Šefa’at za velike griješnike
Ovdje se misli na muslimane koji su činili velike grijehe, koji su zbog tih grijeha ušli u Vatru. Za njih će se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a i drugi kojima Allah bude dozvolio, zagovarati kako bi izašli iz Vatre i ušli u Džennet.
Dokaz za ovu vrstu šefa’ata je hadis koji se bilježi u dva Sahiha od Ma’beda b. Hilala Anezija (da je kazivao): “Nekoliko nas iz Basre sakupili smo se i otišli do Enesa b. Malika, a sa sobom smo poveli Sabita Bunanija da ga u naše ime upita za hadis o zauzimanju (šefa’atu).
Zatekli smo ga u njegovoj kući dok je klanjao duha-namaz. Zatražili smo dopuštenje da uđemo, pa nam je to dozvolio.
(Kada smo ušli), on je sjedio na svojoj prostirci. ‘Nemoj ga pitati ništa’ – rekosmo tada Sabitu – ‘prije nego što ga upitaš za hadis o zauzimanju!’ ‘Ebu Hamza,’ – reče on – ‘ova tvoja braća iz Basre došla su da te upitaju za hadis o zauzimanju.’
Tada Enes poče pripovijedati: ‘Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, nam je kazivao: ‘Kada nastupi Sudnji dan, ljudi će se uskomešati i izmiješati, pa će doći Ademu i reći mu: ‘Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara!’ ‘Nisam vam ja za to,’ – odgovorit će im on – ‘nego otiđite vi Ibrahimu, on je miljenik Milostivog.’
Oni će onda otići Ibrahimu, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Musau, on je Allahov sugovornik.’
Potom će oni otići Musau, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Isau, on je duh od Njega (tj. dušu mu je udahnuo), i Njegova riječ.’
Oni će potom otići Isau, ali će i on reći: ‘Nisam vam ja za to, nego otiđite vi Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem.’
Potom će oni doći meni, pa ću ja reći: ‘Ja sam za to (ovlašten)!’ Onda ću zatražiti dopuštenje kod svoga Gospodara, pa će mi ono biti dato, i On će me nadahnuti pohvalama kojima ću Mu, iako ih sada ne znam, zahvaljivati.
Iskazaću Mu te pohvale i pasti Mu na sedždu, pa će mi biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedno zrno ječma!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Onda ću se ponovo vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana makar koliko jedan trun (ili zrno gomšice)!’, pa ću ja otići i uraditi tako.
Vratiću se i po treći put, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, pa će mi opet biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’ ‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘moj ummet, moj ummet!’
Tada će mi biti rečeno: ‘Idi i iz Vatre izvedi one koji u svojim srcima imaju imana manje i od jednog zrna gorušice.’, pa ću ja otići i uraditi tako.”
Kada smo izišli iz Enesove kuće, rekoh nekima iz naše skupine: ‘Kada bismo svratili do Hasana, koji se skriva u kući Ebu Halife, da mu ispričamo ono što nam je kazao Enes b. Malik.’
Tako smo otišli do njega i nazvali mu selam, pa nam je on dopustio da uđemo. ‘Ebu Seide,’ – rekosmo mu – ‘došli smo ti od tvoga brata (po vjeri) Enesa b. Malika.
Mi prije o zauzimanju nismo čuli ništa slično onome što smo danas čuli od njega.’ ‘Nastavite!’ – reče nam on, te mu ispričasmo cijeli hadis.
Kad smo došli do ovog mjesta, on nam opet reče: ‘Nastavite!’ ‘On nam nije dalje pričao.’ – odgovorismo mi.
Tada Hasan reče: ‘On je to meni pričao dok je bio mlađi, prije dvadeset godina, samo ne znam da li je to on poslije zaboravio, ili vam nije htio ispričati, kako se ne biste na to oslonili.’
‘Pa ispričaj nam ti, Ebu Seide!’ – rekosmo mi. Na to se on nasmija i reče: ‘Čovjek je stvoren kao brzac! Ja sam vam to spomenuo samo zato što vam to želim ispričati.
On je i meni ispričao isto što i vama, pa je onda nastavio: ‘Zatim ću se (Muhamed) i po četvrti put vratiti, iskazujući Mu pohvale, i pasti Mu na sedždu, “pa će mi (i po četvrti put) biti rečeno: ‘Muhammede! Podigni glavu i reci – čuće se, zatraži – daće ti se, zauzimaj se – biće ti prihvaćeno zauzimanje!’
