Najveći šefa’at
1–Najveći šefa’at
Ovo je šefa’at koji je, mimo ostalih vjerovjesnika, specifičan samo za našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
To će biti nakon što ljudi budu tražili od Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa i Isaa da se zauzimaju kod Allaha da otpočne suđenje, da im se smiluje i spasi ih velike poteškoće i strahota Sudnjeg dana. Svi će oni odbijati da to učine, pa će se na kraju kod Allaha zauzimati Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Ovo je najveći i najveličanstveniji šefa’at i zbog toga se i zove eš-šefa’atul-uzma. On će obuhvatati sve ljude bez obzira da njihovu vjeru i uvjerenje.
To je šefa’at, koji se po većini učenjaka[1] naziva el-mekamul-mahmud ili uzvišeno mjesto koje je Allah Poslaniku obećao u ajetu:
Gospodar tvoj će ti na Onome svijetu hvale dostojno mjesto darovati.[2]
Dokaz za postojanje najvećeg šefa’ata je predaja koja se bilježi u dva Sahiha, a u kojoj stoji da je Ebu Hurejre kazao: „Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, doneseno je meso; dodali su mu plećku – a njemu se, inače, taj dio mesa jako sviđao – te on odgrize malo od toga mesa, a potom reče: ‘Ja ću biti prvak među ljudima na Sudnjem danu, a znate li zašto?
Allah će sakupiti sve ljude na jednom mjestu, tako da će ih moći vidjeti onaj koji gleda i doviknuti onaj koji zove.
Sunce će im se (jako) približiti da će ljudi doći u takvo stanje da neće moći podnijeti niti izdržati tugu, bol i patnju, te će neki ljudi reći: ‘Zar ne vidite u čemu ste i šta vas je snašlo!? Zar nećete pogledati nekoga ko bi se zauzeo za vas kod vašeg Gospodara?’
‘Vaš otac je Adem.’ – reći će neko od njih, pa će mu oni otići i reći: ‘Ademe, ti si otac čovječanstva; Allah te je stvorio Svojom rukom, udahnuo ti dušu i naredio melekima, pa su ti oni sedždu učinili. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo i šta nas je snašlo?’
Adem će odgovoriti: ‘Moj Gospodar se danas tako rasrdio kako se nikada nije rasrdio, niti će se ikad više rasrditi. On mi je, zaista, zabranio onu voćku, ali sam ja prekršio tu zabranu. Dosta mi je mojih briga. Idite nekom drugom! Idite Nuhu!’
Potom će oni doći Nuhu i reći: ‘O Nuhu, ti si prvi poslanik stanovnicima Zemlje, i Allah te je nazvao zahvalnim robom. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo i šta nas je snašlo!?’ ‘Moj Uzvišeni Gospodar se danas tako rasrdio kako se nikad nije rasrdio, niti će se ikad više rasrditi. Ja sam uputio dovu protiv svoga naroda. Dosta mi je mojih briga. Idite nekom drugom! Idite Ibrahimu!’ – reći će on.
Potom će oni doći Ibrahimu i reći: ‘O Ibrahime, ti si Allahov vjerovjesnik i Njegov prijatelj među stanovnicima Zemlje. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo!?’ ‘Moj Gospodar se danas tako rasrdio kako se nikad nije rasrdio, niti će se ikad više rasrditi. Ja sam izrekao tri neistine. (Ebu Hajjan ih je spomenuo u hadisu.) Dosta mi je moje brige. Idite nekom drugom! Idite Musau!’
Potom će oni doći Musau i reći: ‘O Musa, ti si Allahov poslanik. Allah te je odlikovao nad ostalim ljudima Svojom objavom i Svojim govorom. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo!?’ ‘Moj Gospodar se danas tako rasrdio kako se nikad nije rasrdio, niti će se ikad više rasrditi. Ja sam ubio čovjeka, a nije mi bilo naređeno da ga ubijem. Dosta mije mojih briga. Idite nekom drugom! Idite Isau!’ – reći će on.
Potom će oni doći Isau i reći: ‘O Isa, ti si Allahov poslanik i Njegova riječ (stvoren si riječju: Budi!), koju je On poslao Merjemi, i duh od Njega (tj. i dušu ti je udahnuo). Govorio si sa svijetom dok si bio dijete u bešici. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo!?’ ‘Moj Gospodar se danas tako rasrdio kako se nikad nije rasrdio, niti će se ikad više rasrditi.’ – reći će Isa, ne spominjući svoj grijeh, i dodati – ‘Dosta mi je mojih briga. Idite nekom drugom! idite Muhammedu!’
Potom će oni doći Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, i reći: ‘O Muhammede, ti si Allahov poslanik, pečat vjerovjesnicima. Allah ti je oprostio ono što si prije i poslije (zgriješio). Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u čemu smo!?’
‘Tada ću ja krenuti’ – kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem – ‘i doći pod Arš. Učiniću sedždu svome Uzvišenom Gospodaru, a On će mi dopustiti da Mu uputim zahvale i najljepše pohvale, nešto što nikom nije dao.
Zatim će biti rečeno: ‘Muhammede, digni svoju glavu! Moli, daće ti se! Zauzimaj se, tvoje će zauzimanje biti primljeno!’
Podići ću glavu i reći: ‘Gospodaru moj, moj ummet! Gospodaru moj, moj ummet!’ ‘Muhammede,’ – biće rečeno – ‘uvedi na desna džennetska vrata one od svoga ummeta koji ne moraju polagati račun!’
Zatim je (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) dodao: ‘Tako mi Onoga u čijim je rukama moja duša, između dvaju džennetskih vrata (razmak) je koliko između Mekke i Himjera (tj. San’e u kojoj je živio narod Rimjer), ili koliko između Mekke i Busre (grad u Šamu).'”[3]
Način dokazivanja ovim hadisom
Imam Ibn Huzejme ovaj hadis koristi kao dokaz da postoji najveći šefa’at, jer sa ovim šefa’atom počinje suđenje.
On veli: „Ovaj šefa’at za koji nam je rečeno da je prvi, ustvari je zauzimanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod Allaha da otpočne sa suđenjem. Tada će Allah narediti da na desna vrata Dženneta uđu oni iz ummeta koji neće polagati račun.“[4]
[1] Pogledati detaljnji govor o hvale dostojnom mjestu i sljedećim knjigama: Ibn Huzejme, Et-Tevhid, 2/724; Tefsirut-Taberi, 16/143; Lalekai u djelu Šerhu usuli i’tikad ehlis-sunneh vel-džema’ah, 6/1112., Tefsirul-Kurtubi, 10/30; Fethul-Bari, 8/400, 11/426.
[2] El-Isra, 79.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 4712, i Muslim, br. 327.
[4] Ibn Huzejme, Et-Tevhid, 1/593.
