Načini izvođenja šerijatske rukje
Imajući u vidu da je šerijat potpuni i sveobuhvatni zakon, te da je po tom zakonu dozvoljena rukja Kur’anom i dovama prenesenim u vjerodostojnom sunnetu, pojašnjen je također i način izvođenja te rukje, kako se ne bi pravile greške na tom putu.
U Sunnetu je preneseno četiri načina izvođenja šerijatske rukje.
- Prvi: Puhanje i pljuckanje tokom učenja rukje.
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je kazivala: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je, kada bi se razbolio, učio Muavvizetejn, pušući niza se i potirući se rukom.”[1]
Prenosi se od Ebu Seida, radijallahu anhu, u poduljem hadisu da je rekao: „Tada su se oni pogodili s njima za jedno stado ovaca i on je otišao i počeo da mu puše (pljucka), i da uči: Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova…[2] i najednom, kao da je pušten iz okova, poglavica je počeo da ide oslobođen ikakve bolesti. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, složio se sa učenjem na ovaj način.“[3]
Imam Ševkani veli: „Puhanje biva bez pljuckanja i hadis ukazuje da je ono pohvalno prilikom rukje.“ Imam Nevevi[4] veli: „Učenjaci se slažu da je ono dozvoljeno, a pohvalnim ga smatra većina ashaba, tabi’ina i onih koji su nakon njih došli.“[5]
Način puhanja pojasnila je Aiša, kada je kazala: „To se čini kao kada onaj ko jede grožđe izbacuje košpice (pljucka ih) bez izbacivanja pljuvačke.“ I kaže: „Na ono što izađe od vlažnosti ne obraća se pažnja, ako je to urađeno bez namjere.“[6]
Korist puhanja i pljuckanja je teberruk putem zikra, kao što kaže Ijad: „Korist pljuckanja je teberruk zikrom koji prenosi vazduh ili vlažnosti (do mjesta koje je bolesno), kao što se čini teberruk sa vodom u kojoj je pokvašeno nešto od napisanog zikra.“[7]
Također kaže: „Korist puhanja i pljuckanja je traženje berićeta putem onoga što izađe od vlažnosti, ili putem vazduha koji sa sobom nosi rukju (pomiješan sa zikrom).“[8]
Ševkani veli: „Ibn Ebi Džemre kaže: ‘Pljuckanje tokom rukje biva nakon učenja, kako bi se postigao berićet učenja na organima do kojih dođe vlažnost od pljuckanja.’“[9]
U Sunnetu se navodi način rukje pri kojoj se ne koristi ni puhanje ni pljuckanje, a primjer tome jeste kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio Allaha da zaštiti Hasana i Husejna, učeći: Tražim zaštitu s potpunim Allahovim riječima od svakog šejtana i otrovnice i od svakog oka urokljivoga.“[10]
- Drugi: Učenje rukje na vodu i njeno pijenje
Alija kazuje: „Poslanika je ujela škorpija dok je klanjao. Kada je završio, kazao je: ‘Allah prokleo škorpiju, ne ostavlja na miru ni klanjača niti bilo koga.’ Potom je zatražio vodu i sol, trljao stopalo, učeći sure El-Kafirun, El-Felek, i En-Nas.“[11]
Ovaj hadis ima predaju koja ga potvrđuje, a koju prenosi Ibn Ebi Šejbe u Musannefu od Alije koji kaže: „Dok je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao, ujela ga je škorpija, pa kada je završio, kazao je: ‘Allah prokleo škorpiju, ne ostavlja na miru ni klanjača niti bilo koga, a da ga ne ujede.’ Tada je stavio svoja stopala u posudu i vodom polijevao po prstu gdje je ujeden, potirući ga i učeći Felek i Nas.“[12]
„U pismu Vehbu spominje se da uzme sedam zelenih listova lotosovog drveta (sidr) i usitni (istuče) ih između dva kamena, zatim to stavi u vodu i na nju prouči Ajetul-kursijju, te sure Ihlas, Felek i Nas. Zatim da popije tri gutljaja, a potom da se tom vodom okupa. To će od njega odnijeti svu štetu, ovo je dobro za čovjeka kad ne mogne imati odnos sa svojom suprugom.“[13]
Rukja može biti putem učenja na vodu uz puhanje ili pljuckanje, a zatim da se bolesnik kupa tom vodom, ili da je pije, ili da se time potire mjesto bola.
Fetvu o dozvoli korištenje ovog vida rukje izdao je Muhammed b. Ibrahim Ali Šejh, koji je kazao: „U tome nema smetnje, dozvoljeno je, čak neki učenjaci kažu da je pohvalno.
Propis ovog vida rukje pojašnjavaju tekstovi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i učenjaka.“[14]
- Treći: Stavljanje ruke na mjesto bola prilikom rukje
Od Osmana ibn Ebul-‘Asa es-Sekafija, radijallahu anhu, prenosi se da se on Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, požalio na bol koju je osjećao u svome tijelu otkako je primio islam, na šta mu je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stavi ruku na mjesto na kojem osjećaš bol i triput reci: Bismillah. Potom reci sedam puta: E’uzu billahi ve kudretihi min šerri ma edžidu ve uhaziru. / Kod Allaha, i u Njegovoj moći, tražim utočište od zla kojeg osjećam i od kojega strahujem!“[15]
To se radi na način da onaj ko uči rukju ili bolesnik (ako on uči) stavi ruku na mjesto bola prilikom učenja ili da potare rukom tijelo nakon rukje.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prije spavanja potirao je rukom svoje plemenito tijelo, za što su već spomenuti argumenti.
