Šerijatska rukja i uslovi njene ispravnosti

• Definicija rukje

U djelu Hašijetul-Adevi autor veli: „Rukja je zaštita, tj. ono što se uči i izgovara kao dova (molitva) s ciljem izlječenja.“[1]

U suštini, rukja je vrsta dove kojom se od Allaha traži izlječenje bolesnog i odstranjivanje od tijela svega što mu šteti.[2]

Dakle, rukja je zaštita koja se postiže učenjem Kur’ana i dova koje su prenesene u vjerodostojnom sunnetu.

• Šerijatska rukja i uslovi njene ispravnosti

Rukja je bila poznata i prije islama, na što ukazuje i hadis koji govori o primanju islama Damada b. Sa’lebea, koji se ponudio da uči rukju Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem.[3]

Također, prenosi se u Muslimovom Sahihu da je Avf b. Malik el-Ešdže’i kazao: “Mi smo u predislamsko doba liječili rukjom. Upitali smo: ‘Allahov Poslaniče, šta misliš o tome?’ On reče: ‘Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se uči rukja koja u sebi ne sadrži širk.'”[4]

Dakle, rukja je bila poznata i u predislamskom periodu, a kada je islam došao, potvrdio je ispravnost samo one rukje koja je bila čista od bilo kakvih vidova širka, i postavio je pravila koja nisu postojala ranije, a sve s ciljem očuvanja ispravnog vjerovanja.

Šerijatska rukja je ona rukja koja je ostala dozvoljena, nakon što je stigla zabrana onih koje u sebi sadrže širk, kao što Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, veli: „Predočite mi vaše rukje. Nema smetnje da se uči rukja koja u sebi ne sadrži širk.”^[5]

Šerijatska rukja je, dakle, zaštita učenjem Kur’ana, ili dova iz vjerodostojnog sunneta ili i jednim i drugim.

A što se tiče rukje koja u sebi sadrži bilo koji vid širka, poput dove mimo Allahu, ili traženje utočišta i pomoći od nekog drugog mimo Allaha, takva rukja nije dozvoljena ni u kojem slučaju, i to je rukja na koju je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je kazao: „Zaista su rukja, hamajlije i gatanje širk.“[6]

Rukja nije šerijatski validna ako se ne ispune sljedeći uvjeti[7]:

– da bude putem učenja Kur’ana (Allahovog govora), Njegovih imena ili svojstava ili, pak, učenjem Poslanikovih dova.

– da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije.

– da se vjeruje kako je rukja samo sredstvo, a da lijek daje isključivo Allah.

Ako rukja ispuni ove uslove, onda je dozvoljena po jednoglasnom stavu islamskih učenjaka.

Hafiz Ibn Hadžer veli: „Rukja je dozvoljena po konsenzusu islamskih učenjaka, ako ispuni tri uslova:

– prvi: da bude putem učenja Kur’ana (Allahovog govora), Njegovih imena ili svojstava ili pak poslaničkih dova,

– drugi: da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje zna,

– treći: da se vjeruje kako je rukja samo sredstvo, i da ona sama po sebi ne liječi, nego da lijek daje isključivo Allah.“[8]

 

• Prvi uslov: Rukja učenjem Kur’ana, Allahovih imena ili svojstava ili, pak, učenjem Poslanikovih dova

Imam Nevevi veli: „Rukja sa ajetima iz Kur’ana, i poznatim zikrovima nije zabranjena, nego je sunnet.“[9]

Imam Begavi veli: „Rukja putem učenja Kur’ana i zikra, dozvoljena je i pohvalna.“[10]

Hafiz Hakemi kaže: „Ako je rukja protiv otrova i uroka isključivo na dva vahja zasnovana, onda je ona sunnet i šerijatom je propisana, po jednoglasnom stavu svih učenjaka.“[11]

Pod dva vahja misli se isključivo na Kur’an i Sunnet, bez korištenja drugih riječi, tj. učenje ajeta onako kako su objavljeni i citiranje hadisa onako kako su preneseni.

Imam Buhari u svome Sahihu jedno od poglavlja naslovio je: Rukja (liječenje) Kur’anom i učenjem sure mu’avvizat (el-ihlas, el-felek i en-nas) i rukja učenjem sure fatihul-kitab, a zatim je ispod svakog poglavlja spomenuo hadise[12], što jasno ukazuje na ispravnost rukje učenjem Kur’ana i poslanikovih dova.

• Drugi uslov: Rukja treba da bude na arapskom jeziku ili na jeziku čije se značenje razumije

One riječi čije se značenje ne zna su ili beskorisne, ili mogu biti širk.

