Sihr
Definicija sihra
Imajući u vidu razne vrste i vidove sihira, i njegove su definicije različite i mnogobrojne.
Ima sihra koji je stvarnost, ima onoga koji je samo iluzija, a ima i onoga koji je zasnovan na lažima i manipulacijama.
Iako su sve ove vrste zabranjene, teško je precizno odrediti definiciju sihra koja obuhvata sve vrste.
Šejh Šenkiti veli: „Znaj da, kada je u pitanju terminološko značenje sihra, teško ga je precizirati i definisati nekom sveobuhvatnom definicijom, imajući u vidu njegove razne vidove i vrste koje nemaju neki poseban zajednički sadržilac koji obuhvata sve te vrste. Zbog toga, i definicije uleme se razlikuju po ovom pitanju.“[1]
Ibn Kudame je definisao sihr kazavši: „Sihr je vračanje, zapisivanje i vezivanje čvorova. Ima uticaj na srce i tijelo, pa se kao posljedica toga javljaju bolesti, ubistva i rastavljanje bračnih drugova. On sprečava čovjeka od spolnog općenja sa svojom ženom.“[2]
U većini slučajeva među ljudima se pojavljuje ova vrsta sihra i u vezi sa njim napisan je ovaj rad.
Dokazi postojanja sihra u stvarnosti
Postojanje sihra potvrđeno je Kur’anom, Sunnetom i konsenzusom islamskih učenjaka.
Uzvišeni Allah kaže:
…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu.
A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!”
I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali nisu mogli time nikome bez Allahove volje nauditi.
Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na Onome svijetu imati.
A doista je jadno ono za što su se prodali, kada bi samo znali![3]
Prenosi se da je Aiša kazala: „Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je opčinjen tako da mu se činilo da nešto radi, a on to ne bi radio (tj. da ima odnos sa suprugom), dok nije jednog dana molio i molio, a zatim rekao: ‘Jesi li osjetila da me je Allah obavijestio u čemu je moj lijek?
Došla su mi dva čovjeka (meleka u ljudskom obliku), pa je jedan sjeo kod moje glave, a drugi kod nogu, i rekao jedan drugom: ‘Kakva je bolest ovog čovjeka?’ ‘Opčinjen je.’ – reče ovaj. ‘A ko ga je opčinio?’ – upita prvi. ‘Lebid b. A’sam.’ – odgovori drugi. ‘A u čemu je to?’ – upita on. ‘U češlju, kuđelji i čaški muškog palminog cvijeta.’ – odgovori drugi. ‘A gdje je to?’ – upita prvi. ‘U bunaru Zervan.’ – odgovori ovaj.
Potom je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, otišao tamo, a zatim se vratio i rekao meni (Aiši): ‘Njegove palme su poput šejtanskih glava.’ ‘Da li si ga objelodanio?’ – upitala sam. ‘Ne.‘ – reče on – ‘Što se mene tiče, Allah me je već izliječio, a bojao sam se da to ne podstakne ljude na zlo.’ Zatim je zatrpan taj bunar.“[4]
Što se tiče jednoglasnog stava, njega prenosi El-Karafi u Furuku, spominjući konsenzus ashaba o postojanju sihra.
On kaže: „Sihr i kazivanje o njemu bili su poznati ashabima. Svi su bili saglasni po tom pitanju do pojave kaderija.“[5]
Vjerovanje ehli-sunneta i većine islamskih učenjaka jeste da sihr postoji u stvarnosti,[6] što dokazuju Kur’anom i Sunnetom, dok muatezile[7] kažu da sihr nije stvarnost nego samo iluzija. Sa muatezilama složili su se neki učenjaci poput Ibn Hazma[8], Ebu Bekra el-Džessasa.[9]
Ispravno je ono što su kazali učenjaci ehli-sunneta, jer dokazi ukazuju na to.[10]
Nevevi veli: „Ispravno je da je sihr stvaran, što kategorički tvrdi većina učenjaka.
Taj stav zastupa velika većina učenjaka i na njegovu ispravnost ukazuju dokazi iz Kur’ana i Sunneta.“[11]
Dokaz iz Kur’ana je ajet:
A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini![12] „Potvrđeno je da su nevjernici zato što su podučavali sihru.“[13]
Ovaj ajet ukazuje na to “da sihr nije stvarnost, ne bi se moglo podučavati njemu, niti bi Allah saopćio da su oni njemu podučavali ljude. Sve ovo ukazuje da je sihr stvarnost.“[14]
Uzvišeni Allah veli:
I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti![15]
Ovaj ajet ukazuje na to “da je sihr nešto što postoji u stvarnosti, i nešto što biva razlogom razdvajanja supružnika. U ajetu je korišteno tzv. ma mevsule ili odnosno, što ukazuje da sihr postoji u stvarnosti.“[16]
Što se tiče hadisa, dovoljan je hadis u kojem se prenosi da je Aiša kazala: „Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je opčinio neki jevrej.“[17]
Kurtubi veli: „Kada je djelovanje sihra prestalo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ‘Allah, dželle šanuhu, me je izliječio.’[18]
Liječenje se dešava tako što budu otklonjeni uzroci pa bolest prođe.
Ova činjenica ukazuje na to da sihr ima stvarno djelovanje, a ono što će prekinuti polemiku o ovom pitanju jeste to da su nas Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obavijestili o tome.
Ovo mišljenje zastupaju veliki islamski autoriteti čija se mišljenja uzimaju u obzir kada se pravi konsenzus islamske uleme, tako da se ne treba obazirati na razilaženja koja prave mutezile.“[19]
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić
[1] Edvaul-bejan, 4/41.
[2] El-Kafi fi fikhi Ibn Hanbel, 4/139.
[3] El-Bekare, 102.
[4] Bilježi ga Buhari, br. 3268, str. 589-590, i Muslim, br. 43, str. 968.
[5] El-Furuk, 4/255.
[6] Pogledati: Fethul-Bari, 10/222; Ruhul me’ani, 1/460.
[7] Pogledati: Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/44; Ruhul me’ani, 1/461.
[8] Pogledati: Fethul-Bari, 10/222.
[9] Pogledati: Ahkamul-Kur’an, 1/42.
[10] Pogledati: Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/44; Fethul-Bari, 10/222.
[11] Revdatut-talibin, 9/346. Pogledati: Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/46; Fethul-Bari, 10/222.
[12] El-Bekare, 102.
[13] El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/43.
[14] Prethodni izvor, 2/46.
[15] El-Bekare, 102.
[16] Edvaul-bejan, 4/35.
[17] Bilježi ga Buhari, br. 3268, str. 589-590, i Muslim, br. 43, str. 968.
[18] Bilježi ga Buhari, br. 3268, str. 589-590, i Muslim, br. 43, str. 968.
[19] El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/46.
