Šartovi (uslovi) ispravnosti šefa’ata

Ovdje se misli na uslove koji se moraju ispuniti da bi se moglo zauzimati na Sudnjem danu.

Sagledavajući vjerske tekstove koji govore o vrstama šefa’ata i njegovim koristima dolazimo do zaključka da postoje tri uslova koja se moraju ispuniti:

• Allahova dozvola (izn) zagovorniku da se zagovara.
• Allahovo zadovoljstvo (rida) onim za koga se zagovara
• Allah će biti zadovoljan asamo s pripadnicima tevhida (monoteizma), tj. s muslimanima.

Islamski učenjaci potvrdili su ove uslove i zabilježili ih u svojim knjigama.

Ibnul-Kajjim ove uslove nazvao je temeljima, rekavši: „Ova tri temelja… nema šefa’ata osim sa Njegovom dozvolom, neće biti dozvoljeno osim onome sa čijim je riječima i djelima zadovoljan, a neće biti zadovoljan riječima i djelima osim kada su u pitanju pripadnici čistog tevhida i sljedbenici poslanika.“[1]

Detaljno pojašnjenje ovih uslova

Prvi: Allahova dozvola zagovorniku da se zagovara

Da bi se neko zagovarao na Sudnjem danu, to mu mora biti dozvoljeno od Allaha, na šta ukazuju sljedeći ajeti:

Allah je – nema istinskog boga osim Njega – Živi i Vječni! Ne obuzima Ga ni drijemež ni san! Njegovo je ono što je na nebesima i ono što je na Zemlji! Ko se može pred Njim zauzimati za nekoga bez dopuštenja Njegova!?[2]

Niko se neće moći zauzimati ni za koga bez dopuštenja Njegova.[3]

Vi, osim Njega, ni zaštitnika ni posrednika nemate.[4]

Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti.[5]

Zato, kod Allaha se niko neće moći zauzimati osim ako On to ne dozvoli, jer na Sudnjem danu, samo će u Njegovoj vlasti, posjedu, biti šefa’at, kao što kaže:

Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!” Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.”[6]

Sva uprava pripada Allahu, jer On veli:

Reci: “O svemu odlučuje samo Allah!”[7]

Svome Poslaniku kazao je:

Od tebe to ne zavisi.[8]

Hakemi veli: „Ova dozvola odnosi se na zagovornika, na onoga za koga se zagovara i na vrijeme zagovaranja. Samo će se sa Njegovom dozvolom neko moći zagovarati, a isto tako potrebna je Njegova dozvola onome za koga se vrši zagovaranje.“[9]

Već smo ranije pojasnili ko su zagovornici koji će se zauzimati na Sudnjem danu, i da dozvola Allahova obuhvata meleke, vjerovjesnike, vjernike kojima Allah dozvoli. Također, zauzimaće se i post i Kur’an.

Mimo spomenutih, zauzimanje neće biti primljeno. Zbog toga Uzvišeni Allah kaže:

Toga dana će biti od koristi posredovanje samo onoga kome Milostivi dopusti i dozvoli da za nekoga govori.[10]

U tefsiru imama Begavija navodi se: „Ničije zagovaranje neće biti od koristi osim ako Uzvišeni Allah dozvoli da se za nekoga zagovara i ako bude njime zadovoljan. Ibn Abbas veli: ‘Tj. ko kaže la ilahe illellah, što ukazuje da neće biti zauzimanja za nevjernike.’“[11]

Drugi: Allahovo zadovoljstvo sa onim za koga se zagovara

Kao što je uslov da se dozvoli zagovorniku da zagovara, posreduje, tako je i uslov da Allah bude zadovoljan onim za koga se zagovara, jer dozvola zagovornicima nije opće prirode.

O zagovornicima Allah kaže:

 …i oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati.[12]

A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.[13]

Čak će i prvak svih šefadžija, naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se nalazi u već spomenutom hadisu zabilježenom u dva Sahiha od Enesa, kazati: “…pa ću ja zatražiti dopuštenje od svoga Gospodara (da Mu se obratim).

Kada Ga budem vidio, pašću Mu na sedždu. On će me tako ostaviti koliko bude htio, a onda reći: ‘Podigni svoju glavu i traži – daće ti se; reci – biće ti uslišano; zauzmi se – biće ti prihvaćeno!’

Tada ću ja podići svoju glavu i, zahvaljujući se svome Gospodaru onako kako me On bude podučio, zauzeti se, a On će mi odrediti granicu. Onda ću ih izvesti iz Vatre i uvesti u Džennet, pa se opet vratiti.”[14]

U dva Sahiha bilježi se da je Ebu Hurejrea, radijallahu anhu, rekao: “Nakon što je Allah objavio:

I opominji rodbinu svoju najbližu…[15],

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je ustao i rekao: ‘Skupino Kurejševića! Otkupite se, ništa vam ja kod Allaha neću moći koristiti! Sinovi Abdulmuttalibovi, ništa vam kod Allaha neću koristiti! Abbase, sine Abdulmuttalibov, ništa ti kod Allaha neću koristiti! Safijja, tetko Allahovog Poslanika, ništa ti kod Allaha neću koristiti! Fatima, kćeri Muhammedova, traži šta želiš od moga imetka, kod Allaha ti ništa neću moći koristiti!'”[16]

Zbog toga nije dozvoljeno oslanjati se na šefa’at bližnjih i drugih, nego onaj ko želi da dođe do šefa’ata treba da se okiti dobrim djelima kojima je Allah zadovoljan, kako bi stekao Njegovo zadovoljstvo.

