja poslaničke prakse jeste poštivanje, uvažavanje i veličanje šerijatskih tekstova, davanje prednosti njima i neizbjegavanje istih, te vjerovanje da je uputa samo u njima.

Ovo podrazumijeva i to da ove tekstove treba izučavati, ispravno razumjeti, razmišljati o njima, raditi i suditi po njima, te ne suprotstavljati se istim.

Šerijatski tekstovi bili su uputstvo ljudima koji su najbolje slijedili Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput ashaba, tabi’ina i generacija koje su došle poslije.

Prenosi se da je Ibn Abbas kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavio je hadž temettu’, pa je Urve b. Zubejr kazao: ‘Ebu Bekr i Omer su zabranili temettu’. Tada je Ibn Abbas rekao: ‘Propašće (biće uništeni), ja im kazujem riječi Poslanika, a oni spominju zabranu Ebu Bekra i Omera.’“¹

Navodi se da je Ibn Sirin spomenuo dvojici ljudi hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa je jedan od njih kazao: ‘Taj i taj kaže tako i tako.’ Tada Ibn Sirin reče: ‘Ja ti spominjem hadis, a ti meni nečiji drugi govor. Tako mi Allaha, nikada sa tobom više pričati neću.’“²

Spominje se da je Ša’bi nekom čovjeku kazao: „Uzmi ono što ti prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ono što govore po svome mišljenju, odbaci.“³

Jedne prilike neki čovjek je došao da imama Šafiju upita o nečemu, pa mu Šafija reče: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, presudio je tako i tako.“

Čovjek upita: „A šta ti kažeš?“ Imam ljutito odgovori: „Subhanallah! Zar me vidiš u crkvi, zar me vidiš u sinagogi, zar na mom struku vidiš monaški pojas!? Ja ti kažem: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je presudio tako.’, a ti kažeš: ‘Šta ti misliš?’“⁴

Iz ovih tekstova se jasno vidi da je selef davao prednost Poslanikovom govoru nad govorima drugih i zbog toga je Allah zadovoljan njima.

Drugi pokazatelj: Strah od skretanja sa Pravog puta i neustrajnosti na njemu

Jedan od najupečatljivijih znakova slijeđenja Poslanikove prakse jeste strah od skretanja sa Pravog puta i neustrajnosti na istini koju je prenio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo je bilo veoma vidljivo kod ashaba i generacije nakon njih.

Najbolji čovjek ovog ummeta, nakon Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekr, govorio je: „Neću ostaviti ništa što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, radio, a da i ja to ne uradim. Ja se bojim, ako bih ostavio nešto od onoga što je on radio, da bih pao u zabludu.“⁵

Ibn Atijje, govoreći o ovim riječima, kazao je: „Braćo moja, ovo je najiskreniji čovjek, a bojao se da će skrenuti ukoliko se suprotstavi nekoj od Poslanikovih naredbi.

Kakvo li je ovo vrijeme u kojem se ljudi izigravaju sa svojim Poslanikom i njegovim naredbama, hvale se svojom nepokornošću njemu i izigravaju se sa njegovim sunnetom.“⁶

Hasan el-Basri govorio je: „Vjernik je u brizi i strahu za svoje stanje i pored toga što je pokoran, dok griješnik, i pored svojih grijeha, ne osjeća strah.“⁷

Treći pokazatelj: Postupanje po šerijatskim propisima i vraćanje na njih u svim razilaženjima

Rob treba da sudi i da se vlada po propisima koji su spomenuti u kur’ansko-hadiskim tekstovima, te da njih uzme kao mjerilo ispravnosti svog vjerovanja, riječi i djela.

Ono što se slaže sa Kur’anom i Sunnetom treba prihvati i raditi po tome, a ono što se njima suprotstavlja treba ostaviti, bez obzira od koga je došlo.

Uzvišeni Allah kaže:

I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate.⁸

O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim.

A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u Onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše.⁹

Postupanje po islamskim pravilima i ulaganje truda da svi čovjekovi poslovi budu usklađeni sa šerijatom jasan je znak koji pravi razliku između muslimana koji se trudi da slijedi Istinu i čovjeka koji se povodi za svojim prohtjevima, živeći u zabludi i druge zavodeći, bez obzira da li taj prohtjev bio nazvan razumom, ukusom, interesom, strankom, sistemom i sl.

Uzvišeni Allah kaže:

A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.¹⁰

Ševkani veli: „Znaj, ukoliko bi se desio spor među muslimanima po pitanju da li je neko djelo novotarija ili ne, pokuđeno ili ne, zabranjeno ili ne, da je po jednoglasnom stavu, od vremena ashaba pa do današnjeg dana obaveza tražiti rješenje kod Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za pitanja u vezi sa kojima se učenjaci razilaze, jer Uzvišeni kaže: A ako se u nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku.

Tražiti rješenje kod Allaha i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, znači obratiti se Allahovoj Knjizi i sunnetu Poslanika, i oko ovog nema razilaženja među muslimanima.

Na osnovu ovoga znamo sljedeće: Niko od učenjaka koji se razilaze ili njihovih sljedbenika nema pravo da kaže: „Istina je kod tog i tog, a nije kod tog i tog.“, ili: „Taj i taj je preči da istina bude kod njega od tog i tog.“

Nego obaveza je da, ukoliko razumije, i ima znanje i razlučivanje, da njihovo razilaženje vaga na osnovu Kur’ana i Sunneta, pa onaj ko za svoj govor posjeduje kur’ansko-hadiski dokaz, na istini je, i preči je da istina bude sa njim, dok onaj ko nema takvog dokaza za svoj govor, nije u pravu.“¹¹

Četvrti pokazatelj: Zadovoljstvo i prihvatanje presude koju donese Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem

Uzvišeni Allah kaže:

I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.¹²

Jedan od znakova slijeđenja poslaničke prakse jeste i zadovoljstvo presudom koju donese Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  tj. zadovoljstvo sa svim što je naredio, rekao ili uradio.

El-Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Slast vjerovanja osjetiće onaj ko bude zadovoljan da mu Allah bude gospodar, vjera islam i Muhammed poslanik.“¹³

Ukoliko musliman bude zadovoljan sa Muhammedom kao poslanikom i vjerovjesnikom, neće se okretati nečemu drugom mimo njegovoj uputi i neće svoj način ponašanja usklađivati osim po njegovoj praksi.

Svoje sporove rješavaće po onome što on presudi, predaće se i prihvatiti i slijediti sud koji on donese, te će biti zadovoljan sa svim onim što je prenio od svoga Gospodara.

Na takav način njegovo srce biće spokojno, duša mirna, i uvidjeće blagodat koju je Uzvišeni Allah njemu, a i ostalim stvorenjima podario slanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te će kao takav biti radostan i sretan zbog milosti koja mu je ukazana time što je izabran da bude sljedbenik najboljeg poslanika i jedine grupacije koja će uspjeti.