Greške muslimana BiH vezane za pitanje šefa’ata
Neki muslimani BiH dozivaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega šefa’at, tj. od njega traže da se na Sudnjem danu zauzima za njih, a on se nalazi u kaburu, u zagrobnom životu. Oni ga dozivaju, govoreći: „šefaat ja resullah“, „Tvoj šefa’at, Allahov Poslaniče!“, ili: „Zagovaraj se za nas, Allahov Poslaniče!“
Situacije u kojima neki muslimani traže šefa’at od Poslanika:
- Prilikom džumanske hutbe, tj. tokom nje ili tokom dove na hutbi.
- Na brdu Uhud, sve hadžije odlaze na brdo Uhud, i aminaju na dovu svojih vodiča, a neki vodiči traže šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
- Tokom mevluda Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kada svi u jedan glas kažu: „Šefa’at, Allahov Poslaniče.“
- Kod kabura Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Neki ljudi, kada posjete kabur, traže od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šefa’at.
- Traženje šefa’ata od umrloga kod njegovog kabura ili iz daljine.
Na stranici pod naslovom: Propisi vezani za traženje šefa’ata od Poslanika, pojašnjeno je da je dozvoljeno tražiti posredovanje od Poslanika tokom njegovog života i na Sudnjem danu, dok ono nije dozvoljeno za vrijeme njegovog zagrobnog života, jer ne postoji dokaz da je takvo nešto dozvoljeno.
Što se tiče propis traženja šefa’ata dok je u zagrobnom životu, kao što to rade pojedini muslimani BiH, pojasnit će se u sljedećim redovima.
Propis traženja šefa’ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u prethodno spomenutom obliku (dok je u zagrobnom životu)
Traženje šefa’ata od Poslanika, dok je u zagrobnom životu, veliki je širk, po jednoglasnom stavu učenjaka ehli-sunneta.
Što se tiče prva tri stanja, ona su identična situaciji traženja dove od odsutne osobe, bila živa ili mrtva. Ovo pitanje je pojašnjeno, i jasno je da je to veliki širk i to po konsenzusu muslimana.
Što se tiče zadnja dva stanja, ona su slična situaciji traženja dove od umrloga kod njegovog kabura, i to pitanje je pojašnjeno, i ispravan stav po tom pitanju je da je to veliki širk.
Šejh Ibn Baz kaže: „Nije dozvoljeno tražiti šefa’at od umrlih bilo da se radi o Poslaniku ili nekome drugome.
Takvo djelo smatra se velikim širkom kod učenjaka, jer on ništa ne može niti posjeduje nakon što je preselio na Onaj svijet.
Uzvišeni Allah kaže:
Reci: ‘Niko ne može bez Njegove volje posredovati.’[1]“[2]
Dakle, vlast nad šefa’atom pripada samo Uzvišenom Allahu.
Ni Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti bilo ko drugi, nemaju mogućnost nakon preseljenja na Onaj svijet da na nešto utiču, da djeluju, niti preko šefa’ata, niti preko dove, jer kada čovjek preseli, prestaju mu djela osim u tri slučaja: trajna sadaka, korisno znanje i dobro dijete koje dovi za njega.
Šefa’at je vid dove i onaj ko ga traži, on u suštini čini dovu i moli, jer ne može Poslaniku narediti da se zagovara, nego mu dovi i moli ga.
Dova je ibadet, a ibadet, ako se nekome mimo Allaha čini, širk je, pa prema tome, upućivanje dove nekome mimo Allahu je širk koji izvodi iz vjere.
Šejh Abdurrahman b. Hasen kaže: „Nema sumnje da traženje šefa’ata od umrlih sadrži nekoliko vidova ibadeta: molba nekome pored Allaha, predočavanje potreba nekome mimo Njega, i nada u izvršenje tih potreba, zatim okretanje njemu srcem, licem, tijelom i riječima… To je širk koji Allah neće oprostiti.“[3]
Odgovarajući onima koji smatraju da traženje šefa’ata od umrlog ne znači ibadet njemu, šejh Sulejman kaže: „Ukoliko neko kaže da je Allah presudio širkom zbog toga što su mušrici obožavali posrednike, a da ovi danas od njih samo traže zauzimanje, i da ih ne obožavaju te s toga ne čine širk, kazat ćemo: ‘Samo uzimanje posrednika podrazumijeva širk, kao što se širk podrazumijeva i zbog toga što se umanjuje vrijednost Uzvišenog Gospodara, bez obzira da li to mušrik htio ili odbijao.’
Ovo pitanje je neosnovano jer u praktičnom smislu nema svoje uporište (pravljenje razlike između ova dva stanja), nego su ga mušrici (koji obožavaju kaburove) samo teoretski zamislili, jer dova je ibadet, odnosno sama srž ibadeta, pa ako im neko uputi dovu da se za njega zauzimaju, on ih tim činom obožava i čini širk Allahu u ibadetu, prihvatao to ili odbijao.“[4]
Potvrđujući sličnost traženja šefa’ata od evlija koji su umrli i onoga što čine kršćani, šejh Abdulatif kaže: „Ako neko kaže: ‘O Allahov evlijo, zauzimaj se za mene.’, tada je samo pitanje i traženje zabranjeno i traženje šefa’ata od njih slično je onome što kršćani govore: ‘O majko Božija, zagovaraj se za nas kod Boga.’
