Vrste i propis sihra

Vrste sihra su mnogobrojne, a Er-Razi spominje osam vrsta^[1], dok su neki drugi učenjaci kazali da se radi o pet vrsta.^[2]

Er-Ragib u svojim Mufredatima spominje da imaju tri vrste^[3] sihra, a na osnovu djelovanja sihra, on se može podijeliti u dvije vrste:

• Stvarni sihr, koji djeluje i ostavlja tragove i posljedice,
• Sihr iluzija u koji se ubraja i nestvarni sihr (mađioničarski trikovi).^[4]

Prvo: Sihr koji djeluje i ostavlja posljedice:

To je onaj sihr koji Allahovom dozvolom djeluje na tijelo opsihrenog, pa se on razboli, ili djeluje na njegov razum, ili ga ubije, ili razdvoji voljene, ili spoji one koji se mrze.

Ova vrsta sihra je stvarna i ona je rezultat djelovanja sihribaza koji se potpomažu šejtanima, te na takav način djeluju na opsihrenu osobu.

Zbog toga nam je Uzvišeni Allah naredio da kod Njega tražimo zaštitu od sihirbaza koji prave sihre i u njega pušu:

 …i od zla onih koji u čvorove pušu.^[5]

Ibnul-Kajjim veli: „Puhanje je postupak sihirbaza. Kada njegova duša poprimi zle osobine i zlo koje želi nanijeti opsihrenom, on se onda pomaže zlim duhovima, pušući u te čvorove pljuckajući, tako da iz njega izlazi zadah koji je pomiješan sa zlom i pljuvačkom.

Nekada se on i zli šejtani potpomažu u nanošenju zla opsihrenom, tako da njega pogodi sihr, uz Allahovu dozvolu i odredbu koja je kosmičke, a ne šerijatske prirode.“^[6]

 Drugo: Sihr iluzija

Sihr iluzija je kada se vidi nešto što u stvarnosti nije tako, kao što Uzvišeni Allah kaže o Faraonovim sihirbazima:

…i odjednom mu se pričini da konopi njihovi i štapovi njihovi, zbog vradžbine njihove, kreću.^[7]

I kad oni baciše, oči ljudima začaraše i jako ih prestrašiše, i vradžbinu veliku prirediše.^[8]

Dakle, sihirbazi su učinili da se ljudima od štapa učini da je zmija koja hoda, a to, ustvari, nije bila zmija, nego se radilo o štapu ili užetu.^[9]

Oba ova vida sihra su haram, samo što se prilikom stvarnog sihra sihirbaz oslanja na džine i zvijezde i njima ibadet čini.

Jer da bi džin uradio ono što sihirbaz traži od njega, on mora da mu se približi i pokori djelom koje je kufr.

Zbog toga je ovaj vid sihra djelo kufra i širka.

Što se tiče sihra iluzija, i on je nevjerstvo ukoliko se traži pomoć i oslanja na džina, te mu se ibadet čini, (poput sihirbaza Fir’avna), međutim ako se ne pomaže džinima onda to nije nevjerstvo (poput pojedinih mađioničarskih trikova).

Ali iako nije kufr, ipak nije dozvoljeno jer se putem njega utiče na ispravno vjerovanje, jer kada ljudi vide nešto što je čudno, postoji mogućnost da pomisle kako onaj ko to čini ima nadnaravna svojstva ili određena svojstva rububijjeta, što ni u kojem slučaju nije dozvoljeno.

Hafiz Ibn Hadžer potvrdio je da je stvarni sihr kufr. On veli: „To je veoma jasno kada su u pitanju neke njegove vrste. On je obožavanje i pokoravanje šejtanima i zvijezdama.

Što se tiče druge vrste, koja predstavlja vid manipulacije, onaj ko ga je izučio, ne čini djelo kufra.

Nevevi veli: ‘Raditi sihr je zabranjeno i, po jednoglasnom stavu učenjaka, on je veliki grijeh koji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ubrojio u upropaštavajuće grijehe. Ima sihra koji je kufr, a ima onoga koji nije kufr, nego je veliki grijeh.