Ibn Tejmijje veli: „U rukji koja se ne razumije na arapskom jeziku može biti širk s džini

ma, pa su zbog toga učenjaci zabranili rukju s nepoznatim riječima (čije se značenje ne razumije), jer postoji mogućnost da se preko nje ode u širk, a da onaj ko to izgovara i ne zna da se radi o širku.“[13]

Hafiz Hakemi kaže: „Rukja riječima nepoznatog značenja je samo šejtansko došaptavanje, jer ako se ne poznaje značenje onoga što se izgovara, onda to može odvesti u nevjerovanje.“[14]

U komentaru ovih riječi veli: „Što se tiče rukje koja nije na arapskom jeziku, ili čije se značenje ne zna, koja nije poznata i koja nije prenesena u šerijatu, niti u Kur’anu, niti u Sunnetu, ona je samo šejtansko došaptavanje (vesvesa) koje on objavljuje svojim sljedbenicima, kao što Uzvišeni kaže:

A šejtani navode štićenike svoje da se s vama raspravljaju.[15]

To je zabranjeno jer onaj ko to izgovara ne zna da li se radi o imenima Allaha ili meleka ili šejtana i ne zna da li se tim riječima ispoljava vjerovanje ili nevjerovanje, da li su one istina ili laž, korisne ili štetne, te da li su rukja ili sihr.“[16]

• Treći uslov: rukja je samo sredstvo, a lijek dolazi isključivo od Allaha

Ovo pojašnjava i Ibn Tejmijje kada kaže: „U Sunenu se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: ‘Allahov Poslaniče, da li lijekovi kojima se liječimo, rukje koje učimo i njima se štitimo, utiču na Allahovu odredbu.’ On reče: ‘Sve je to Allahova odredba.’[17]

Učenjaci su govorili: ‘Ulaganje truda bez oslanjanja na Allaha je vrsta širka. Smatranje da ulaganje truda ne utiče na sudbinu je manjkavost razuma. A samo oslanjanje na Allaha, bez ulaganja truda je zločin prema islamu.

Allah je stvorio uzroke i uzročnike i vezao je jedno za drugo.

Ukoliko bi neko kazao: ‘Ako je nešto određeno, desiće se i bez našeg djelovanja, jer da nije određeno ne bi se ni desilo.’ – odgovoriće mu se: ‘Odredba je da se ono desi sa našim djelovanjem, a nije odredba da se desi bez njega.”“[18]

Zaključujemo da se šerijatskom rukjom smatra samo ona rukja koja ispuni tri spomenuta uslova, a ako jedan od njih nedostaje, ona je neispravna.

• Dokazi dozvoljenosti šerijatske rukje

Prenesen je veliki broj dokaza koji ukazuju na dozvoljenost šerijatske ruke, a ovo su neki od njih:

• Predaje u kojima se navodi da je Džibril, alejhisselam, učio Poslaniku:

Prenosi se da je Vjerovjesnikova, sallallahu alejhi ve sellem, žena Aiša, radijallahu anha, rekla: „Kada bi se razbolio, Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bi rukju učio Džibril, alejhisselam, ovako: Bismillahi jubrike, ve min kulli da’in ješfike, ve min šerri hasidin iza hasede, ve šerri kulli zi’ajn. / U ime Allaha, On će sa tebe skinuti ovo i izliječiti te od svake bolesti; i od zla svakog zavidljivca kada zavidi, i od svakog urokljiva oka!“[19]

Od Ebu Seida se prenosi da je Džibril, alejhisselam, jedanput došao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: „Tužiš li se na nešto, Muhammede?“ “Tužim.” – kazao mu je, pa mu je Džibril rekao: Bismillahi urkike min kulli šej’in ju’zike, min šerri kulli nefsin ev ‘ajnin hasidin Allahu ješfike, bismillahi urkike. / U ime Allaha ti rukju učim: od svega što ti pričinjava bol, od svake duše ili oka zavidnoga neka te Allah izliječi! U ime Allaha ti rukju učim! “[20]

• Predaje u kojima se navodi da je Poslanik sam sebi puhao i učio sure muavvizetejn:

Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazivala: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, kada bi se razbolio, učio Muavvizetejn, pušući niza se i potirući se rukom.

A kada ga je zadesila bolest u kojoj je umro, ja sam nad njim učila Muavvizetejn, puhala niz njega onako kako je to on činio i potirala ga njegovom rukom.”[21]

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, to je činio svake noći kada bi legao u postelju.

