Spajanje između učenja rukje i pisanja hamajlija
Ovaj način liječenja je spoj između rukje Kur’anom i riječima koje nisu razumljive, (kao što je slučaj sa dovom Dehrušija), zajedno sa zapisima u kojima su napisani ajeti iz Kur’ana, sa dodatkom određenih simbola i riječi koje nisu razumljive.
Nepoznate riječi su poznate kao „dvanaest imena“, ili „sedam imena“, a što se tiče nepoznatih simbola oni su poznati kao „simboli Sulejmanovog pečata (prstena)“.
Tih dvanaest imena koje se koriste u hamajlijama su: „Ras, Tartar, Berkus, Kujus, Mehrus, Atzus, Harus, Ba’lus, Sernavus, Debus, Mel’une, Ummu Sibjan.“[1]
Što se tiče sedam imena ona se nazivaju Tehatil, a to su: „Tathatil, Muhathatil, Kahathatil, Fehathatil, Tehathatil, Hahtahtil, Tathatil.“[2]
Pečat Sulejmana je skup simbola, znakova, zvijezda, slova, kao što se vidi na slici. U njemu je jedna od džinskih tajni.[3]
Većina vrsta liječenja od sihra od ukopno njih sedamdeset koje su spomenute u knjizi Tajna Sulejmanovog prstena sastoje se od spajanja između zapisa nerazumljivog sadržaja sa učenjem rukje bilo sa ajetima ili sa nepoznatim riječima.
U knjizi Otrovna strijela protiv crvene magije, autor spominje četrdeset vrsta ljubavnog sihra i načine njegovog liječenja. Većina tih načina biva spajanjem između zapisa nerazumljivog sadržaja sa učenjem rukje.
Primjeri:
- U knjizi Otrovna strijela protiv crvene magije između ostalog stoji: „ČETVRTA VRSTA: Napravi se djevojci ili raspuštenici ili udovici ili pa joj ljudi zabranjuju udaju. Ovu ženu žele i čak je prose, ali se vraćaju poniženi. Ona ih odbija i neće ni da čuje za udaju.
Liječenje: Piši joj suru Inširah sedam puta i ajet kale musa[4], također sedam puta. Neka to nosi kao hirz u njedrima, a nad glavom joj prouči: eve men kjane mejten fe ahjejnahu ve dže-alna lehu nuren jemši bihii finnas[5], i to sedamdeset puta.
Ako primijetiš da joj ne godi, onda uči suru Kevser, također sedamdeset puta. Kada tako uradiš inšallah, udat će se za manje od sedam dana, a Uzvišeni Allah najbolje zna.“[6]
- U istoj knjizi stoji: „DESETA VRSTA: Napravi se udatoj ženi ili djevojci koja ima svog mladića. I sve teče normalno, ali odjednom žena počne mrziti svoga muža, kao i djevojka svog mladića, pa onda kada ga vidi, on u njenim očima izgleda kao dušman ili svinja.
Liječenje: Naučiti na sedam hurmi svih devedeset devet Allahovih imena. Sedam puta puhnuti u te hurme i neka napadnuta sihrom daje mužu ili momku te hurme da ih, natašte, sve pojede, i voljet će ga kao prije.
Što se tiče djevojke, treba joj napisati ajete iz sure Jusuf, od fellema re’ejnehu ekbernehu, od 31. do 43. ajeta. I to će se pisati miskom, šafranom i ružinom bojom. Sve to neka umota u mušemu sedam puta i nosi u njedrima.“[7]
- U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena, stoji: „Jedanaesta vrsta džina djeluje na ženu tako da joj unese ogroman strah, plaši je svojom vesvesom, zabranjuje joj da spava sa svojim mužem.