Ako riječi i djela koja se čine prilikom pravljenja sihra ukazuju na kufr, onda je i taj sihr kufr, a u suprotnom nije.“^[10]

Propis vezan za sihirbaze

Propis vezan za sihirbaze zavisi od vrste sihra kojom se bave. Ako je sihr kufr, onda je i on nevjernik, a ako sihr koji pravi nije kufr, onda ni sihirbaz nije kafir.

Šejh Sulejman Ali Šejh veli: „Oni (učenjaci) su se razišli u mišljenju da li je sihirbaz nevjernik ili ne.

Neki učenjaci iz prvih generacija smatraju da je nevjernik.

To je stav Malika, Ebu Hanife i Ahmeda. Njegovi (tj. Ahmedovi) učenici kažu: ‘…osim ukoliko je njegov sihr u vidu konzumiranja nekih lijekova i dima ili pijenja nečeg što šteti, onda ne čini nevjerstvo.’“

Također, postoji stav da sihirbaz nije kafir osim ako je taj sihr koji pravi vid kufra ili širka. Ovo je stav Šafije i njegove skupine

Imam Šafija kaže: „Ako neko izučava sihr, onda ćemo tražiti da nam opiše sihr kojim se bavi.

Ukoliko iz tog njegovog postupka proizlazi djelo kufra, kao npr. uvjerenje kakvo su imali Babilonci koji su se približavali i ibadet činili zvijezdama (sedam planeta) i imali uvjerenje da one utiču na zbivanja i dešavanja na Zemlji, onda je taj sihr vid nevjerovanja.

A ukoliko to djelo ne povlači za sobom nikakav vid kufra, onda se smatra nevjerovanjem samo u slučaju ako se to ohalali, tj. dozvoli.“

Prilikom detaljne obrade ove teme, vidi se da između ova dva stava ne postoji kolizija.

Jer onaj ko ne smatra sahira nevjernikom, to je zbog toga što misli da sahir čini nešto što u sebi nema širka, a nije tako, nego on ne može učiniti sihr koji ima veze sa šejtanima, osim kada počini djelo širka i kada učini ibadet šejtanima i zvijezdama.

Zbog toga ga je Allah nazvаo kufrom u ajetima:

A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: „Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!“^[11]

A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici.^[12]

Ebul-Alije veli: „Sihr je kufr. A Ibn Abbas u vezi sa riječima:

Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!^[13] veli: ‘To je zbog toga što su ga podučavali dobru i zlu, kufru i imanu, pa su znali da je sihr dio kufra.’

Ebu Džurejdž veli: ‘Za sihrom ne poseže osim nevjernik. Što se tiče sihra prilikom konzumiranja nekih lijekova i dima i sl. to djelo nije sihr, pa makar se tako i nazivalo u mеtaforičkom značenju, kao npr. što se sihrom naziva rječit govor i prenošenje tuđih riječi.

Iako ovaj vid nije kufr, ipak se radi o zabranjenom djelu za koje onaj ko ga čini zaslužuje žestoku kaznu.’“^[14]

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić

[1] Pogledati: Ahkamus-sihri ves-sehareti fil-Kur’ani ves-sunneti, str. 12. Pogledati: Razi, Et-tefsirul-kebir, 3/223.

[2] Pogledati: Mevkiful islami mines-sihr, str. 238.

[3] Pogledati: El-Mufredat, str. 226.

[4] Pogledati: Prethodni izvor, str. 226

[5] El-Felek, 4.                             

[6] Et-Tefsirul-Kajjim, str. 563.

[7] Taha, 66.

[8] El-E’araf, 116.

[9] Pogledati: El-Mufredat, str. 226.

[10] Fethul-Bari, 10/224.

[11] El-Bekare, 102.

[12] El-Bekare, 102.

[13] El-Bekare, 102.

[14] Tejsirul-azizil-hamid, str. 381. Pogledati: Fethul-Medžid, 9/198; Fethul-Bari, 10/224.