Propisi vezani za traženje šefa‘ata od Poslanikaﷺ

Da li je propisano tražiti šefa’at od Poslanika?
Kada je to dopušteno?
I kada je to zabranjeno?

U nastavku slijedi detaljan odgovor na ova pitanja:

Nije bilo ništa sporno u tome da se od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio živ među ashabima, traži zauzimanje u ovosvjetskim pitanjima, tj. pitanjima vezanim za dunjalučke potrebe. Ovo je već pojašnjeno ranije.

Što se tiče traženja od Poslanika da čini šefa’at na Sudnjem danu, što je i cilj ove teme, da bi se što detaljnije pojasnilo ovo pitanje, odgovor se može podijeliti u tri faze:

šefa’at za vrijeme njegova života,
šefa’at za vrijeme boravka u kaburu,
šefa’at na Sudnjem danu.

Prvo: Kada je u pitanju traženje šefa’ata za vrijeme njegovog života i u njegovoj prisutnosti, to je bilo dozvoljeno i dešavalo se.

Ova vrsta traženja šefa’ata ima status traženja od dobrih ljudi da za nas upute dove. Ashabi su tražili od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da za njih čini dovu i da se zauzima.[1]

Ibn Tejmijje prenosi jednoglasan stav po tom pitanju, kazavši: „Dova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo posredovanje imaju korist za vjernike i na ovome svijetu i kada je u pitanju vjera, i to po jednoglasnom stavu muslimana.“[2]

Predaja koja govori o Ukaši tome svjedoči,[3] međutim Poslanik je preselio i ovu vrstu šefa’ata je nemoguće više ostvariti.

Drugo: Što se tiče traženja šefa’ata od Poslanika nakon što je napustio ovaj svijet, to nije dozvoljeno, jer za takvo nešto ne postoji dokaz; šefa’at nije ništa drugo nego dova, a dova je ibadet, a znamo da se ibadeti zasnivaju na slijeđenju dokaza, a ne prohtjeva.

Ne postoji nijedan dokaz koji upućuje na dozvolu traženja šefa’ata od Poslanika dok je on u kaburu, takvo nešto se ne prenosi od ashaba da su radili i pored činjenice da su se oni najviše trudili u činjenju dobra, a isti je slučaj i sa generacijom nakon njih, te sa imamima mezheba.

Zato, prije Sudnjeg dana, nije dozvoljeno tražiti šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti kod njegovog kabura, niti daleko od njega.

Ibn Tejmijje veli: „Tražiti šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je preselio sa ovog svijeta i kod njegovog kabura nije propisano djelo ni kod jednog imama ove vjere, niti je to spominjao neko od četiri imama i njihovih starijih učenika. Ovo spominju samo neki potonji učenjaci…[4]

Da je traženje šefa’ata od njega kod njegovog kabura propisano djelo, sigurno bi za to znali ashabi i tabi’ini, praktikovali bi ga prije svih i spomenuli bi ga imami muslimana.

Kako je samo divno kazao Malik: „Stanje kasnijih generacija ovog ummeta neće se popraviti osim onim što je popravilo stanje prvih generacija.“[5]^/[6]

Imajući u vidu da nije dozvoljeno tražiti šefa’at od Poslanika, nakon što je preselio sa ovoga svijeta, onda nije dozvoljeno tražiti ga ni od drugih vjerovjesnika i dobrih ljudi nakon njihove smrti, kao ni od meleka, jer oni nisu u mogućnosti da se odazovu.

Ibn Tejmijje veli: „Znaj da nije ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon svoje smrti, a ni ostali vjerovjesnici, propisali svojim narodima da dozivaju meleke, vjerovjesnike i dobre ljude, niti da od njih traže šefa’at, ni nakon smrti, a ni u njihovom odsustvu.

Niko nije govorio: ‘O meleki, zauzimajte se kod Allaha za mene, molite Allaha da nam pomogne, da nas opskrbi i uputi.’

Također, ni onima koji su umrli od vjerovjesnika i dobrih ljudi nisu govorili: ‘Allahov Poslaniče, moli Allaha za mene i traži od Njega da mi oprosti.’“[7]

Dalje je spomenuo nekoliko primjera koje praktikuju novotari kod kabura ili u njihovom odsustvu, a zatim je kazao: „Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ni vjerovjesnici prije njega, nisu ovakvo nešto propisali svojim narodima. I to je nešto što je nužno poznato u islamu, preneseno sigurnim predanjima i po jednoglasnom je stavu muslimana.

Čak ni kada su u pitanju sljedbenici Knjige, ne navodi se da je neki vjerovjesnik prenio nešto slično.

Niko od četiri imama i drugih nije takvo nešto praktikovao, niti je iko od njih spomenuo da je na hadždžu ili negdje drugo pohvalno se obraćati Poslaniku, kod njegovog kabura, te tražiti da se za nas zauzima i da dovi za ummet ili, pak, da mu se jada, iznoseći nedaće koje su zadesile ovaj ummet.“[8]

Jedan od dokaza koji ukazuje da nije propisano moliti Poslanika za šefa’at nakon što je preselio na Onaj svijet, i da je to nemoguće, jeste i činjenica da ashabi nisu takvo nešto praktikovali, kao što je to već pojašnjeno.

Kada ih je zadesila suša, nisu preko Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, molili da im Allah dadne kišu, nego su to tražili od živog čovjeka.