Liječi je Dehrušijom, surom Džin, ali, prije liječenja, napiši na jedan bijeli papir Bismile, Fatihu i Amene Resulu do kraja, te joj to objesi na vrat. To će je štititi, a ti ćeš imati vlast nad tim džinom, koji mora izaći milom ili silom. Kad joj je ovaj hirz obješen, džin je ne može oštetiti prilikom izlaska.“[8]
- Također stoji: „Treća vrsta džina napada udate žene… Na ruku te žene napiši Sulejmanov pečat, a na čelo joj napiši: Lekad kunte fi gafletin do hadid, suru. Lijevu ruku joj obuhvati kažiprstom i palcem i uči Dehrušiju sve dok iz nje ne progovori džin napadač. Ti ga pitaj od koje je vrste džina, noćnih ili dnevnih. Ako je od noćnih, ne liječi je prije noći, a ako je od dnevnih liječi je danju.“[9]
- Također stoji: „Četrdeset šesta vrsta džina udari čovjeka i u stomaku mu napravi štetu, pa ima temperaturu, grčeve, crven je u licu, a žali se i na glavobolju…
Liječi ga Dehrušijom. Napiši mu i ovaj pečat na plavu krpu od ketena (prvi red prethodno spomenutog pečata),
ime vladara (džina) koji je zadužen za taj dan, te ime bolesnika i njegove majke.“[10]
- U ovaj oblik može se svrstati i učenje jasno preciziranih određenih ajeta za posebnu vrstu sihra koji se uče određen broj puta, a za što nema uporište u Sunnetu:
U knjizi Otrovna strijela protiv crvene magije stoji: „OSMA VRSTA: Napravi se ženskoj osobi tako da joj oduzme afrodizijak i nema uopće potrebe za mužem…
Liječenje: Žena neka uzme abdest i neka sebi uči na pet litara vode ajet imre’etu nuhin vemre’etu lutin kaneta tahte abdejni min ibadina salihajni.[11] Neka ovo uči sedamdeset puta, zatim upuhne i neka pije tu vodu sedam dana.“[12]
Precizirati određene ajete za određenu svrhu, još uz to odrediti koliko puta se koji ajet uči ima pravo samo šerijat. Jer učenje ajeta je ibadet, a ibadeti se određuju Objavom i u tom polju nije dozvoljeno inoviranje.
U knjizi o Kur’anu bilo je riječi o pitanju preciziranja, spomenuti su neki od primjera i njihov propis, tako da nema potrebe ovdje to ponavljati.
- U ovaj oblik može se svrstati učenje takozvanog velikog salavata (salavatul-kubra) koji se pripisuje Džibrilu.
U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena stoji: „Onoga ko ga prouči Allah će sačuvati od sedamdeset hiljada belaja, a onaj ko ga prouči tri puta u životu ima sevab kao da je proučio Tevrat, Zebur, Indžil i Furkan, Ibrahimove listove i imat će sevab Musaa i Isaa.“
Zatim autor navodi da je Džibril kazao Poslaniku Muhammedu: „Zaista je Allah stvorio jednog meleka sa osamdeset hiljada krila, a na svakom krilu sedamdeset hiljada perki različitih boja i sedamdeset hiljada glava. Na svakoj glavi ima sedamdeset hiljada usta i sedamdeset hiljada jezika koji slave i hvale Allaha.
Ko prouči ovaj salavat, taj melek će da učini sedždu Allahu, pa će mu Allah reći: ‘Podigni svoju glavu, ja sam te zadužio da budeš čuvar onoga ko prouči ovaj salavat na mog miljenika i da ga čuvaš od svake nevolje i bolesti.’“[13]
Ovaj salavat napisan je na arapskom jeziku i transkripcijom na bosanski. U njemu se spominju osobine Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je veoma dug, na dvije stranice, a u njemu između ostalog piše: „Elfe-salatu ve elfe elfin selamu alejke ja sejjidul-murselin ve elfe elfin salatu ve elfe selamu alejke ja sejjidu-nnebijjin… elfe elfin salatu ve elfe elfin selamu alejke ja sejjidi ja resulellah hatimul-enbija vel-murselin. Elfe elfin salatu ve elfe elfin selamu alejke ja sejjidi ja nebijjullah ila jevme-ddin. velhamdu lillahi rabbil alemin. (Kraj salavatul-kubra).“[14]
U knjizi Tajna Sulejmanovog prstena autor veli: „Dalje se prenosi od uleme, od poznatih učenjaka, da je ovaj salavat toliko jak, pogotovo za tvrdoglava džina koji neće da izađe iz insana.