Treći: Allah neće biti zadovoljan osim s pripadnicima čistog tevhida (monoteizma).

Na Sudnjem danu neće svi ljudi, vjernici i nevjernici imati pravo na šefa’at, nego je on određen samo za one koji su bili čisti monoteisti, jer Allah nije zadovoljan nevjerstvom, te je stoga nevjernicima odredio vječni boravak u Vatri.

Dokaz da će samo pravi monoteisti imati pravo na šefa’at, te da nevjernici u njemu neće imati udjela, jeste hadis koji bilježi Buhari od Ebu Hurejrea: Rečeno je: “Allahov Poslaniče, ko će biti na Sudnjem danu usrećen tvojim zauzimanjem?” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Ebu Hurejre, znao sam da me niko neće prije tebe upitati za ovu stvar, jer sam uočio tvoju želju (revnost) za hadisom. Na Sudnjem danu moje zauzimanje biće za onoga ko je iskreno od srca, ili iz dna duše, govorio: la ilahe illellah (nema istinskog boga osim Allaha).‘”[17]

U Muslimovom Sahihu bilježi se od Ebu Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Svaki vjerovjesnik imao je jednu dovu kojom je molio Allaha, pa mu je udovoljeno. Ja sam svoju dovu učinio šefa’atom za svoj ummet na Sudnjem danu. Pravo na šefa’at imaće svako ko umre a Allahu nije pripisivao druga.“[18]

Ibn Tejmijje, pojašnjavajući zbog čega će samo vjernici imati pravo na šefa’at, za razliku od raznih vrsta mušrika, kaže: „Šefa’at se dobija svjedočenjem istine, tj. riječi la ilahe illellah. On se ne dobija naklonošću (ibadetom) nekome pored Allaha, bilo da se radi o melekima, poslanicima ili dobrim ljudima.

Onaj ko se nakloni i doziva nekoga od spomenutih, hodočasti njihov kabur ili mjesto, njima se zavjetuje i zaklinje, te im žrtve prinosi kako bi se za njega zauzeli, to mu neće nimalo kod Allaha pomoći.

Tim postupkom samo će se još više udaljiti od šefa’ata, jer šefa’at će biti samo za čiste i prave vjernike monoteiste, koji iskreno vjeru ispovijedaju. A onaj ko se nakloni bilo kome mimo Allahu, postaje mušrik.

Ovaj govor i ibadet kojim mušrici žele doći do šefa’ata biće uzrokom da izgube pravo na njega.

Oni koji obožavaju meleke, vjerovjesnike i dobre ljude, kako bi se za njih zauzimali izgubiće pravo na šefa’at, jer su Allahu pripisali druga i pored Njega drugome ibadet činili. Oni će biti kažnjeni jer su počinili širk, a za šta nisu imali nikakve osnove.

Veliki broj zabludjelih ljudi smatra da će doći do šefa’ata putem ovih djela koja sadrže širk, ili su, pak, čisti širk, a tako su smatrali i prvi mušrici, te kršćani kao i oni koji su u zabludi, a muslimanima se smatraju, koji se pored Allaha drugima mole, hodočaste njihov kabur, njima se zavjetuju i zaklinju, misleći da će tako ostvariti njihov šefa’at.

Uzvišeni Allah kaže:

Reci: „Molite se onima koje, pored Njega, smatrate bogovima, ali vas oni neće moći nevolje osloboditi niti je izmijeniti.

Oni kojima se oni mole sami traže načina kako će se što više Gospodaru svome približiti, i nadaju se milosti Njegovoj i plaše se kazne Njegove. A kazne Gospodara tvoga svako se treba čuvati.“[19]^/[20]

Uzvišeni Allah veoma jasno naglašava da nevjernici neće imati koristi od zauzimanja na Sudnjem danu:

Njima posredovanje posrednika neće biti od koristi.[21]

I to je kazao nakon ajeta:

“Šta vas je  u Sekar dovelo?”  “Nismo” – reći će – “bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili,  i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.”[22]

Prenoseći riječi mušrika, kaže:

…pa nemamo ni zagovornika, ni prisna prijatelja.[23]

Zato njima ni rodbinske veze ni zauzimanje neće biti od koristi, ukoliko umru kao nevjernici, bez obzira koliki stepen imao onaj ko se zauzima.

Ovdje treba napomenuti da će se poslanici i vjerovjesnici zagovarati samo za one koji su umrli kao muslimani od svog ummeta, osim što će se naš Poslanik zagovarati za sve narode da bi počelo suđenje.

[1] Medaridžus-salikin, 1/341.

[2] El-Bekare, 255.

[3] Junus, 3.

[4] Es-Sedžde, 4.

[5] Sebe’, 23.

[6] Ez-Zumer, 43-44.

[7] Ali Imran, 154.

[8] Ali Imran, 128.

[9] Hakemi, Mearidžul-kabul, 2/250.

[10] Taha, 109.

[11] Tefsir Begavi, 3/232.

[12] El-Enbija, 28.

[13] En-Nedžm, 26.

[14] Bilježi  ga Buhari, br. 6565, i Muslim, br. 193.

[15] Eš-Šuara, 214.

[16] Bilježi ga Buhari, br. 4771, i Muslim, br. 206.

[17] Bilježi ga Buhari, br. 99.

[18] Bilježi ga Muslim, br. 199.

[19] El-Isra, 56-57.

[20] Medžmu’ul-fetava, 14/412-413,

[21] El-Muddessir, 48.

[22] El-Muddessir, 42-47.

[23] Eš-Šuara, 100-101.