‘Gospodaru,’ – reći ću ja – ‘dopusti mi da se zauzmem za svakog ko je rekao: la ilahe illellah (nema istinskog božanstva osim Allaha)!‘
‘Tako mi Moje moći, uzvišenosti, veličanstvenosti i veličine, sigurno ću izvesti iz Vatre svakog onog koji je rekao: la ilahe illallah (nema istinskog božanstva osim Allaha)!’ – reći će On.”[1]
U Muslimovoj verziji stoji: „Zatim ću se po četvrti put vratiti svome Gospodaru, pa ću ga pohvaliti i na sedždu Mu pasti.
Tada će mi se kazati: ‘O Muhammede, glavu podigni, govori – tvoje riječi će se slušati, traži – biće ti udovoljeno, zagovaraj se – biće ti zagovaranje primljeno.’
Ja ću tada reći: ‘Dozvoli mi da se zauzmem za one koji kažu: la ilahe illellah.’
Biće rečeno: ‘To nije tvoje, tako mi Moje moći, uzvišenosti, veličanstvenosti i veličine, sigurno ću izvesti iz Vatre svakog onog koji je rekao: la ilahe illellah.’“[2]
Buhari prenosi od Imrana b. Husajna, radijallahu anhuma, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Muhammedovim, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimanjem ljudi će izići iz Vatre i ući u Džennet. Zvaće ih Džehennemlijama.”[3]
U nekim Sunenima i Musnedima bilježi se predaja od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Moj šefa’at je za velike griješnike iz moga ummeta.“[4]
Zbog spomenutih, a i drugih hadisa o šefa’atu, učenjaci ehli-sunneta, ashabi i tabi’ini, i ostali imami, složni su da postoji ova vrsta šefa’ata i nju su negirali samo novotari[5] poput haridžija i muatezila.
Ovaj šefa’at nije specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nego se odnosi i na druge Allahove robove, ali Poslanik i po pitanju njega ima prednost.
Niko neće imati ni sličan šefa’at kao što će ga imati Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
On će se zauzimati i zagovarati za stvorenja čiji broj zna samo Uzvišeni Allah[6] na što ukazuju hadisi koje smo ranije spomenuli.
Da li ovaj šefa’at obuhvata i one koji su zaslužili Vatru kako ne bi u nju ušli?
Ukoliko sagledamo hadise koji govore o šefa’atu za velike griješnike, možemo uočiti da se oni dijele na dvije vrste: Ima hadisa koji ukazuju samo na šefa’at za griješnike koji uđu u Vatru, a ima onih koji su opće prirode i ukazuju na šefa’at za velike griješnike, bez bilo kakvog preciziranja, poput prethodnog hadisa: „Moj šefa’at je za velike griješnike iz moga ummeta.“
Oni koji smatraju da postoji šefa’at za one koji zaslužuju vatru, kako ne bi u nju ušli, dokazuju to općim hadisima. Među učenjacima koji potvrđuju postojanje ove vrste šefa’ata su i imam Nevevi[7], Ibn Tejmijje[8], Ibn Hadžer[9], i šejh Muhammed Sefarini.[10]
Jedan od onih koji se nije izjasnio po ovom pitanju je i Ibnul-Kajjim koji veli: „Još uvijek nisam naišao na hadis koji govori o ovoj vrsti šefa’ata.“[11]
Mišljenje Ibnul-Kajjima u ovoj meseli je ispravnije, a Allah najbolje zna.
Bolje je ne tvrditi kategorički postojanje ove vrste šefa’ata, iz razloga što hadisi koji govore o tome nisu potvrđeni.
Mora se imati jasan dokaz kako bi se potvrdilo postojanje ove vrste šefa’ata, a hadisi o tome su nejasni jer su općeg karaktera.
Menhedž ehli-sunneta po pitanju muslimana koji su umrli a nisu se pokajali od velikih grijeha je da će biti u Allahovoj volji (taht mešiati Allah), tj. nekima će oprostiti a neke će u vatru uvesti, znači oni koji na Sudnjem danu ne uđu u vatru od velikih grješnika je zbog Allahove milosti a ne zbog šefa’ata Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Da li će Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, činiti šefa’at onima čija su dobra i loša djela izjednačena?
Neki učenjaci spominju da će se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zauzimati i za ovu skupinu ljudi kako bi ušli u Džennet.
