Druženje sa novotarima i grješnicima

Jedna od najvećih prepreka koje utiču na ostavljanje i neslijeđenje poslaničke prakse jeste druženje sa novotarima i grješnicima.

Novotari i grješnici svome sagovorniku pokušavaju da uljepšaju svoju zabludu nagovarajući ga da je prihvati predstavljajući mu je kao istinu.

Pa ukoliko nisu u mogućnosti da to ostvare, oni nastoje da ga navedu na činjenje grijeha ili novotarije.

Ukoliko ni to nisu u stanju da učine, najmanje što se u tom slučaju može desiti jeste da ih on ne upozori na njihovu zabludu, a može se desiti čak i da ostavi istinu na kojoj je bio.

Upravo zbog toga, naši dobri prethodnici mnogo su kritikovali druženje sa novotarima grješnicima i nevaljalcima.

Navodeći kazivanje o Omeru i Sabigu, Ebu Osman kaže: „Omer nam je u pismu napisao da se ne družimo i da ne sjedimo sa njim i kazao je: ‘Kada bi on sjeo među nas stotinu, mi bismo se razišli.’“¹

Ibn Abbas je kazao: „Ne sjedi sa novotarima i sljedbenicima strasti i prohtjeva, jer sjedenje sa njima uzrokuje bolest srca.“²

Mus’ab. Sa’d je rekao: „Ne sjedi sa onim ko je iskušan slijeđenjem strasti i prohtjeva, jer će te, ukoliko to učiniš, zadesiti jedna od svije stvari: ili ćeš i ti podleći tim iskušenjima, pa ćeš se povesti za njim, ili će te uznemiriti prije nego što se rastaneš sa njim.“³

Mufeddal b. Muhelhel objašnjava kako novotari koriste priliku da šire svoje novotarije: „Kada bi ti novotar, dok sa njim sjediš, govorio o novotarijama i podsticao te na njih, ti bi ga ostavio i napustio, ali on ti na početku govori hadise, a zatim ti spomene neku novotariju koja pogodi tvoje srce. Pa kada se to desi, kada će ti onda ta novotarija izaći iz srca?“⁴

Neki čovjek je kazao Ibn Sirinu: „Jedna osoba (novotar) želi da te posjeti, ali ti neće ništa govoriti.“ On reče: „Reci toj osobi da mi ne dolazi, jer srce čovjekovo je slabo, a ja se bojim da od njega ne čujem neku riječ zbog koje se moje srce neće moći vratiti u prethodno stanje.“⁵