Muslimani su složni da je ovo širk. A ako ih neko moli, uz uvjerenje da oni djeluju bez Njegove moći, onda je to još gori širk.“[5]
U knjizi Medžmu’atu mu’ellefatš-šejh stoji: „Ukoliko neko kaže: ‘Poslaniku je dat šefa’at i ja tražim ono što mu je Allah dao.’, odgovor je sljedeći: Allah mu je dao šefa’at, ali ti je zabranio da ga tražiš od njega riječima:
I pored Allaha drugome se ne moli.“[6]
Ukoliko želiš od Allaha tražiti da se Poslanik zagovara za tebe, onda se pokori Allahovim riječima:
I pored Allaha drugome se ne moli.[7]
Zatim, Allah je pored Poslanika dao šefa’at i melecima, evlijama, pa hoćeš li kazati: „Allah im je dao šefa’at i ja ću ga od njih tražiti.“ Ukoliko to potvrdiš, onda si se vratio ibadetu dobrih ljudi koje Allah spominje u Svojoj Knjizi, a ukoliko ne potvrdiš, onda je ništavan tvoj govor u kome kažeš: ‘Allah mu je dao šefa’at i ja ću ga od njega tražiti.’“[8]
Šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, traži se na Sudnjem danu. Tražiti ga od njega na ovome svijetu, dok je u kaburu, nije dozvoljeno jer je to širk, na šta ukazuju opći argumenti u kojima stoji da bilo ko od umrlih ne može koristiti živima, kao što je ajet:
Ko je u većoj zabludi od onih koji se, umjesto Allahu, mole onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati i koji su prema njihovim molbama ravnodušni. Kada ljudi budu sabrani, oni će im biti neprijatelji i poreći će da su im ibadet činili.[9]
Razmisli o riječima: umjesto Allahu, one obuhvataju sva stvorenja bez obzira koliki položaj i ugled imalo neko stvorenje. Riječi: onima koji im se do Sudnjeg dana neće odazvati, tj. umrlima i onima koji su odsutni. Također, razmisli o riječima: i poreći će da su im ibadet činili. Njihova dova nazvana je ibadetom, što jasno ukazuje da se radi o širku.
Možda će neko reći: „Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je potvrđen šefa’at na Sudnjem danu, pa se od njega traži ono što će moći učiniti na Sudnjem danu, a ne traži se da se zagovara za nas dok smo mi na dunjaluku.“
U ovome imaju sporne dvije stvari:
- Prva: Učinio je dovu Poslaniku (jer ga je molio), dova je ibadet, a upućivanje ibadeta nekome mimo Allaha je širk.
- Druga: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije u mogućnosti da čuje, jer u ajetu koji je općeg karaktera stoji:
A oni kojima se, pored Njega, molite i dozivate ih, ne posjeduju ništa. Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a i da čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu ravnim smatrali (širk činili). I niko te neće obavijestiti kao Onaj koji zna.[10]
Razlika je između toga da neko kaže: „Gospodaru, daj da mi Poslanik bude zagovornik.“ – ova je dova upućena Allahu u kojoj se traži da On omogući Poslaniku da se zauzima na Sudnjem danu – i da kaže: „O Poslaniče, zagovaraj se za mene.“, tj. ovdje se direktno doziva Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.
Ova je dova upućena Poslaniku, koji to ne čuje i koji ne može ništa uraditi, i zbog toga je širk.
Uzvišeni Allah veli:
I pored Allaha drugome se ne moli.[11]
Ovo obuhvata i dovu traženja i dovu ibadeta. Nije dozvoljeno tražiti ni od koga mimo Allaha, osim ako se ispune poznati uslovi, koji svakako nisu ispunjeni kada je riječ o traženju šefa’ata od Poslanika, nakon što je preselio na Onaj svijet.
Zatim, sljedbenici ehli-sunneta saglasni su da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imati nekoliko vrsta šefa’ata, a ne spominju da se može tražiti od njega dok je u kaburu, nego da su svi oni na Sudnjem danu. Zato o ovome treba razmisliti, a ko se suprotstavi ehli-sunnetu nije od njih.
Postavlja se pitanje: Da li je nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražio šefa’at od njega iko od deseterice kojima je obećan Džennet, ili od učesnika Bedra, ili neko od učesnika prisege pod drvetom, ili neko ko je obavio hadždž sa njim, ili bilo koji drugi ashab?
Niko od njih nije tražio šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je on preselio. A da je to bilo dozvoljeno, sigurno bi neko od njih to i učinio.
