Davanje prednosti razumu nad ispravnim šerijatskim dokazima

Uzvišeni Allah počastio je čovjeka darujući mu razum, i u Svojoj Knjizi pohvalio je one koji razmišljaju i koji razum imaju, kazavši:

A pouku samo razumom obdareni primaju.²

Međutim, velik broj ljudi nisu razumu dali mjesto koje mu pripada, nego su otišli u jednu od dvije krajnosti:

– Grupa koja je zanemarila razum ne pridavajući mu pažnju koja mu pripada, poput šija i sufija.

– Grupa koja mu je dala preveliki značaj, pa su razum uzeli kao izvor šerijata, dajući mu prednost nad ispravnim šerijatskim dokazima.

Oslanjajući se na ovo, izgradili su mnoge pogrešne zaključke i zablude, nazivajući ih ponekad činjenicama i uvjerenjima, a ponekad višim ciljevima i interesima koji se trebaju ostvariti, i pored toga što to nije u izvorima vjere spomenuto.

Oni uzimaju potvrđene i ispravne dokaze koje nazivaju pretpostavkama i stavljaju ih na vagu spomenutih zabluda, pa ako im odgovaraju, prihvate ih, dok ih u suprotnom odbacuju.

Ovako postupaju džehmijje, mu’atezile, ešarije i maturidije.

Uzvišeni Allah naređuje nam da bezrezervno prihvatimo Poslanikov sud, tj. dokaze iz Kur’ana i Sunneta i da se njima u potpunosti predamo, a ne da tim dokazima, prije njihovog prihvatanja, sudimo razumom.

Uzvišeni Allah veli:

I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.³

Ibn Ebil-Izz el-Hanefi, tumačeći Tahavijeve riječi: „Islam (kod određene osobe) će biti ispravan samo ako se bazira na predanošću i pokornošću.“ – veli: „Neće biti potvrđen (prihvaćen) islam čovjeka koji se ne preda tekstovima dvije Objave (Kur’anu i Sunnetu) i koji im se ne podredi, zatim im se ne protivi i ne oponira im svojim mišljenjem, razumom i analogijom. Zuhri veli: ‘Od Allaha je poslanica, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dostavlja, a naša obaveza je da je prihvatimo ‘“⁴

Ibnul-Kajjim kaže: „Sučeljavanje razuma i vjerskih tekstova (davanje prednosti razumu nad ispravnim dokazima iz Kur’ana i Sunneta) osnova je iz koje je ponikao svaki vid fesada i nereda na ovome svijetu i ono je u suprotnosti sa misijom i pozivom davom svih poslanika, jer oni su pozivali davanju prednosti šerijatskim dokazima nad razumskim zaključcima i mišljenjima, dok su njihovi protivnici pozivali suprotno tome.

Sljedbenici poslanika davali su prednost šerijatskim dokazima nad razumskim zaključkom i mišljenjem, dok su sljedbenici Iblisa i njegovi zamjenici radili obrnuto.“⁵

Ovdje treba napomenuti da, u osnovi, nema suprotstavljanja između ispravnih šerijatskih dokaza i razuma, jer je sve od Allaha, i jer nam je Allah naredio da razmišljamo i tumačimo Njegove znakove i dokaze, pa ako ipak do toga dođe, onda znači da razum te dokaze nije ispravno protumačio. Zbog toga razum treba podrediti dokazima, a ne obrnuto.