Prenosi se od Aiše da je rekla: “Svaku bi noć Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što legne u postelju, skupio šake i puhnuo u njih, a zatim proučio suru El-lhlas, suru El-Felek i suru En-Nas, potirući rukama svoje tijelo. Počeo bi od glave i lica i nastavio sa ostalim dijelovima tijela, s prednje strane. To bi ponovio tri puta.”[22]

• Predaja koja govori o tome da je Poslanik učio rukju drugome ili ga je podučavao njoj:

Prenosi se da je Aiša, radijallahu anha, rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi obilazio bolesnika, ili kada bi mu bolesnik bio doveden, učio bi dovu: „Ezhibil-be’se, Rabbennasi, išfi Enteš-Šafi, la šifae illa šifauke, šifaen la jugadiru sekama. / Otkloni bolest, Gospodaru ljudi, i izliječi – Ti si Onaj koji daje izlječenje! Nema lijeka osim Tvoga lijeka! – izlječenjem poslije kojeg nema bolesti.“[23]

U drugoj predaji prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, za neke svoje ukućane tražio zaštitu potirući ih svojom desnom rukom i izgovarajući: „Bože, Gospodaru ljudi, otkloni nevolju i daj mu ozdravljenje poslije kojeg neće ostati nikakve bolesti! Ti si Iscjelitelj, i nema lijeka mimo Tvoga lijeka. “[24]

Među te predaje ubraja se i predaja gdje je Poslanik tražio zaštitu za Hasana i Husejna.

Prenosi se od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je tražiti zaštitu za Hasana i Husejna govoreći: ‘Vaš otac (Ibrahim, alejhisselam) ovim (riječima) tražio je zaštitu za Ismaila i Ishaka: Tražim zaštitu s potpunim Allahovim riječima od svakog šejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivoga.“[25]

Od Osmana ibn Ebul-‘Asa es-Sekafija, radijallahu anhu, prenosi se da se on Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, požalio na bol koju je osjećao u svome tijelu otkako je primio islam, na šta mu je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stavi ruku na mjesto na kojem osjećaš bol i triput reci: Bismillah. Potom reci sedam puta: E’uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru. / Kod Allaha, i u Njegovoj moći, tražim utočište od zla koje osjećam i od kojega strahujem.“[26]

• Predaja u kojoj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, potvrđuje ispravnost rukje koju su ashabi učili.

Prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, da je rekao: „Neki drugovi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, krenuli su na put i išli dok se nisu spustili do jednog od arapskih plemena, zatraživši da ih ugoste, ali ih oni nisu htjeli ugostiti.

U tom trenutku je zmija ujela poglavicu tog plemena, pa su mu pripravljali sve i svašta, ali mu nije ništa koristilo.

Kasnije je neko od njih rekao: ‘Kad biste otišli onoj skupini ljudi, što su odsjeli, možda nađete neki lijek kod nekog od njih.’ Oni su im otišli i rekli: ‘Ljudi, našeg je poglavicu ujela zmija. Činili smo sve i svašta i nije mu koristilo, pa imate li vi neki lijek?’

Tada je jedan od njih rekao: ‘Allaha mi, ja liječim Kur’anom, ali, Allaha mi, tražili smo od vas da nas ugostite, pa nas vi niste htjeli ugostiti i ja vam neću to raditi dok nam ne date neku naknadu!’

Tada su se oni pogodili s njima za jedno stado ovaca i on je otišao i počeo da mu puše (pljucka) i da uči: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova…[27] i najednom, kao da je pušten iz okova, poglavica je počeo da ide oslobođen ikakve bolesti.

Oni su im dali“ – rekao je Ebu Seid – “plaću koju su s njima ugovorili.

Potom je neko od njih kazao: ‘Podijelite nam!’, a onaj koji je liječio Kur’anom rekao je: ‘Ne radite to dok ne dođemo Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i ne izložimo mu šta je bilo, i ne vidimo šta će nam on reći!’

Tako su došli Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, izložili mu (slučaj), a on reče: ‘A ko ti je kazao da je ona za liječenje?’ Potom je rekao: ‘Pogodili ste! Dijelite, a dodijelite jedan dio i meni!’, pa se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmijao.“[28]

Ovi argumenti veoma jasno ukazuju na dozvoljenost rukje, te da je ona jedno od sredstava koje je šerijatom propisano kao lijek.

Iz ovog se izuzimaju samo one rukje koje u sebi sadrže određeni vid širka, i one su kao takve zabranjene.

Također, ovi argumenti ukazuju da je učenje rukje dozvoljeno i onda kada se želi zaštiti od nedaće, kao i onda kada se želi ukloniti nedaća.

Šerijatska rukja jedan je od najkorisnijih lijekova za tjelesne i duševne bolesti i jedan od najvećih uzroka uklanjanja i odstranjivanja nedaća i bolesti.

Uzvišeni Allah veli:

O ljudi, već vam je stigla pouka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i uputstvo i milost vjernicima.[29]

…a čije su riječi od Allahovih istinitije![30]

Dakle, putem ovog jednostavnog sredstva postiže se velika korist koja se ogleda u potpunom izlječenju, ili ublažavanju bolova, te se na taj način stiče velika nagrada od učenja Kur’ana i pouzdanja u Allaha, te vezivanja srca samo za Njega, jer je sve u Njegovim rukama i On jedini liječi. Imajući u vidu da je rukja vid dove, onaj ko je uči sigurno će ostvariti jednu od tri koristi.

