Davanje prednosti govoru i mišljenju predaka i velikana i šejhova nad potvrđenim šerijatskim tekstovima

Jedan od uzroka koji sprječava slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je i davanje prednosti govoru predaka i velikana  nad potvrđenim šerijatskim tekstovima.

Allah kaže:

A kada im se kaže: “Pristupite onome što Allah objavljuje, i Poslaniku!“ – oni odgovaraju: “Dovoljno nam je ono što smo od predaka naših zapamtili.“ – Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravome putu bili?!¹

Ibn Kesir veli: „Kad se pozovu u Allahovu vjeru, na Njegov zakon, na izvršenje onog što je On učinio obaveznim i ostavljanje onog što je On zabranio, kažu: ‘Dovoljni su nam pravci i postupci koje smo zapamtili od naših očeva i djedova.’

Uzvišeni Allah kaže: Zar i ako preci njihovi nisu ništa znali i ako nisu na Pravom putu bili?!  – tj. oni ne razumiju Istinu, niti je spoznaju, niti se prema njoj upućuju, pa kako ih mogu slijediti, a činjenice su ovakve: njih slijedi samo onaj ko je veća neznalica od njih i ko je još više zalutao.“²

Allah kaže:

Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govoriće: “Kamo sreće da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slušali!“

I govoriće: “Gospodaru naš, mi smo prvake naše i starješine naše slušali, pa su nas oni s Pravoga puta odveli; Gospodaru naš, podaj im dvostruku patnju i prokuni ih prokletstvom velikim!“³

Ševkani veli: „Prvaci i starješine spomenuti u ajetu su poglavari i vođe koji su upravljali njihovim ovosvjetskim poslovima i koje su oni slijedili.“⁴

Kada je Urve b. Zubejr kazao: „Ebu Bekr i Omer to nisu činili, Ibn Abbas je odgovorio: ‘Tako mi Allaha, ukoliko ne prestanete sa tim, On će vas kazniti.

Mi vam prenosimo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a vi nam kazujete riječi Ebu Bekra i Omera.’“⁵

Iz ovog se jasno vidi da ashabi nisu davali prednost nad Poslanikom ni najboljima od njih.

Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz kazao: „Pored prakse koju je uspostavio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tj. Sunnet, niko nema pravo na svoje mišljenje.“⁶

Imam Šafija kaže: „Ljudi su složni da niko nema pravo, zbog nečijeg govora, ostaviti Sunnet, tj. poslaničku praksu nakon što mu ona bude jasno predstavljena.“

Također se od njega ispravnim putem prenosi: „Pored sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko nema pravo da iznosi svoje mišljenje.“⁷

Ibn Huzejme veli: „Kada nam se prenese ispravna predaja od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niko nema pravo na svoj stav.“⁸