Proučiti ovaj salavat sedam puta; doći će dva meleka koji će tom džinu odsjeći jezik u osobi u kojoj se bude nalazio. Toliko je jak ovaj salavat, u što sam se i ja lično uvjerio, da kad se uči osobi koja je pod djelovanjem džina, narkozira džine tako da oni bježe kao omamljeni i nikada se ne vraćaju u tu osobu.“[15]
Što se tiče takozvanog salavatul-kubra, to je veoma jasna laž u koju ne može povjerovati razumna osoba, jer se ova informacija ne nalazi niti u jednoj hadiskoj zbirci.
Svi hadisi Poslanika su skupljeni i zapisani, a u njima se ništa od ovog ne nalazi.
Zatim, meleki se ne spuštaju zbog učenja takozvanog velikog salavata niti naređenjem onoga ko ga uči, nego se spuštaju samo po naređenju Allaha. Njih je Allah opisao kao pokorne robove koji ne griješe:
…koji se onome što im Allah zapovijedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.[16]
Jedna od predaja koja ukazuje da se meleci ne spuštaju osim po naredbi Allaha jeste predaja koju bilježi Buhari od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Džibrilu: “Sta ti smeta da nas posjećuješ češće nego što to činiš?” Potom je objavljeno:
I ne spuštamo se izuzev po zapovijedi Gospodara tvoga; Njegovo je ono što je ispred nas i ono što je iza nas…[17]/[18]
Oni koji dolaze i pomažu ovim sihirbazima da istjeraju džina iz čovjeka su sami džini koje oni dozivaju i od kojih pomoć traže.
Na takav način oni ljudima lažu da se radi o melecima kako bi za sebe kazali kako im je ukazan keramet (počast).
Ibn Tejmijje veli: „Meleki im ne pomažu u širku, ni kada su u pitanju živi, a ni kada su u pitanju mrtvi, niti su zadovoljni tim činom. Njima šejtani pomažu koji im se nekad pretvaraju u ljudske likove.“[19]
Uzvišeni veli:
Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakome lašcu, grješniku.[20]
Propis spajanja između učenja rukje i pisanja hamajlija
Kada je u pitanju ovaj oblik gdje se spaja učenje rukje i pisanje hamajlija (zapisa), njegov propis zavisi od same rukje i zapisa.
- Ako se, pak, radi o zapisima koji sadrže širk, u vidu pisanja i izgovaranja nepoznatih imena, imena džina, onda je taj oblik širk i kufr, bez obzira što bi rukja bila sa ajetima i dozvoljenim dovama.
- Ukoliko je rukja praćena širkom, a u hamajlijama i zapisima se nalazi samo Kur’an ili dozvoljene dove, onda je i taj oblik vid širka i nevjerstva.
- Ukoliko bi rukja bila sa ajetima i dozvoljenim dovama, a u hamajlijama i zapisima se nalazi samo Kur’an ili dozvoljene dove, onda je taj oblik haram, nedozvoljen, ali nije širk i kufr, imajući u vidu da je nošenje zapisa, pa čak i onih u kojima se nalaze samo ajeti i dove, zabranjeno, po odabranom mišljenju.
Znači nije dozvoljeno spajanje rukje sa vješanjem hamajlija i zapisa prilikom liječenja, jer vješanje hamajlija, pa makar u njima bio i Kur’an, nije dozvoljeno. A ako u njima nije Kur’an, onda je zabrana još veća.
