Odgovor na hadis: “Iz vatre će izići ljudi koji nikada nisu učinili nikakvo dobro”

Ovaj hadis nema za cilj negiranje djela, nego se njime negira njihova potpunost, jer kako se za nekog može reći da nije uradio nikakvo dobro djelo, a kod sebe ima potvrdu (očitovanje šehadeta), uvjerenje (tasdik), te djelo srca po jednoglasnom stavu murdžija.

Zbog toga što oni nisu upotpunili djela i obaveze koje im islam naređuje, nego su djelimično zapostavili djela, on ih je (u hadisu) u potpunosti negirao, kao da ništa nisu uradili.

To je jedna od fraza kod Arapa koja se koristi kada se želi negodovati kada neki posao nije upotpunjen.

Na to ukazuju riječi jednog od najvećih alima jezika Ebu Ubejda el-Kasima b. Selama, koji kaže: „Ako bi neko upitao: ‘Kako je dozvoljeno kazati da neko nije vjernik, a iman kod njega još uvijek postoji?’ – kazat će se: ‘Govor kod nas Arapa koji se koristi i niko ga nije negirao ukazuje da se djelo može negirati onome ko ga čini, ako to djelo nije urađeno onako kako treba.

Zar nismo čuli kada neko kaže nekom za djelo koje je uradio da ga nije uradio.’ Ovdje se dakle negira kvalitet tog djela, a ne samo djelo, tj. takva osoba posjeduje ime radnika, ali to djelo nije upotpunjeno i urađeno na pravi način.“[1]

Ibn Abdilberr veli: „Ovo je poznato u jeziku Arapa, tj. da se izrekne cijeli izraz, a misli samo na dio. Arapi kažu: ‘Nije uradio nikad ništa.’, misleći na većinu.“[2]

Ibn Huzejme veli: „Od načina izražavanja Arapa da se negira ime nečega zbog nepotpunosti. Tako da hadis: ‘Nisu uradili nikakvo djelo.’, znači da ga nisu uradili kako treba i na pravi način, onako kako je naređeno.“[3]

U nastavku ću spomenuti nekoliko hadisa koji ukazuju na ovo značenje:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Vidio sam Džennet i htio sam dohvatiti jedan grozd, a da sam ga uzeo, i vi biste ga jeli dok postoji ovoga svijeta.

Prikazan mi je bio i Džehennem, i strašniji prizor do danas nisam nikad vidio.

Primijetio sam da su žene najveći dio njegovog stanovništva.“ ”Zašto, Allahov Poslaniče?“ – upitaše (ashabi).“ „Zbog njihova nevjerovanja.“

„Ne vjeruju u Allaha?“ – neko upita. „Niječu dobročinstvo muža i nezahvalne su na učinjenom dobročinstvu. Kad bi nekoj od njih uvijek činio dobro, i potom osjetila od tebe bilo kakvu (neprijatnost), rekla bi: ‘Nisam od tebe nikad ni vidjela nikakva dobra!’“[4]

Ovaj hadis jasno ukazuje da se ovim riječima misli na neupotpunjenost dobročinstva muža prema svojoj ženi onako kako ga žena razumije, tj. onako kako žena hoće, a ne da joj nikad nije uradio dobro djelo.

Prenosi se od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, da je Božiji Poslanik, alejhisselam, rekao: “Kada Džehennemlija, koji je najviše uživao na dunjaluku, bude izveden na Sudnji dan, biće samo na momenat stavljen u Džehennem i upitan: ‘Sine Ademov, jesi li ti ikad vidio kakvo dobro? Jesi li ikad kakvog užitka osjetio?’ ‘Ne, tako mi Allaha, Gospodaru!’

A i Džennetlija, koji je najviše patio na dunjaluku, kada bude izveden na Sudnji dan i bude na momenat stavljen u Džennet i upitan: ‘Sine Ademov, jesi li ti ikad vidio kakav jad? Jesi li ikad kakvu patnju iskusio?’ Reći će: ‘Ne, tako mi Allaha, Gospodaru! Nisam vidio nikakav jad, niti sam kakvu patnju iskusio.'”[5]

Dakle, negira se potpunost užitka i patnje, a ne da ih nikako nije bilo.

