Šefa’at za stanovnike Dženneta, kako bi im se podigli stepeni (položaji)

Dokaz za ovu vrstu šefa’ata, kao što spominje Ibn Kesir[1], jeste hadis koji se bilježi u dva Sahiha da je Ebu Musa el-Eš’ari kazao: „Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, okončao Bitku na Hunejnu, poslao je vojsku na čelu sa Ebu Amirom u Evtas. On je naišao na Durejda b. Simmu, pa je Durejd ubijen, a Allah je porazio njegove drugove.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je poslao mene sa Ebu Amirom, koji je pogođen u koljeno. Neki Džušemija pogodio ga je strijelom. Prišao sam mu i upitao ga: ‘Amidža, ko te je pogodio?’ ‘Eno,’ – reče on pokazujući Ebu Musau – ‘ono je krvnik koji me je pogodio!’

Uputio sam se prema njemu i sustigao ga, a on, kada me je ugledao, dao se u bijeg. Slijedio sam ga, govoreći: ‘Zar se ne stidiš!? Zar se nećeš suprotstaviti?’ On tada prestade bježati, te smo izmijenili po dva udarca sabljom, a onda sam ga ubio.

‘Allah je ubio tvoga protivnika (koji te je pogodio)!’ – kazao sam potom Ebu Amiru, a on reče: ‘Iščupaj ovu strijelu!’ Izvadio sam je, a iz rane je pocurila voda.

‘Bratiću moj,’ – reče mi on – ‘prenesi selam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i reci mu da zatraži oprost za mene!’ Ebu Amir je odredio mene za svoga nasljednika (u zapovjedništvu); nakon toga se još kratko zadržao (u životu), a onda je umro.

Ja sam se (potom) vratio, a onda otišao u Vjerovjesnikovu, sallallahu alejhi ve sellem, kuću. Ležao je na krevetu (napravljenom) od pijeska povrh koga se nalazila postelja; pijesak s kreveta već je bio ostavio trag na njegovim leđima i bokovima.

Obavijestio sam ga o onome što nam se dogodilo, kao i o onome što se dogodilo Ebu Amiru, i prenio mu njegove riječi: ‘Reci Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da zatraži oprost za mene!’

On je tada zatražio vodu i uzeo abdest, a zatim podigao ruke i rekao: ‘Gospodaru, oprosti Ubejdu Ebu Amiru!’

Vidio sam bjelinu njegovih pazuha dok je govorio: ‘Gospodaru moj, učini da on na Sudnjem danu bude iznad mnogih ljudi koje si stvorio!’ ‘Zamoli i za mene oprosta!’ – rekoh mu, a on reče: ‘Gospodaru moj, oprosti Abdullahu b. Kajsu grijehe i smjesti ga na Sudnjem danu na počasno mjesto!'”[2]

Od Ummu Seleme, radijallahu anha, se prenosi: „Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ušao je kod Ebu Seleme, nakon što je ovaj preminuo, pa mu je zatvorio oči i rekao: ‘Kad duša bude uzeta, nju slijedi pogled!’

Neki iz porodice umrlog su se uznemirili, pa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ne prizivajte na sebe ništa što nije dobro, jer meleki potvrđuju ono što vi govorite!’

Zatim prouči dovu: ‘Allahu moj, oprosti Ebu Selemi! Povećaj mu stepene među onima koji su na Pravome putu (u Džennetu), njega njegovim nasljednicima nadoknadi dobrim, oprosti i nama i njemu, o Gospodaru svih svjetova, učini mu kabur prostranim i daj mu svjetlo u njemu!”[3]

Postoji i stav da je ovaj šefa’at specifičan samo za Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem[4], a također postoji i stav da nije specifičan za njega, ali da će on imati prednost.[5]

[1] Pogledati: En-Nihajetu fil-fiteni vel-melahim, 2/206. Ovim hadisom dokazivao je i Ibnul-Kajjim, ali nije to kategorički tvrdio. Pogledati: Ibnul-Kajjim, Tehzibu Suneni Ebi Davud, djelo štampano sa Muhtesarom imama Munzirija i djelom Mealimus-sunen od Hattabija,  7/134.

[2] Bilježi ga Buhari, br. 4323, i Muslim, br. 2498.

[3] Bilježi ga Muslim, br. 920

[4] Ibn Tejmijje, Medžmu’ul-fetava, 14/399. Pogledati: Sefarini, Levamiul-envaril-behijjeh, 2/211.

[5] Pogledati: Hakemi, E’alamus-sunnetil-menšure, str. 116.