Onaj ko liječi treba da se pazi kada je u pitanju ophođenje prema ženama, nije mu dozvoljeno da ih dodiruje, i da stavlja ruku na bilo koji dio njenog tijela, jer argumenti ukazuju na zabranu tog postupka.
Šejh Muhammed el-Emin Šenkiti veli: „Znaj da muškarcu nije dozvoljeno rukovanje sa ženom kojoj nije mahrem, i nije mu dozvoljeno da dodiruje bilo koji dio njenog tijela, a dokaz tome je u nekoliko stvari:
- Potvrđeno je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: „Ja se ne rukujem sa ženama.“[16]
Uzvišeni Allah veli:
Vi u Allahovom Poslaniku imate najljepši uzor.[17]
Zato je i nama obaveza da se ne rukujemo sa ženama, povodeći se za njegovom praksom.
Poslanikov postupak nerukovanja sa ženama prilikom davanja prisege jasan je dokaz da se muškarac ne smije rukovati sa ženama i da ne smije dodirivati ni jedan dio njihovog tijela.
Najblaži vid dodirivanja žene je rukovanje, pa ako ono nije bilo dozvoljeno u vrijeme kada je za tim postojala potreba, tj. prilikom prisege, onda je jasno da rukovanje nije dozvoljeno i da niko ne smije da se suprotstavi postupku Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jer on je taj koji donosi pravila svojim sljedbenicima: riječima, postupcima i odobravanjem.
- Cijela žena je avret i obaveza joj je da se pokrije. Naređeno je obaranje pogleda kako se ne bi došlo u iskušenje (fitne). Nema sumnje da je međusobno dodirivanje tijela najveći uzrok buđenja strasti i širenja fitne i mnogo je jači od samog pogleda. Svako ko pravedno zaključuje to zna i jasna mu je ova činjenica.
- Taj postupak je sredstvo koje vodi ka naslađivanju ženom koja nam nije dozvoljena, a razlog tome je veoma mali procenat bogobojaznosti u današnjem vremenu kao i veoma mali procenat povjerenja i emaneta.[18]
– Četvrti: Miješanje zemlje (prašine) sa pljuvačkom
Aiša, radijallahu anha, prenijela je da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio bolesnome sljedeće riječi: Bismillahi turbetu erdina bi rikati ba’dina, li jušfa sekimuna, bi izni rabbina. / U ime Allaha, prašina ove naše zemlje s pljuvačkom nekih od nas lijek je za bolesne, dozvolom našega Gospodara.“[19]
Imam Nevevi kaže: „Značenje hadisa je: Poslanik bi uzeo kažiprstom svoje pljuvačke, zatim bi ga stavio na zemlju, pa bi se nešto prašine zalijepilo na prst, time bi dodirnuo oboljeli dio tijela, izgovarajući prilikom potiranja spomenutu dovu.”[20]
Ovo je ono što je preneseno u vezi sa šerijatskom rukjom, na osnovu Poslanikovih postupaka i odobravanja, te na osnovu predaja od nekih ashaba i prvih generacija ovog ummeta. Sve što je u suprotnosti spomenutom nije šerijatska rukja.
Vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog; Knjiga 9: Rukja, hamajlije i sihr – mr. Jakub Alagić
[1] Bilježi ga Buhari, br. 4439, str. 805; Muslim, br. 51, str. 970.
[2] El-Fatiha, 2.
[3] Bilježi ga Buhari, br. 2276, str. 395, Muslim, br. 65, str. 972.
[4] Pogledati: Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/182.
[5] Nejlul-evtar, 6/247.
[6] Fethul-Bari, 12/371; Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/182.
[7] Fethul-Bari, 10/197.
[8] Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/182.
[9] Nejlul-evtar, 4/201.
[10] Bilježi ga Buhari, br. 3371, str. 609.
[11] Bilježi ga Taberani u Es-Sagiru, 2/87, a Hejsemi u Medžmeuz-zevaidu veli da mu je lanac prenosilaca dobar, 5/111, a ispravnim ga smatra i Albani u djelu Silsiletul-ehadisis-sahihah, 2/89.
[12] Bilježi ga Ibn Madže, str. 221, br. 1246, a ispravnim ga smatra Albani u Sunenu Ibn Madžea.
[13] Musannef Abdurrezzak, 11/13. Pogledati: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 2/49-50.
[14] Muhammed b. Ibrahim, Fetava ve Resail, 1/64-65.
[15] Bilježi ga Muslim, br. 67, str. 973.
[16] Bilježi ga Nesai, br. 4181, str. 645; Ahmed, 44/556, br. 27006, a ispravnim ga smatra Albani u dva Sunena, i Arnaut u Ahmedovom Musnedu.
[17] El-Ahzab, 21.
[18] Edvaul-bejan, 6/256-257.
[19] Bilježi ga Buhari, br. 5746, str. 1025; Muslim, br. 54, str. 970.
[20] Šerhun-Nevevi li Sahihi Muslim, 14/184.
