Razumijevanje sihra kod muslimana na našim prostorima
Kod dosta ljudi u BiH na sihr se gleda kao na vrstu nauke, pa se zbog toga sihr kod većine ljudi ne smatra pokuđenim, što je dovelo do toga da se sihr u velikoj mjeri i koristi.
Zbog slabog praktikovanja islama i islamskih propisa, sihr je uzeo velikog maha među narodom, kao što je to slučaj u današnje vrijeme kada većina ljudi nema nikakve veze sa islamom, osim što nose muslimanska imena.
Ovoj činjenici možemo dodati i sveopće socijalno, ekonomsko i političko stanje u zemlji koje je dovelo do teškog života, kao i slabog duhovnog i materijalnog stanja, pa su se ljudi, umjesto vraćanja Allahu, pokajanja Njemu i traženja lijeka u Kur’anu i Sunnetu, okrenuli sihirbazima i gatarima kako bi im oni ponudili lijek i doveli ih do duševnog smiraja, čak i onda kada nemaju problema sa sihrom i džinima, ne znajući da je, ustvari, takvo stanje rezultat udaljenosti od Allaha.
Uzvišeni Allah veli:
A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti.[1]
…one koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah spomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju![2]
Većina osoba koji liječe od sihra su sihirbazi, jer oni ljudima prvo naprave sihr pa ih onda od njega liječe, a narod, nažalost, ne poznaje razliku između dozvoljenog, šerijatski ispravnog, i nedozvoljenog liječenja.
Oni koji se bave nedozvoljenim liječenjem promovišu se i oglašavaju preko raznih sredstava informisanja, poput radija, satelitskih kanala, interneta, časopisa i novina, te sms poruka.
Jedan od najpoznatijih magazina ove prirode je „Aura“ u kojem se oglašavaju osobe koje se bave ovim poslom, gdje se pojavljuje njihova slika, objašnjavaju način liječenja, zatim bolesti koje liječe, kao i kazivanje bivših bolesnika koji su se navodno izliječili.
U jednom od brojeva tog magazina spominje se da jedan od iscjelitelja liječi čak 701. vrstu bolesti.[3]
Kada se ovim osobama dođe u posjetu, oni svojim posjetiocima zažele dobrodošlicu i kažu im njihova imena, te im saopšte neke od njihovih tajni kao i razlog njihovog dolaska, što utiče da posjetiocu budu zadivljeni time, pa im se na takav način uvjerenje u mogućnosti osobe kod koje su došli, još više poveća. Oni im povjeruju u ono što im kažu i rade sve ono što se od njih traži.
Posjetilac nažalost ne zna da svaki čovjek ima svoga pratioca džina i da sihirbaz (gatar) uz pomoć džina sa kojima surađuje, saznaje sve o posjetiocu, zatim obavještava posjetioca o njemu samome i zbog čega je došao.
Većina onih koji se kroz ovaj magazin promovišu su žene, a također, i neki od hodža bivaju promovisani kako oni liječe putem zapisa, hamajlija i učenjem Kur’ana.
Nema sumnje da je cilj svega ovoga skupljanje imetka do kojeg se dolazi na veoma lahak način.
Neki od njih pišu knjige u kojima pojašnjavaju načine uklanjanja sihra, a jedna od najpoznatijih je knjiga Tajna Sulejmanovog prstena u kojoj autor spominje i dozvoljene i nedozvoljene načine liječenja, a većina tih načina je, ustvari, uklanjanje sihra drugim sihrom.
Dakle, među muslimanima BiH sihr je veoma rasprostranjen i najčešća metoda njegovog uklanjanja je putem drugog sihra.
Također, veliki broj ljudi odlazi u posjetu sihirbazima s ciljem izlječenja od raznih bolesti i ne znajući da se oni prilikom liječenja koriste sihrom, što dovodi do još većih nedaća i problema.
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić
[1] Taha, 124.
[2] Er-Ra’d, 28.
[3] Pogledati: Aura, str. 79, br. 152, godina 2010.