Vjerovanje Bošnjaka
Šefaat

Propis traženje dove od odsutne osobe, živ bio ili mrtav

Primjer: Ukoliko čovjek koji se topi u moru doziva svog živog šejha koji se nalazi na drugom mjestu daleko od njega, ili doziva umrloga, smatrajući ga evlijom, i tom prilikom kaže: „O Bedevi, o Dusuki, o Husejn, o ti i sl, moli Allaha da me spasi.“

Propis traženje dove od odsutne osobe

Ovaj oblik dove je veliki širk, po jednoglasnom stavu učenjaka, jer u sebi sadrži nekoliko osnova širka:

  1. Onaj koji se topi smatra i vjeruje da ga njegov šejh čuje, jer zašto bi ga inače dozivao na takvoj udaljenosti, ako ne čuje? Zbog toga, on na ovaj način pripisuje svom šejhu osobinu sluha koja je svojstvena samo Allahu, tj. poredi onoga koga doziva sa Allahom u svojstvima, što je veliki širk u polju Allahovih atributa.
  2. Onaj koji doziva šejha smatra da njegov šejh zna stanje u kome se nalazi i zna da se on guši u moru, pa zbog toga što zna, vjeruje da će njegov šejh moliti Allaha da ga spasi. Dakle, pripisuje svom šejhu poznavanje gajba (ono što je nevidljivo), što je vid velikog širka u polju tevhid-rububijjeta.
  3. Onaj ko doziva šejha uvjeren je da njegov šejh ima moć da djeluje i upravlja, što je vid velikog širka u polju tevhid-rububijjeta (vjerovanja da samo Allah stvara i upravlja).
  4. Na ovaj način se dova upućuje nekome mimo Allahu, jer on moli svoga šejha da se obrati Allahu (ne naređuje mu), a dova se dijeli na dovu ibadeta i dovu traženja (taleb). Upućivanje dove nekome mimo Allahu je širk po jednoglasnom stavu učenjaka, što je vid velikog širka u polju tevhid-uluhijjeta.
  5. Ovaj koji doziva šejha ne obraća se Allahu direktno, nego to čini preko posrednika, što je bila i praksa predislamskih Arapa, koje je Allah nazvao mušricima.
  6. Na ovaj način se Allah poredi sa dunjalučkim vladarima koji ne otklanjaju nedaće i ne ispunjavaju potrebe ljudi, ni onda kada se njegovi podanici nalaze u teškim situacijama, osim ako se ne zamole putem posrednika.

Sva ova uvjerenja su oblik velikog širka, koji izvodi iz islama na što upućuju kur’anski dokazi, a širk je i po jednoglasnom stavu muslimana.

Uzvišeni Allah kaže:

…i, pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi uistinu, nevjernik.[1]

Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a i da čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali.[2]

Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im ibadet činili.[3]

A oni kojima se, pored Njega, molite i dozivate ih, ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a i da čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali (širk činili). I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna.[4]

Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!” Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.“[5]

A što se tiče jednoglasnog stava muslimana da je ovo širk, uvaženi šejh Bekr Ebu Zejd veli: „Situacija kada živa osoba koja je daleko od kabura umrle osobe upućuje njoj molbu da se Allahu moli za nju, predstavlja vid velikog širka, oko čega nema spora među muslimanima.

To ima status kao i govor kršćana vezan za Merjem i njenog sina kada upućuju njima molbe, sa tvrdnjom da njih dvoje znaju šta robovi rade.“[6]

Šejh Abdullatif b. Abdurrahman b. Hasan Alu Šejh veli: „Poznate su riječi kršćana: ‘O majko Isusova (Isaova), zagovaraj se (čini šefa’at) za nas kod Boga.’ To je poziv i dozivanje. Ako se glasno ispolji, onda je to dova i ibadet, po jednoglasnom stavu muslimana. Kada bi se samo radilo o njenom zagovaranju, i tada bi dozvola ove vrste bila vid neznanja i zablude.“[7] 

Zatim veli: „Već smo kazali da je vid širka, po jednoglasnom stavu, kada kršćani kažu: ‘O majko Isusova (Isaova), zagovaraj se (čini šefa’at) za nas kod Boga.’“[8]

Kada je u pitanju ovaj propis, niko ko poznaje islamsko vjerovanje ne može ga poreći niti mu se suprotstaviti.

Muhammed b. Ismail ed-Dehlevi kaže: „Čak i da nisu počinili širk tražeći ispunjavanje potreba, ipak su ga počinili zbog samog dozivanja, jer misle da oni čuju njihov poziv izdaleka kao što ga čuju izbliza.“[9]

Slično ovome kazao je i šejh Bešir Sehsevani el-Hanefi i drugi hanefijski učenjaci kao što od njih prenosi dr. Šemsuddin el-Agfani u knjizi: Džuhudu ulemail-hanefijjeh fi ibtali akaidil-kuburijjeh.

Ibn Abdil-hadi kaže: „Nema niko od ljudi, niti od stvorenja da čuje glasove svih robova. Ko ovo tvrdi za ljude, njegov govor je kao i govor kršćana koji kažu da je Mesih Bog, da zna šta čine robovi, da čuje njihove glasove i da se odaziva njihovim molbama. 

Uzvišeni Allah veli:

Nevjernici su oni koji govore: “Bog je – Mesih, sin Merjemin!” A Mesih je govorio: “O sinovi Israilovi, klanjajte se Allahu, i mome i vašem Gospodaru!“ Ko drugog Allahu smatra ravnim, Allah će mu ulazak u Džennet zabraniti i boravište njegovo će Džehennem biti; a nevjernicima neće niko pomoći.

Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.

Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah prašta i samilostan je. Mesih, sin Merjemin, samo je poslanik – i prije njega su dolazili i odlazili poslanici – a majka njegova je uvijek istinu govorila; i oboje su hranu jeli.

Pogledaj kako Mi iznosimo jasne dokaze, i pogledaj, zatim, njih kako se odmeću. Reci: “Kako se možete, pored Allaha, klanjati onome koji vam nije u stanju  kakvu štetu učiniti, niti vam neku korist pribaviti, a Allah je taj koji sve čuje i zna?[10][11]

[1] Junus, 106.

[2] Stvoritelj, 14.

[3] El-Ahkaf, 5-6.

[4] Fatir, 13-14.

[5] Ez-Zumer, 43-44.

[6] Tashihud-du’a, str. 250.

[7] Misbahuz-zalam, str. 211.

[8] Prethodni izvor, str. 259.

[9] Risaletut-tevhid, str. 67.

[10] El-Maide, 72-76.

[11] Misbahuz-zalam, str. 254.

Vjerovanje Bošnjaka