Ljubav prema Poslaniku ﷺ i njeni znakovi

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije poput ljubavi prema nekoj drugoj osobi.

Ljubav prema njemu je ibadet, dobro djelo i pokornost putem koje se približavamo Uzvišenom Allahu, te jedan od velikih temelja islama i vjerovanja. 

Uzvišeni Allah veli:

Vjerovjesnik je vjernicima preči od njih samih.¹

Reci: “Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja vaša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati, i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate – miliji od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovu putu, onda pričekajte dok Allah Svoju odluku ne donese.

A Allah grješnicima neće ukazati na Pravi put.”²

Znak ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jeste da se ničemu ne daje prednost nad njim.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, niko od vas neće biti pravi vjernik dok mu ja ne budem draži od njega samog, njegovog imetka, djeteta i svih ljudi.“³

U Sahihu se također prenosi da je Omer b. Hattab rekao: „Allahov Poslaniče, draži si mi od svakoga, izuzev mene samog!“ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, mu odgovori: „Ne, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, (nije dobro) sve dok ti ne budem draži od tebe samog!“ (Posle izvjesnog vremena došao je Omer) „Sada si mi, zaista, tako mi Allaha, draži od mene samog!“ – reče Omer. „Sada (je dobro), Omere!“ – kaza Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.”⁴

Kazivanje o ubistvu Zejda b. Desine pojašnjava veličinu ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.

Ibn Ishak navodi: „Okupila se grupa Kurejšija, među kojima je bio i Ebu Sufjan b. Harb, koji je Hubejba, radijallahu anhu, upitao: „Da li bi volio da je sada Muhammed na tvome mjestu, a da si ti zdrav i siguran među svojom porodicom?“

Hubejb, radijallahu anhu, reče: „Tako mi Allaha, ne bih volio da i mali trn ubode Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u zamjenu da sam ja među svojom porodicom i sinovima i da uživam svo bogatstvo i zdravlje ovoga svijeta.“

Tada je Ebu Sufjan kazao: „Nisam vidio da iko više voli nekoga nego što drugovi Muhammeda vole Muhammeda.“⁵

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije stvar slobodne volje nego se radi o dužnosti i jednom od principa vjerovanja.

Stoga, ljubav prema njemu mora biti jača od bilo koje druge ljubavi, pa čak i od ljubavi prema samome sebi.

Ljubav prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ima svoje znakove o kojima su govorili islamski učenjaci.

Kao primjer tome, navešćemo riječi imama Ajnija koji kaže: „Znaj da se ljubav prema Poslaniku, sallallahu aleji ve sellem, ogleda u želji da mu se bude pokorno i ostavljanju svega što mu se suprotstavlja.

Ta ljubav je jedna od obaveza koju je islam propisao.“⁶

Kadi Ijjad kaže: „Jedan od znakova ljubavi prema Poslaniku jeste pomaganje njegovog sunneta i odbrana njegovog šerijata, te postojanje želje da se živjelo u njegovo vrijeme kako bi se i imetak i život uložili za njega i njegovu vjeru.“⁷

Ibn Hadžer veli: „Jedan od znakova te ljubavi jeste i to da, kada bi čovjeku bilo ponuđeno da izgubi nešto od svojih dobara ili da bude onemogućen gledanja u Poslanikovo lice, pa se pokaže da bi mu ovo drugo teže palo. U tom slučaju imao bi stepen onih koji vole, dok u suprotnom ne bi.

I ovo nije ograničeno samo na spomenuti primjer, nego mora da bude i kada je riječ o pomaganju njegovog sunneta,  odbrani njegovog šerijata i suzbijanu svega što mu se suprotstavlja.

Ovdje se također ubraja i savjetovanje na dobro i odvraćanje od zla.“⁸

Iz citata islamskih učenjaka zaključujemo da su znakovi ljubavi prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, sljedeći:

1. Slijeđenje onoga što je naredio i ostavljanje onoga što je zabranio, i to je najbitnije.
2. Pomaganje njegovog sunneta i odbrana njegovog šerijata.
3. Osjećaj da to što ga nismo vidjeli i sa njim se družili bude teže od gubitka svega što na ovome svijetu imamo. I kad bismo mogli da ga vidimo i da budemo u njegovom društvu da bismo uložili sav svoj trud da to ostvarimo.
4. Spremnost da se za njega i pomaganje njegove vjere žrtvuju i život i imetak.

Ko ispuni ove uslove, neka bude zahvalan Allahu što mu je omogućio da voli svoga Poslanika i neka Ga moli da ustraje na tome, a ko nije ispunio spomenuto ili dio toga, neka svede obračun sa samim sobom, prije nego mu se obračun bude sveo na Sudnjem danu, kada neće biti od koristi ni potomstvo ni imetak, nego će čovjeku koristiti samo ukoliko njegovo srce bude čisto.

Toga dana Allahu ništa neće biti skriveno, i niko tada neće moći prevariti Allaha i vjernike, jer onaj ko to pokuša, sam sebe će prevariti, kako kaže Uzvišeni:

 Oni nastoje prevariti Allaha i vjernike, a oni i ne znajući, samo sebe varaju.⁹