Postojanje ove vrste potvrđuje Ibn Kesir u svojoj knjizi En-Nihaje[12] ali nije spomenuo dokaz. Također ga potvrđuje i Ibn Hadžer u Fethul-Bariju.[13]
Nakon što je spomenuo vrste šefa’ata, kazao je: „Nakon istraživanja, otkrio sam da postoji i drugi šefa’at, tj. zauzimanje za one čija su dobra i loša djela izjednačena.“
Zatim je kazao: „Dokaz tome je predaja koju bilježi Taberani od Ibn Abasa: „Oni koji su prednjačili u dobrim djelima ući će u Džennet bez polaganja računa, oni čija su djela podjednaka ući će u Džennet milošću Allahovom, a oni koji su se prema sebi ogriješili i stanovnici bedema ući će zauzimanjem Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“[14]
Međutim, Ibn Hadžer nije govorio o lancu prenosilaca ove mevkuf-predaje.
Ebu Bekr el-Hejsemi veli: „U njemu se nalaze oni koji su izmišljali hadise.“[15]
Dakle, na osnovu kazanog, zaključujemo da se radi o predaji na koju se ne može osloniti.
Što se tiče stanovnika bedema, odabrano mišljenje je da se radi o ljudima koji imaju isti broj dobrih i loših djela. Dobra djela će spriječiti da završe u Vatri, dok zbog loših neće moći u Džennet. U tom stanju oni će stajati na bedemima između Dženneta i Vatre određeni vremenski period, a potom će biti naređeno da se uvedu u Džennet.[16]
U suri El-E’araf o njima se kaže:
Između njih biće bedem, a na vrhovima ljudi koji će svakoga po obilježju njegovome poznati.[17]
Mimo hadisa koji spominje Ibn Hadžer, a o kojem je bilo govora, nema jasnog hadisa koji ovu vrstu šefa’ata potvrđuje Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i drugim zagovornicima, a Allah najbolje zna.
[1] Bilježi ga Buhari, br. 7510, i Muslim, br. 193.
[2] Bilježi ga Muslim, br. 193.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 6566.
[4] Bilježe ga Ebu Davud, br. 4741; Tirmizi, br. 2435; Ahmed, 3/312; Ibn Huzejme, u Tevhidu, 2/651; Ibn Ebi Asim u Sunnetu, 2/399; Adžuri u Šeri’atu, str. 338; Hakim u Mustedreku, 1/69; Bejheki u Itikadu, str. 202; Ebu Nuajm u Hiljetul-evlijau, 7/261; Ibn Hibban u Sahihu, 8/132; Sabuni u Akidetus-selefu, str. 238; Lalekai u djelu Usulu itikad ehlis-sunneti vel-džema’ah, 6/1101. Ibn Kesir kaže: „Sened mu je isprava po uslovima dva šejha, Tefsir Ibn Kesir, 1/488. Albani kaže: „Hadis je ispravan zbog raznih puteva.“ Pogledati: Ibn Ebi Asim, Es-Sunneh, 2/399, sa komentarom Albanija. Za više informacija o hadisu pogledati: Ebu Abdurrahman el-Vedai, Kitabuš-Šefa’ah, str. 8519.
[5] Pogledati: Lalekai, Šerhu Usuli itikad ehlis-sunneti vel-džema’ah, 6/1089; Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 1/148.
[6] Tefsir Ibn Kesir, 3/56; Hakemi, Mearidžul-kabur, 2/261; Omer el-Eškar, El-Kijametul-kubra, str. 190.
[7] Pogledati: Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 3/35, 38.
[8] Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 3/147.
[9] Pogledati: Fethul-Bari, 11/428.
[10] Pogledati: Levamiul-envaril-behijje, 2/211.
[11] Pogledati: Ibnul-Kajjim, Tehzibus-Sunen, 7/134.
[12] Pogledati: En-Nihajeh, 2/204.
[13] Pogledati: Fethul-Bari, 11/428.
[14] Bilježi ga Taberani u El-Kebiru, 11/189, a Ebu Bekr el-Hejsemi veli: „Bilježi ga Taberani u El-Kebiru i El-Evsatu u skraćenoj verziji, a u njemu se nalazi Musa b. Abdurrahman es-San’ani, koji je izmišljao hadise. Medžme’uz-zevaid, 10/378.“ U knjizi Mizanul-itidal, 4/211, imam Zehebi kaže: „Musa b. Abdurrahman es-Sekafi, Es-San’ani nije pouzdan. Ibn Hibban o njemu veli da je dedždžal (veliki lažov). On je izmislio na Džurejdža, i Ata’a da su prenijeli tefsir Ibn Abbasa.“ Ibn Adijj veli: „Njegovi hadisu su sporni.“
[15] Medžme’uz-zevaid, 10/378.
[16] Pogledati: Bejheki, El-Ba’su ven-nušur, str. 81-87; Tefsirul-Kurtubi, 7/211; Tefsiru Ibn Kesir, 2/217; Fethul-Bari, 12/428.
[17] El-E’araf, 46.