Ukoliko pogledamo u treći oblik, primjećujemo da se u svakom primjeru piše ili uči dova Dehrušija koja u sebi sadrži imena džina, a također se piše i Sulejmanov prsten (pečat), preko koga se traži pomoć od džina, svi ovi primjeri ukazuju da se radi o jasnom vidu kufra i širka.
Na pitanje šta je to zabranjena rukja, Hafiz Hakemi veli: „To je ona rukja koja nije zasnovana na Kur’anu i Sunnetu, kao što čini veliki broj lažova i manipulatora koji se koriste knjigama koje sadrže razne simbole i talismane, poput Šemsul-me’arif, Šumusl-envar, i drugim knjigama koje su neprijatelji islama donijeli među muslimane, kao što smo to pojasnili u knjizi Šerhus-sullem, i dr.“[21]
Ibn Tejmijje veli: „U rukji koja se ne razumije na arapski može biti širk džinima, pa su zbog toga učenjaci zabranili rukju putem riječi čije se značenje ne razumije, jer postoji mogućnost da se preko nje ode u širk, a da onaj ko to izgovara i ne zna da se radi o širku.“[22]
Zaključak: Ovaj oblik rukje nije validan sa šerijatske strane, jer ne ispunjava uslove ispravnosti, te na takav način biva u koliziji sa praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovim uputstvima.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je rukje i sebi i drugima, i ashabi su učili jedni drugima i ni od koga nije preneseno da su koristili nepoznate ili nerazumljive riječi, da su dozivali nekog pored Allaha, ili od nekog drugog mimo Njega tražili pomoć.
Štaviše, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veoma jasno je zabranio ove oblike rukje, kazavši: „Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“[23]
I kaže: „Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se koristi rukja koja u sebi ne sadrži širk.“[24]
Njihove rukje bile su sa Kur’anom i dozvoljenim dovama, na jasnom arapskom jeziku i riječima razumljivog značenja.
Upravo zbog toga muslimanima Bosne i Hercegovine obaveza je da slijede praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba kada se radi o učenju rukje, te da samo koriste Kur’an i poznate dove koje su prenesene ispravnim putem, pogotovo ako se uzme u obzir mnoštvo lažova koji izmišljaju dove i pišu ih na arapski jezik, te u njih ubacuju riječi koje su širk ili, pak, sredstvo koje vodi do njega.
Većina muslimana u BiH ne poznaje arapski jezik, tako da, čitajući ove dove, ne želeći to, zapadaju u širk, zato im je obaveza da se zadovolje dovama prenesenim u Sunnetu kako bi se sačuvali širka te na takav način postigli dvije nagrade: nagradu učenja i nagradu slijeđenja Sunneta.
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić
[1] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 13.
[2] Prethodni izvor, str. 13.
[3] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 13-14.
[4] Ovdje se misli na 81. ajet sure Junus: I kad oni baciše, Musa uzviknu: “Ono što ste priredili čarolija je! Allah će je uništiti.“
[5] El-En’am, 122.
[6] Otrovna strijela protiv crvene magije, str. 48.
[7] Prethodni izvor, str. 54-55.
[8] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 83.
[9] Prethodni izvor, 82.
[10] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 89.
[11] Et-Tahrim, 10.
[12] Otrovna strijela protiv crvene magije, str. 52-53.
[13] Tajna Sulejmanovog prstena, str. 133-134.
[14] Prethodni izvor, str. 138-139.
[15] Prethodni izvor, 133-134.
[16] Et-Tahrim, 6.
[17] Mejrem, 64.
[18] Bilježi ga Buhari, br. 4731, str. 877.
[19] Kaide dželile fit-tevessuli vel-vesile, str. 39.
[20] Eš-Šu’ara, 221-222.
[21] E’alamus-sunnetil-menšure, str. 192.
[22] Medžmu’ul-fetava, 19/13.
[23] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697; Hakim, 4/241, koji kaže da je lanac ovog hadisa ispravan prema uslovima Buharija i Muslima, a da ga oni nisu zabilježili. Sa njim se slaže i Zehebi.
[24] Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972.
