Šefa’at na Sudnjem danu

Šefa’at na Sudnjem danu je zauzimanje kod Allaha na Sudnjem danu s ciljem da se ostvari neka korist, ili ukloni neka šteta, ili oproste grijesi.[1]

Veliki broj raznovrsnih argumenata ukazuju na postojanje šefa’ata na Sudnjem danu. Kur’an, Sunnet i jednoglasan stav učenjaka ehli-sunneta ukazuju na njegovo postojanje i potvrđuju ga. U nastavku spominjemo te argumente:

Kur’anski argumenti

Izraz šefa’at sa svim svojim izvedenicama u Kur’anu se spominje dvadeset šest puta. Većina ajeta ove tematike ukazuju na šefa’at vezan za Sudnji dan, govore o njegovim uslovima kao i o tome da ga neće imati oni koji to nisu zaslužili i sl.

Kao primjer ajeta koji govore o tome da šefa’at neće biti ostvaren osim uz ispunjavanje određenih šartova, uslova, navodimo ajete iz sljedećih sura:

Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova!?[2]

I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.[3]

Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova.[4]

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.[5]

A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.[6]

Ajeti koji negiraju postojanje šefa’ata onima koji ga ne zaslužuju, tj. nevjernicima, a negiranja šefa’ata nevjernicima, ukazuje da će se njime okoristiti samo vjernici.

…osim Njega ni zaštitnika ni zagovornika neće imati.[7]

…kada nevjernici ni prisna prijatelja ni posrednika neće imati koji će uslišan biti.[8]

Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.[9]

Hadiski argumenti

U hadisima se na mnogo mjesta spominje šefa’at. Kur’an je pojasnio uslove i opća pravila vezana za šefa’at na Sudnjem danu, dok hadis pojašnjava njegove vrste, karakteristike, te ukazuje na zagovornika, kao i na one za koga se zagovaranje vrši.

Ibn Tejmijje veli: „Hadisi o šefa’atu su mnogobrojni i dosežu stepen mutevatira. Neki od njih se navode u dva Sahiha, dok se veći broj navodi u Sunenima i Musnedima.“[10]

Muhammed b. Ahmed es-Sefarini veli: „Poslanikovo zagovaranje preneseno je u mnogobrojnim predajama koje dosežu stepen mutevatira u značenju.“[11]

O postojanju zagovaranja drugih, mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Muhammed b. Ahmed es-Sefarini kaže: „Obaveza je vjerovati da će biti i drugih, mimo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji će činiti šefa’at, jer na to ukazuju razne predaje.“[12]

U nastavku ćemo spomenuti neke hadise koje govore o šefa’atu.

U dva Sahiha bilježi se predaja od Enesa da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Svaki vjerovjesnik imao je jednu dovu kojom je molio Allaha, pa mu je udovoljeno. Ja sam svoju dovu učinio šefa’atom za svoj ummet na Sudnjem danu.“[13]

Ibn Huzejme veli: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodio je svoju molbu kako bi je učinio šefa’atom za svoj ummet na Sudnjem danu.

To je učinio iz samilosti prema svojim sljedbenicima, pa neka Allah nagradi najboljom nagradom našeg Poslanika, i neka ga proživi na uzvišenom mjestu koje mu je obećao, kako bi se za ummet zauzimao.

Naš Gospodar ne krši obećanja i On će ispuniti molbu Poslanikovu koju je ostavio da je iskoristi kao zagovaranje sa svoj ummet na Sudnjem danu.“[14]

Muslim bilježi u Sahihu od Ebu Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu, prvi kome će se kabur otvoriti, prvi zagovornik i prvi kome će zagovaranje biti dopušteno.“[15]

U dva Sahiha bilježi se dugi hadis od Ebu Seida el-Hudrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “…pa će Allah kazati: ‘Zauzimali su se i meleki i poslanici i vjernici.‘“[16]

Konsenzus islamskih učenjaka

Prva generacija muslimana i pripadnici ehli-sunneta složni su da će postojati šefa’at na Sudnjem danu, onako kako je opisan u kur’ansko-hadiskim tekstovima.