Ebu Se’id el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio 99 osoba, pa je upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog pobožnika (isposnika).

On ode do spomenutog pobožnika i kaza mu da je ubio 99 osoba, pa ga onda upita: ‘Ima li za mene oprosta kod Allaha, Uzvišenog?’ Na to mu pobožnik reče da za njega nema oprosta. Čovjek se na to podiže i ubi i pobožnika, te napuni stotinu ubijenih.

Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka, kome je on otišao i ispričao da je ubio 100 osoba, a zatim ga upitao: ‘Ima li za mene oprosta?’ Učenjak mu na to reče: ‘Svakako. Ko te sprečava da učiniš teubu!? Idi u tu i tu zemlju, u njoj žive ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u njihovom robovanju. I nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu, jer je ona pokvarena.’

Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali ga negdje na pola puta zadesi smrt. Oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne.

Meleci milosti rekoše: ‘On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim okrenut prema Allahu!’

Meleki kazne rekoše: ‘On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo!’

Tada melecima stiže drugi melek, u ljudskom liku, koga oni uzeše za sudiju da im presudi. Melek-sudija im reče: ‘Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.’ Meleki izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji kojoj je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti.’“[6]

U hadisu se negira da je ovaj čovjek uradio ikakvo dobro djelo, iako je teuba jedno od najboljih djela, a i ovaj odlazak u drugo mjesto sasvim sigurno je fizičko dobro djelo.

Međutim, pošto su mu loša dijela veća od dobrih, tj. nije upotpunio dobra djela, u hadisu se kazalo: ‘On nikada nije učinio ni jedno dobro djelo.’

Prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Jednom čovjeku, koji je bio prije vas, Allah je dao mnogo imetka. Kad mu je došla smrt, taj čovjek je rekao svojim sinovima: ‘Kakav sam vam ja otac bio?‘ ‘Najbolji otac.’ – odgovorili su oni, a on je potom rekao: ‘Ja nisam uradio nikakvo dobro djelo, pa kada umrem spalite moje tijelo, i prospite pepeo po olujnom vremenu.’

Allah ga je proživio pa ga upitao: ‘Šta te je podstaklo (na takvu oporuku)?’ ‘Strah od Tebe.’ – rekao je on, i (Allah) ga primi u svoju milost.“[7]

U drugoj verziji stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neki čovjek koji nikada nije uradio nijedno dobro djelo oporučio je da, kada umre, spale njegovo tijelo te da polovicu pepela prospu po kopnu, a drugu polovicu u more.

Tako mi Allaha, da mu je Allah to odredio, sigurno bi ga kaznio tako žestoko kako nije kaznio nikoga u svim svjetovima! Allah je naredio moru i kopnu da sakupe njegove ostatke, pa ga je onda upitao: ‘Zašto si to učinio?’ On je odgovorio: ‘Iz straha od Tebe, to Ti najbolje znaš.’, pa mu je Allah oprostio.”[8]

U hadisu se kaže da neki čovjek nije uradio nijedno dobro djelo, iako je bio najbolji otac, iz čega proizlazi da je radio dobro svojoj djeci, i da je iz straha prema Allahu učinio ono što je učinio, a strah od Allaha je od najboljih djela, pa je za sebe rekao: „Ja nisam uradio nikakvo dobro djelo, misleći da ih nije upotpunio.“

Dokaz da se i za one koji su činili djela kaže da nisu nikada ništa uradili je i hadis koji bilježe Ahmed i Nesai od Ebu Hurejrea da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neki čovjek nije uradio nikakvo dobro, ali je ljudima pozajmljivao imetak. Imao je radnika koji bi od ljudi naplaćivao dug i, kada bi ga poslao da naplati, kazao bi: ‘Uzmi ono što možeš, a ono što ne možeš, ostavi i oprosti, s nadom da će i Allah nama oprostiti.’

