Da li je dozvoljeno davati prednost običajima nad praksom Poslanika ﷺ ?
Značenja la ilahe illellah ne mogu se upotpuniti niti ostvariti ukoliko se ne prihvate Allahove naredbe i ostave Njegove zabrane, a to je neostvarivo bez slijeđenja puta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvišeni Allah naređuje da se Njemu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pokorimo.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je način primjenjivanja Allahovih naredbi i zabrana i način obožavanja Allaha. Onaj ko se pokori Poslaniku pokorio se i Allahu. A onaj ko se pokori i Allahu i Poslaniku, na ispravan način je u svome životu primijenio značenje riječi tevhida, riječi la ilahe illellah.
Kamo sreće da je naš narod poslušao i prihvatio govor svoga učenjaka Hasana Kafija Pruščaka koji kaže: „Nema puta osim Poslanikovog puta, nema istine osim istine koju je on donio, nema zakona osim zakona po kojem je on postupao, nema vjerovanja (akide) osim na način kako je on vjerovao.
Niko ne može stići do Allahovog zadovoljstva i Njegovog Dženneta osim slijeđenjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i formalno i suštinski.
Nije vjernik onaj ko ne vjeruje u ono što je prenio, ko se ne pokori njegovim naredbama, bez obzira radilo se o djelima srca ili vanjskim djelima u praksi.“1
Na ogromnu žalost, kod velikog broja bosansko-hercegovačkih muslimana ne postoji ovaj uslov vezan za ispravnost la ilahe illellah, jer su mnoge novotarije ušle u njihove obrede, čime su se suprotstavili drugom uslovu ispravnosti ibadeta, a on je slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i podudarnost obavljanja ibadeta u skladu sa njegovom praksom, tj. sunnetom.
Ono što je tužno jeste stanje muslimana u Bosni i Hercegovini kada je u pitanju velika privrženost novotarijama i zapostavljanje sunneta, do te mjere da se novotarija smatra sunnetom, a sunnet novotarijom.
Njihov argument je, kako kažu, tradicija očeva i djedova i njihovih predaka i pored činjenice da su njihovi očevi i djedovi živjeli u komunističkom režimu koji se svim sredstvima borio protiv vjere, želeći da je zbriše sa lica zemlje.
Kažu da svoje ibadete izvršavaju po hanefijskom mezhebu, iako je Ebu Hanife, kao i njegov mezheb, čist od takvih novotarija koje oni praktikuju.
Mnogi ibadeti koji se praktikuju kod nas nemaju osnove u islamu niti u hanefijskom mezhebu, poput izlazaka na dovišta, na turbeta, obilježavanje određenih noći i slično.
Namaz kakvog klanjaju bosansko-hercegovački muslimani, od početnog tekbira do selama je ispravan, dok je ono što se čini prije ili poslije namaza, protkano određenim novotarijama vezanim za zikr, što se opet razlikuje shodno mjestu ili džamiji.
Način na koji se obavljaju spomenuti zikrovi nije prenesen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ih je na takav način praktikovao iko od ashaba, što jasno ukazuje na neispravnost istog.
Dr. Safet Kuduzović napisao je djelo pod nazivom Poslanikov namaz od abdesta do zikra, koje je, što se tiče bosanskog jezika, jedno od najboljih na ovu temu, pojašnjavajući u njemu kako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavljao namaz i kako je činio zikr nakon njega.
U njemu je autor prilikom pisanja spomenutog djela koristio metodologiju hadiskih stručnjaka prilikom izlaganja pitanja vezanih za tematiku.
Zato, savjetujem sve one koji razumiju bosanski jezik da pročitaju ovu knjigu i da se njome okoriste, kako bi mogli u praksi primijeniti Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: „Klanjajte onako kako ste vidjeli mene da klanjam.“2
Propis davanja prednosti novotarijama, običajima i tradiciji nad praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
Nije dozvoljeno dati prednost novotarijama, običajima i tradiciji nad praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer na takav način ne primjenjujemo značenje la ilahe illellah u praksi, niti će takva djela biti primljena.
Značenja la ilahe illellah nemoguće je ostvariti niti primijeniti bez potpune pokornosti i predanosti Allahu i Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah kaže:
Onaj ko se sasvim preda Allahu, a uz to čini dobra djela, uhvatio se za najčvršću vezu.3
A najčvršća veza su riječi la ilahe illellah. Zato Allaha treba obožavati onako kako je propisao, onako kako to islam nalaže, i samo takav islam kod Allaha će biti primljen.
Uzvišeni Allah kaže:
A onaj koji želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena, i on će na Onome svijetu nastradati.4
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je pojasnio kakva je vjera islam i njegove principe, i zato nema ispravnog islama, osim ako se njemu ne pokori, niti ima ispravnog ibadeta, osim ukoliko ne bude praktikovan na način kako je to činio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
„Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je od Allaha prenio i naredbe i zabrane, dostavio je ono što je dozvoljeno i ono što je zabranjeno. Pa je zbog toga dozvoljeno samo ono što je on dozvolio, a zabranjeno je samo ono što je on zabranio, i vjera je samo ono što je on propisao.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je jedina veza između Allaha i Njegovih robova, kada je u pitanju dostavljanje naredbi i zabrana, obećanja i prijetnji, halala i harama, kao i svega drugog što je Allah kazao.“5
Upravo zbog toga, slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedan je šartova ispravnosti la ilahe illellah, i jedan od osnova islama i islamskih temelja i jedan od najvećih šerijatskih principa i nešto što je u šerijatu nužno poznato.
Pokornost i slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ogleda se i u vjerovanju i u riječima i u djelima (postupcima) i u onome što je Poslanik ostavio. Sve to treba da bude u skladu sa njegovom praksom i na način kako je to on obavljao.
Uzvišeni Allah kaže:
Ono što vam Poslanik da, to uzmite, a ono što vam zabrani ostavite.6
Tumačeći ovaj ajet, Ibn Kesir veli: „Što god vam naredi to prakticirajte, a sve ono što vam zabranjuje klonite se toga, jer, on, doista, naređuje samo dobro, a zabranjuje samo zlo.“7
Onome ko bude postupao suprotno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, to mu kod Allaha neće biti primljeno, a također i šehadet muhammedun resulullah, mu je nepotpun.