Uzvišeni Allah veli:
Oni bez Allahova odobrenja posrednike uzimaju. Reci: “Zar i onda kada su bez ikakve moći i kada ništa ne razumiju!” Reci: “Niko ne može bez Njegove volje posredovati, vlast na nebesima i na Zemlji Njegova je, a poslije – Njemu ćete se vratiti.“[12]
Zaključak je da nije dozvoljeno tražiti šefa’at od umrlih, bilo da se radi o Poslaniku ili nekome drugom, i po pravilima šerijata taj postupak se smatra velikim širkom, iz razloga što se od umrloga traži ono što on ne može učiniti, isto kao kada bi tražio izlječenje bolesnog, pomoć nad neprijateljima, pomoć nemoćnim, i sl.
Sve su to vrste velikog širka i nema razlike između toga da li se tražilo od Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, ili od šejha Abdulkadira, Bedevija, Husejna ili nekog drugog.
Ibn Tejmijje veli: „Neki od ovih mušrika govore: ‘Mi od njih tražimo šefa’at, tj. tražimo od meleka i vjerovjesnika da se zauzimaju za nas.
Kada dođemo na kabur nekog od njih, tražimo da se za nas zauzima.’ Kada naprave njihove likove, ili u obliku kipa ili u obliku slike, kao što čine kršćani u crkvama, kažu: ‘Mi imamo za cilj da se prisjećamo njih i njihovih života.
Kada se obraćamo ovim likovima, mi imamo za cilj da se obraćamo njihovim vlasnicima kako bi se oni kod Allaha zauzimali za nas.’
Neki od njih govore: ‘O ti, o sveti George, sveti Petre, sveta Marijo, o Allahov prijatelju, o Musa sine Imranov… zauzimajte se za nas kod Gospodara.’
Oni se nekada obraćaju umrlome kod njegovog kabura, govoreći: ‘Moli se Allahu za mene.’ A nekada se obraćaju živome koji je odsutan baš kao da je prisutan.
Oni skladaju stihove, pa jedan od njih veli: O ti i ti, ja sam u potrebi za tobom, / ja sam u tvojoj blizini, / zagovaraj se kod Allaha za mene, / moli Allaha da nas pomogne protiv naših neprijatelja, / moli Allaha da nam olakša, / ja ti se žalim i jadam, / moli Allaha da ukloni nedaću. Neki od njih kažu: ‘Moli Allaha da mi oprosti…’
Ove vrste obraćanja melekima, poslanicima i dobrim ljudima nakon njihove smrti kod njihovih kaburova, i kada su odsutni, i obraćanje njihovim kipovima je od najvećih vrsta širka koji je prisutan među mnogobošcima mimo sljedbenika Knjige, zatim novotarima među pripadnicima Knjige, kao i kod novotara među muslimanima koji su uveli širk i ibadete koje Allah nije dozvolio:
Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju ono što Allah nije dozvolio?[13]“[14]
Iz ovog citata vidimo da Ibn Tejmijje smatra da je veliki širk tražiti šefa’at od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je preselio na Onaj svijet.
Zatim, traženje šefa’ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kod nekih muslimana Bosne, u prva tri spomenuta oblika, liči kršćanima i njihovom traženju šefa’ata od Isaove majke.
Kršćani kažu: „O majko Isusova, čini šefa’at za nas.“
Neki muslimani kažu: „O Poslaniče, čini šefa’at za nas.“
Ima li razlike između riječi kršćana i novotara među muslimanima.
Šejh Abdullatif b. Abdurrahman b. Hasan Ali Šejh veli: „Poznate su riječi kršćana: ‘O majko Isusova (Isaova), zagovaraj se (čini šefa’at) za nas kod Boga.’ To je poziv i dozivanje, ako se glasno ispolji, i to ne izlazi van kruga dove i ibadeta, po jednoglasnom stavu muslimana.“[15]
Na drugom mjestu veli: „Već smo kazali da je vid širka, po jednoglasnom stavu, kada kršćani kažu: ‘O majko Isusova (Isaova), zagovaraj se (čini šefa’at) za nas kod Boga.’“[16]
Dakle, traženje šefa’ata od poslanika ili od umrlih osoba, kod kabura ili daleko od njih, kao što rade pojedini muslimani Bosne i Hercegovine, nije dozvoljeno jer je traženje šefa’ata u takvim situacijama veliki širk, kao što je to pojašnjeno u prethodnim stranicama.
[1] Ez-Zumer, 44.
[2] Fetava nurun alad-derb, 2/106.
[3] El-Kavl-l-fasl-n-nefis, str. 90. Pogledati riječi šejha Abdurrahmana b. Hasena o tome da je uzimanje posrednika širk, Medžmu’atur-resail vel-mesail, 1/24.
[4] Tejsirul-azizil-hamid, str. 237.
[5] De’aval-munavi’ine li da’vetiš-šejh, Muhammed b. Abdilvehhab, 49.
[6] El-Džinn, 18.
[7] El-Džinn, 18.
[8] Medžmu’atu mu’ellefatiš-šejh, 1/165-166.
[9] El-Ahkaf, 5-6.
[10] Fatir, 13-14.
[11] El-Džinn, 18.
[12] Ez-Zumer, 43-44.
[13] Dogovaranje, 21.
[14] Medžmu’ul-fetava, 1/159-160.
[15] Misbahuz-zalam, str. 211.
[16] Prethodni izvor, str. 259.