Ona je jedan od najboljih načina uklanjanja nedaća, jer putem nje čovjek traži utočište kod Allaha od zlikovaca među ljudima i džinima, kao i od njihovih ružnih postupaka, kao što je to slučaj sa surama Felek i Nas.

Na onoga koga Allah čuva niko ne može uticati, i upravo zbog toga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svakog dana, prije izlaska i poslije zalaska sunca, učio sure Felek i Nas. To je činio i pred spavanje, te je i svojim sljedbenicima naredio da tako postupaju, kako bi živjeli u Allahovom okrilju i zaštiti.

 

Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić

[1] Hašijetul-Adevi, 2/452. Pogledati: Avnul-ma’bud, 10/264.

[2] Prethodni izvor, 1/182.

[3] Ibn Abbas, radijallahu anhu, pripovijeda da je Dimad iz plemena Ezdu Šenue, koji se bavio pravljenjem talismana za opsjednute džinima, došao u Mekku, jer bijaše od nekih mekanskih bezumnika čuo da je Muhammed opsjednut džinima, pa veli da mu je vidjeti tog čovjeka, možda će Allah dati da njegovim posredstvom ozdravi. I kad se sreo sa Muhammedom, alejhisselam, reče: „Muhammede, ja pravim talismane za ovu bolest i Allah preko mene koga hoće izliječi! Ako hoćeš, i tebi ću napraviti!“ Božiji Poslanik, alejhisselam, reče: “Hvala pripada Allahu, zahvaljujemo Mu i od Njega pomoć tražimo. Koga Allah uputi niko ga ne može u zabludu odvesti, a koga u zabludi ostavi niko ga ne može uputiti. Svjedočim da nema istinskog boga osim Allaha, Jednog i Jedinoga, Koji nema druga, i svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik!” „Ponovi mi te riječi, molim te!“ – reče ovaj. Poslanik, alejhisselam, mu ih ponovi tri puta, a ovaj reče: „Slušao sam riječi svećenika, riječi čarobnjaka i pjesnika, ali ovakve riječi dosada nisam čuo! Do same srži one prodiru! Daj ruku da ti dam prisegu na islam!“ Nakon što je dao prisegu. Poslanik, alejhisselam, mu reče: “Daješ li prisegu i za svoje pleme?” „I za njih dajem prisegu!“ – reče čovjek. (Muslim, br. 46, str. 344)

[4] Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972.

[5] Bilježi ga Muslim, br. 64, str. 972.

[6] Bilježi ga Ebu Davud, br. 3883, str. 697; Hakim, 4/241, koji kaže da je lanac ovog hadisa ispravan prema uslovima Buharija i Muslima, a da ga oni nisu zabilježili. Sa njim se slaže i Zehebi.

[7] Pogledati: Fethul-Bari, 10/195; Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/168.

[8] Fethul-Bari, 10/195.

[9] Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/168.

[10] Begavi, Šerhus-sunneh, 12/159.

[11] Mearidžul-kubul, 2/627.

[12] Pogledati: Sahihul-Buhari, Knjiga o medicini, str. 1083.

[13] Medžmu’ul-fetava, 19/13. Pogledati: Ibnul-Esir, En-Nihaje, 2/255; Iktidaus-siratil-mustekim, 1/519.

[14] Mearidžul-kubul, 2/634.

[15] El-En’am, 121.

[16] Mearidžul-kubul, 2/634-635.

[17] Bilježi ga Tirmizi, br. 2065, str. 467; Hakim, 4/221, koji kaže da je lanac ovog hadisa ispravan prema uslovima Buharija i Muslima, a da ga oni nisu zabilježili. Sa njim se slaže i Zehebi.

[18] Medžmu’ul-fetava, 8/138-139; Fethul-Bari, 10/211.

[19] Bilježi ga Muslim, br. 39, str. 967.

[20] Bilježi ga Muslim, br. 40, str. 967.

[21] Bilježi ga Buhari, br. 4439, str. 805; Muslim, br. 51, str. 970.

[22] Bilježi ga Buhari, br. 5017, str. 960.

[23] Bilježi ga Buhari, br. 5675. str. 1074; Muslim, br. 46, str. 969.

[24] Bilježi ga Buhari, br. 5675, str. 1074; Muslim, br. 46, str. 969.

[25] Bilježi ga Buhari, br. 3371, str. 609.

[26] Bilježi ga Muslim, br. 67, str. 973.

[27] El-Fatiha, 2.

[28] Bilježi ga Buhari, br. 2276, str. 395; Muslim, br. 65, str. 972.

[29] Junus, 57.

[30] En-Nisa, 122.