Četvrti uslov: El-Ihlas (iskrenost)
Iskrenost je (izdvajanje) činjenje djela samo radi onoga ko se obožava, bez bilo kakvih primjesa širka i pretvaranja.
Izgovaranje riječi la ilahe illellah mora biti zasnovano na iskrenosti. Suština iskrenosti je da ibadet bude samo radi Allaha.
Izraz el-ihlas je od halesa, a halis je onaj od koga su otklonjene određene primjese.
Uzvišeni Allah kaže:
Reci: „Meni se naređuje da obožavam samo Allaha iskreno Mu ispovijedajući vjeru.“
Također, Uzvišeni Allah u hadisi-kudsijju kaže: „Ja nisam potreban pridruživanja. Ko uradi neko djelo i u njemu Mi drugog pridruži, napustiću i njega i njegovo pridruživanje.“
Mnogobrojni su dokazi koji ukazuju na ovaj uslov i svi oni govore da čovjek neće imati koristi od ovih riječi, i od onoga što radi shodno tim riječima, ukoliko ih ne izgovori iskreno, kao što kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Ko kaže iskreno la ilahe illellah...“
U drugom hadisu veli: „Allah će spriječiti ulazak u Vatru onome ko iskreno u ime Allaha kaže la ilahe illellah.“
Ibn Redžeb veli: „Iz ovog značenja i pojašnjenja vidimo da iz čovjekovih riječi la ilahe illellah proizlazi da on nikoga drugog ne smatra bogom osim Allaha.
Bog je onaj kome se pokorava i prema kome se ne iskazuje nepokornost, a sve to treba biti protkano izražavanjem poštovanja prema Njemu, ljubavlju, strahom, nadom, oslanjanjem na Njega i upućivanjem molbi (dova) samo Njemu.
Sve spomenuto nije ispravno ispoljavati nikome mimo Allahu.
Onaj ko Njemu pripiše druga kada je riječ o ovim božanskim posebnostima, njegov izgovor kelimei-šehadeta nije iskren, njegovo vjerovanje u jednoću Allaha je nepotpuno i pri sebi ima jedan vid robovanja stvorenjima, srazmjerno nepotpunosti ove iskrenosti.“
Potvrda istinitosti (sidk) riječi kelimei-šehadeta i iskrenost u njima (ihlas) dva su segmenta koja su u šerijatu nerazdvojna. Svaka iskrenost mora biti popraćena potvrdom istinitosti, i svaka potvrda istinitosti mora biti popraćena iskrenošću.