Njegovo postojanje potvrdili su i ashabi koji su prenijeli hadise o šefa’atu, a nakon njih tabi’ini i svi oni koji su ih slijedili do današnjih dana. Njega ili neke njegove vrste negirali su samo novotari.

Nekoliko učenjaka prenosi u svojim djelima jednoglasan stav uleme o postojanju šefa’ata, a u nastavku spomenućemo nekoliko citata.

Navodi se da su Ebu Hatim i Ebu Zur’ah kazali: „Doživjeli smo ulemu iz svih krajeva… i njihov stav je bio da je šefa’at istina.“[17]

Ebul-Hasan el-Eš’ari spominje temelje na kojima su se složili učenjaci, a između ostalog kazao je: „Složni su da se šefa’at Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosi i na velike griješnike iz njegovog ummeta, kao i na one koji su ušli u Vatru, i postali ugljenisani, da iz nje izađu.“[18]

Imam Nevevi prenosi da je Kadi Ijjad o šefa’atu kazao: „Učenjaci prvih i potonjih generacija i pripadnici ehli-sunneta složni su u tome da će postojati zauzimanje na Sudnjem danu.“[19]

Govoreći o šefa’atu, šejh Muhammed Sefarini veli: „Prve generacije, sljedbenici Istine bili su složni da postoji šefa’at. Kada su se pojavili novotari, to su negirali.“[20]

Ibn Tejmijje veli: „Poslanikovo zauzimanje za velike griješnike iz njegovog ummeta potvrdili su jednoglasnim stavom svi ashabi i tabi’ini, ostali njihovi sljedbenici, četiri imama i drugi. Mnogi novotari su osporili njegovo postojanje.“[21]

Imam Ebu Bekr el-Adžuri, u svome kapitalnom djelu Eš-Šeri’ah, jedno poglavlje je naslovio sa Obaveznost vjerovanja u šefa’at.

Nakon što je spomenuo nekoliko šerijatskih tekstova, koji potvrđuju istinitost šefa’ata, kazao je: „Neispravni su dokazi onih koji negiraju šefa’at. Teško njima ako se ne pokaju!“

Zatim je prenio svojim lancem prenosilaca da je Enes b. Malik kazao: „Onaj ko negira šefa’at, u njemu neće imati nikakva udjela.“[22]

[1] Pogledati: Šubuhatl-mubtedi’ah fi tevhidil-ibadeh, 2/971.

[2] El-Bekare, 255.

[3] El-Enbija, 28.

[4] Junus, 3.

[5] Taha, 109.

[6] En-Nedžm, 26.

[7] El-En’am, 51.

[8] El-Mu’min, 18.

[9] El-Muddessir, 48.

[10] Medžmu’ul-fetava, 1/314.

[11] Levamiul-envarl-behijje, Sefarini, 2/208.

[12] Prethodni izvor, 2/209, sa malim izmjenama.

[13] Bilježi ga Buhari, br. 6305, i Muslim, br. 199.

[14] Ibn Huzejme, Kitabut-tevhid, ve isbatu sifatir-rabbi, 2/622.

[15] Bilježi ga Muslim, br. 2278.

[16] Bilježi ga Buhari, br. 7439, i Muslim, br. 183, i ovo je njegova verzija.

[17] Akidu Ebi Hatim Muhammed b. Idris er-Razi, Ve Ebi Zur’ah Ubejdillah b. Abdilkerim er-Razi, str. 199. Sakupio Abdullah Mahmud b. Muhammed el-Haddad.

[18] Risale ehlis-sunneti vel-džema’ah, poznata pod nazivom Risaletu es-Sagr, str. 90. Valorizacija: Muhammed Sejjid Dželijend.

[19] Šerhn-Nevevi li Sahihi Muslim, 3/35.

[20] Levamiul-envaril-behijjeh, 2/208.

[21] Medžmu’ul-fetava, 1/148.

[22] Eš-Šeri’ah, str. 337. Također ga bilježi i Lalekai u djelu Šerhu usuli i’tikad ehlis-sunneh vel-džema’ah, 6/1110-1111, a spominje ga i Ibn Hadžer u djelu Fethul-bari, 11/426.