Kada je umro, Allah ga je upitao: ‘Jesi li uradio ikakvo dobro?’ On će reći: ‘Nisam, ali imao sam radnika koji bi od ljudi naplaćivao dug i kada bi ga poslao da naplati, kazao bi: ‘Uzmi ono što možeš, a ono što ne možeš, ostavi i oprosti, s nadom da će i Allah nama oprostiti.” Allah će tada reći: ‘Već sam ti oprostio.’“[9]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u ovom hadisu kazuje da ovaj čovjek nije uradio nikakvo dobro, a zatim je spomenuo da je ipak praštao dug onima koji ga nisu mogli vratiti i da je naređivao radniku da im oprosti, a to je svakako dobro djelo.

Ovi primjeri jasno ukazuju da su riječi: Nije uradio nikakvo dobro djelo! – fraza u arapskom jeziku s kojom se želi negirati potpunost djela, a ne da nikako ne postoji djelo.

Dakle, kada se kaže da neko nije uradio nikakvo djelo, ne znači da nije ništa od dobra uradio ili da nije klanjao ili zekat davao, nego da su mu loša djela prevladala.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Znate li ko je bankrot?” Odgovorili smo: “Bankrot među nama, Božiji Poslaniče, je onaj ko nema ni srebra ni zlata ni bilo kakve druge imovine.”

On onda reče: “Bankrot u mome ummetu je onaj ko dođe na Kijametski dan s namazom i postom i zekatom, ali je vrijeđao jednu osobu, i oštetio drugu, i bespravno jeo imetak treće, i nelegalno prolio krv četvrte, i udario petog.

Svakoj od tih osoba će biti dat dio njegovih dobrih djela. A ako ih nestane prije nego račun bude poravnati, njemu će biti dodijeljen dio njihovih grijeha, koji će biti na njega natovareni. Na kraju će biti bačen u Vatru.”[10]

Za ovakvog se kaže nije uradio nikakvo dobro.

Znači, nije ispravno shvatiti hadis bukvalno i smatrati da on govori o onima koji nisu izvršavali islamske obaveze, tj. da zaista nikakvo dobro u životu nisu uradili, a da će opet ući u Džennet.

Zaključak: Nikome nije dozvoljeno da smatra da će u Džennet ući bez namaza ili zekata, i da ne radi ono što mu islam naređuje, osim u posebnim situacijama, poput stanja pred Smak svijeta.

Ibn Tejmijje veli: „Nemoguće je da čovjek srcem vjeruje da je Allah propisao namaz, post, zekat i hadždž, a da svoj život provede bez ijedne sedžde, bez ispoštenog ramazana, bez zekata i bez hadždža.

To je nemoguće, takvo nešto može biti plod licemjerstva i otpadništva, a nikako ispravnog vjerovanja.

Zbog toga je Allah i opisao nevjernike kao ljude koji neće moći na Sudnjem danu učiniti sedždu:

Na Dan kada bude nepodnošljivo, kada se Potkoljenica otkrije i kada budu pozvani da licem na tlo padnu pa ne budu mogli, oborenih pogleda i sasvim poniženi biće nevjernici – a bili su pozivani da licem na tlo padaju dok su živi i zdravi bili.[11]“[12]

Prije nego što pojasnimo greške kod nekih muslimana Bosne i Hercegovine po pitanju šefa’ata, potrebno je pojasniti par pitanja koja će nam pomoći da lakše razumijemo greške vezane za pitanje šefa’ata.

[1] El-Iman, str. 41.

[2] El-Istizkar, 3/94.

[3] Et-Tevhid, 2/732.

[4] Bilježi ga Buhari, br. 1052, i Muslim, br. 907.

[5] Bilježi ga Muslim, br. 2807.

[6] Bilježi ga Muslim, br. 2766.

[7] Bilježi ga Buhari, br. 3478, i Muslim, br. 2757.

[8] Bilježi ga Buhari, br. 7506.

[9] Bilježi ga Nesai, br. 4694, i Ahmed, br. 8730, ispravnim ga smatra Hakim po Muslimovim uslovima, a sa njim se slaže i Zehebi.

[10] Bilježi ga Tirmizi, br. 2418, i ispravnim ga ocijenio.

[11] Kalem, 42-43.

[12] Medžmu’ul-fetava, 7/611.