Traženje šefa’ata ima status traženja da neko za nas dovi, a to mora biti za vrijeme života i prisustva onoga od koga to tražimo.

Ibn Tejmijje veli: „Kada su Omer b. Hattab i Muavija b. Ebi Sufjan, kao i oni u prisustvu njihovom i tabi’ini, bili pogođeni sušom, tražili su da za kišu mole oni koji su među njima bili živi, poput El-Abbasa i Jezida el-Esveda i tom prilikom nisu se obraćali Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ni kod njegovog kabura, a ni na kojem drugom mjestu.

Oni su se obratili El-Abbasu i Jezidu, tražeći od njih da upute dovu Allahu, a salavat su donosili na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prilikom svojih dova.“[9]

Treće: Kada je u pitanju traženje šefa’ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kad nas Allah proživi na Sudnjem danu, to je ispravno, dozvoljeno je i to će se i desiti, što potvrđuju mnogobrojni hadisi.

Od vrsta šefa’ata Poslanika je i najveći šefa’at[10], tj. da će ljudi tražiti od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako bi posredovao kod Allaha da se donese presuda i da Džennetlije uđu u Džennet.

Traženje šefa’ata od Poslanika na Sudnjem danu ima status kao i traženje šefa’ata dok je bio na ovome svijetu. Oni će na Sudnjem danu tražiti od njega da se zauzima kod Allaha, kao što su i na dunjaluku tražili da Allaha moli za kišu i dr.[11]

Zaključak

Bilo je dozvoljeno tražiti šefa’at od Poslanika dok je bio živ, što se i dešavalo, bez obzira da li on bio vezan za ovaj ili Onaj svijet, jer je život Poslanika bio na istom stepenu sa životom ashaba, to je bio dunjalučki život sa istim osobinama.
Dozvoljeno je na Sudnjem danu tražiti šefa’at od Poslanika, to će se i desiti, i tada će život ljudi i Poslanika biti na istom stepenu, tj. život sa istim osobinama.
Nije dozvoljeno tražiti šefa’at od Poslanika dok su ljudi živi, a Poslanik mrtav, jer život i smrt nisu na istom stepenu, niti imaju iste osobine.

A ako neko kaže da je Poslanik živ u kaburu, onda je sigurno da život u berzehu nije isti kao dunjalučki život, nisu na istom stepenu niti imaju iste osobine.

Što se tiče stanja nakon Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, preseljenja, treba znati da se šefa’at ne traži osim od Allaha, kao npr. da se kaže: Allahu moj, podari mi da se Poslanik za mene zauzima, ili: Allahu, učini me od onih za koje će se zagovarati Tvoj Vjerovjesnik, ili: Allahu moj, nemoj spriječiti da se on za mene zauzima, i sl.

Traženje šefa’ata je molba, jer se moli za zagovaranje, a molba je zapravo dova, i vidimo da se u ovim primjerima uvijek obraćamo Allahu, jer dova je ibadet, a ibadet se čini samo Allahu i nikome drugom.

Ako bismo se obraćali Poslaniku (tražeći šefa’at od njega), prvo, Poslanik nas ne bi čuo, a i ako bi nas čuo, ne bi od toga bilo nikakve koristi, jer Allah kaže:

Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a i da čuju, ne bi vam se odazvali, na

Iz velike želje za šefa’atom, muslimani prvih generacija molili su Allaha da dozvoli Poslaniku da se za njih zauzima.

Kadi Ijjad veli: „Poznato je na osnovu predaja da su muslimani prvih generacija tražili od Allaha da dozvoli Poslaniku da se za njih zauzima i poznata je njihova želja za tim.“ Zatim je kazao: „Ne treba se obazirati na govor onih koji tvrde da je pokuđeno tražiti od Allaha da dozvoli Poslaniku kako bi se za nas zauzimao, iz razloga što se šefa’at traži samo za griješnike.[12]“[13]

Ono što je važno spomenuti ovom prilikom jeste da onaj ko želi steći šefa’at na Sudnjem danu, ne treba da se ograniči samo na traženje istog od Allaha, nego treba da čini djela i uzroke koji vode do njega, a Allah najbolje zna.

[1] Ibn Tejmijje, Er-Reddu alel-Bekri, str. 328; Medžmu’ul-fetava, 1/147,143.

[2] Medžmu’ul-fetava, 1/148.

[3] Bilježi ga Buhari, br. 6541, i Muslim, br. 220.

[4] Među knjigama koje su sakupile mišljenja ovih potonjih učenja je i knjiga: Ševahidul-hakk fil-istigaseti bi sejjidil-halk, Jusuf b. Ismail Nebhani. Odgovor njemu je napisao Mahmud Šukri Alusi u knjizi Gajetul-emani, fir-reddi alen-Nebhani.

[5] Pogledati: El-Kadi Ijjad, Eš-Šifa, 2/88.

[6] Medžmu’ul-fetava, 1/241.

[7] Medžmu’ul-fetava, 1/160-161.

[8] Prethodni izvor, 1/160-161.

[9] Prethodni izvor, 1/318. 319.

[10] Pogledati vrste šefa’ata poslanika.

[11] Ibn Tejmijje, Iktidaus-siratil-mustekim, 2/783.

[12] Ovo je šubha sekte muatezila.

[13] Pogledati: Tefsirul-Kurtubi, 10/310; Šerhun-nevevi li Sahihi Muslim, 3/36.